Kad mašina poludi

Ponekad izgleda kao da uposlenici jedva čekaj uda se desi neka neobična i nadasve neočekivana okolnost kako bi mogli da prekinu svoj rad, a da ih niko ne opomene zbog toga.

Istina, uvek se nađe jedan koji će nešto i da preduzme (sklonibožeisačuvaj da ih bude više), pa se zabava završi za dva-tri minuta. Ali nema veze: taj intermeco posluži kao mentalna hrana sledećih nekoliko sati kulučenja na suncu.

Najbolje mesto za isprobavanje petarde

Upoznajte budalu meseca! Inventivnost koju je ovaj mladi čovek pokazao, na stranu celishodni ambijent u kome je upriličio ovaj eksperiment, zaslužuje poštovanje. A zbog tog poštovanja, ostadoh bez teksta… Ama, ćuti i gledaj.

Narod koji ima ovakvu omladinu ne treba da brine za tehnike organskog prihranjivanja zemljišta.

Molim za trenutak tihovanja u slavu uspeha ovog poduhvata. Nikada ne potcenjujte domete gluposti.

San svakog birokrate

San svakog birokrate? Dokumenti koji se sami umnožavaju i arhiviraju. Sistem koji sam sebe hrani papirom. Procedure koje to nisu. I da ne zaboravim najvažnije: principi koje je nemoguće razumeti. Jer, u protivnom bi morao da postoji neko ko zna gde se nalazi taj i taj papir.

A ovo – pa ovo je već birokratska pornografija. Zabranjeno za mlađe od pedeset dokumenata iskanih od države.

Plava lopta

Svi znamo da snažno poimanje ideje menja čoveka koji tu ideju nosi dugo u sebi. Ali, šta se dešava kad se neočekivano suočimo sa otelotvorenjem ideje? Šta tada nastaje? Može li nas ideja koja zri učiniti toliko jakim da posle izdržimo posledice njenog pretvaranja u stvarnost?

Ima ideja koje teže da ubiju svog tvorca. I – ne postoje svi odgovori. Zato se krug nikad neće zatvoriti.

Kupačice moja! Napravićemo Wi-Fi za torpedo!

hedylamarrAko ste zbunjeni naslovom, ne zameram vam. Objasniću. No, reč je o najviše ponavljanoj vesti prethodne nedelje, a čak sam i ja u svom karantinu od previše posla uspeo da je primim. To znači samo da ste opet gledali TV dnevnik, je li tako?…

Uglavnom, Đenka ubeđuje Mirka Topalovića i Kristinu da se malo skinu zarad umetnosti (“…a nije sramota biti go!”) i onda ih, najzad uverava u ispravnost tako što im pušta inserte iz češkog filma Extase u kome prelepa Hedy Lamarr ne samo da se kupa gola i trči okolo bez gaća, nego i glumi orgazam u krupnom planu. E, tako smo saznali za tu glumicu i za veličinu njenog imanja, e samo zato što se skinula pred kamerama, može biti. Stavili smo je u nišu holivudskih lepotica i – to je bilo to.

A priča je mnogo šira. I tako dolazimo na drugi deo naslova.

Nastavite sa čitanjem… “Kupačice moja! Napravićemo Wi-Fi za torpedo!”

Ništa sirene, a? (Vol. 3)

Zgranut saznanjem da je sve isto kao što je i bilo, a da je ponešto i gore, prepuštam pisanje ovog priloga Glugeniju Svemogućem. Stare priloge ćete naći lako, ako ste već toliko perverzni da se suočavate sa sadašnjošću.

Svoj i izučio nove! Dve susedne zemlje ne, godine nastojanja da. Jedne strane je sve učinio namerno – gde treba ili su na izbore, prisetite. Obeležavanja prvog maja? Možda, da mu je vreme! Prihvate frustracije pri buđenju!

SSSR počela provoditi nacionalizaciju, Broz mali – odnos između dve zemlje! Dvadeset godina kad u Sisku, po završetku krenula nihilistički. Goli otok bio je pet odsto učesnika, misli da osećao nikakvih nelagoda zbog. Da smo bili sigurni da bi tu bilo različito.

Mjktibožju! Pa kak je ovo u autobusima zanimljivo. Oskudica, ali veselje!

Neka prebroji ko može politiku neutralnosti u hladnom ratu… Bilo bez stila i godine maja? Preminuo je koje smo mislili. Sa jutarnje nastave, kao, može – a glupi puk što su nas izvodili… Sabiranja Josipa Broza Tita počele barona Minhauzena u ponudi. Pročitam ponešto od toga, oličene u onoj staroj, njom i ostali građani. Da niko nije smeo, danas samo Srbiji trebalo raditi u Jugoslaviji.

Nastavite sa čitanjem… “Ništa sirene, a? (Vol. 3)”