Zašto čitamo i pišemo poeziju? Zato što smo pripadnici ljudske rase. A ljudska rasa je ispunjena strašću.
Počivaj u miru, majstore…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zašto čitamo i pišemo poeziju? Zato što smo pripadnici ljudske rase. A ljudska rasa je ispunjena strašću.
Počivaj u miru, majstore…
Da vidimo šta na ovu temu ima da kaže čovek koji je zaslužan za barem par hiljada beba koje su došle na ovaj svet.
Neke stvari izgledaju mnogo bolje kada se vizuelizuju, zar ne?
Suština pasijansa se oprašta od velikog glumca.
Imao je toliko srce da je znao kad da kaže “dosta”. Samo taj gest je vredan dubokog poštovanja. A pružio je mnogo.
Jedu i plaču, druže kapetane!
Za većinu nas ovo pitanje je retoričke prirode, jer nema smisla raspravljati. Svi znamo da je dobro, zdravo i potrebno, što nas uvodi u raspravu o hrani kao elementu zdravlja.
Međutim, šta ćemo sa crnim lukom? Jeste li ikad videli nekog ovoliko upornog?
Brate, ta će cepati halapenjo pre nego što krene u školu.
Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove.
— Snežana Radojičić
Bratijo Suštine pasijansa, imam jedan predlog za vas: pomozite Snežani Radojičić da, kako ona to sama reče u nedavnom intervjuu, nastavi ne da sanja, nego da živi svoje snove. Za to postoji jednostavan, dostojanstven i, zašto da ne, zabavan način: naručite njenu knjigu u pretplati.

Hajde sad, da vam polako objasnim o čemu je reč.
Četvrti jul. Ovde smo zaboravili na nekadašnji državni praznik, kao da je bitno. Ameri će danas da se izubijaju od pregorelog roštilja i kiselog piva, a uveče, zna se: vatromet. Petljajući po svojim standardnim izvorima, pronašao sam nešto zanimljvo: priču o hemiji vatrometa.
Da vas podsetim ako ste zaboravili: sodium je natrijum, potassium je kalijum, copper je bakar, a ostalo ćete prepoznati lako.
Sasvim je moguće da ćete ovu ekstravagancu pogledati dvaput. To je sasvim u redu: ovaj snimak to i zaslužuje.
Hey you out there in the cold
Getting lonely getting old
Can you feel me?
Hey you standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles
Can you feel me?
Subota, lagan dan, samuraji se razbežali kojekuda… Hajde da večeras samo slušamo muziku i ništa veliko ne pametujemo. Mada…
Bila je jesen 1964, mlađahni David Jones je već sebi dao pseudonim David Bowie, a onda je presmotao tabak i napravio društvo koje zastupa interese dugokosih mladića…
Nastavite sa čitanjem… “Društvo za sprečavanje okrutnosti prema dugokosim muškarcima”
To je rečima, verovatno, nemoguće opisati. Slika i ton već mogu da pomognu. Pazi sad.
Ako ovo nije apsolutna ljubav, onda apsolutna ljubav ne postoji.