Valjalo je očistiti dimnjak, valjalo je biti efikasan, a o snalažljivosti da i ne govorimo.
Nije da nije: ovo pomalo liči na Đurine kućne čarolije… ![]()
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Valjalo je očistiti dimnjak, valjalo je biti efikasan, a o snalažljivosti da i ne govorimo.
Nije da nije: ovo pomalo liči na Đurine kućne čarolije… ![]()
Dokon pop jariće krsti, a dokoni ljudi smišljaju hibridne oblike zabave.
Taman ste se naoštrili da oduvate publiku u drumskoj kafani, kad se partner javio da je dobio zauške. Kako ćeš izvesti onu melodiju?
Ovako.
Nastavite sa čitanjem… “Partner za tezgu na bolovanju, šta sad?”
Bez linkova, bez ilustracija. Samo tuga.
Negde u mutnim delovima moje svesti stoji još iz vremena visokog školovanja jedna šašava teorema koja otprilike glasi: svaki sistem koji jednom postane optimalan takav će sam od sebe i ostati. Naravno, ova teorema ima, meni sada nepoznato, polje delovanja. Recimo, sigurno je da ne deluje na automobile: novonapravljeni automobil divan je primer uglancanog i kao mačka predućeg optimalnog sistema, pa se čovek višenebaštako zadivljeno posle nekoliko godina zapita „šta bi?“, posmatrajući prljavu i kao stari čiča kašljuću gvožđuriju. I tako je to sa praktično svime što Homo Sapiens stvori: vremenom se, ovako ili onako, razglavi. Čarape se cepaju, košulje se izližu na laktovima, spejs šatlovi padaju, Sfingama nosevi otpadaju. A ni ekipa koja realizuje trumanovštinu Veliki Brat više ne valja.
Rock’n’roll je princip koji prevazilazi generacije. Štaviše, on ih potire. Pravi rokeri su nesebični i zato dele svoju radost sa onima koji im najviše znače.
Sve je to stvar prepoznavanja koncepta. A pojavni oblik je stvar vežbe, u čemu je ovde očigledno primenjeno načelo blagovremenosti.
P.S. Mali čovek se očigledno primio. Jeste li uočili pozdravni gest na kraju?
Neki ljudi se ponose time što zajebavaju životinje.
Sve u svemu, postoji teza da je poslušan pas isto što i pametan pas. Meni se ovaj pas baš i ne čini osobito pametnim. Ali da je poslušan, kao i da je, izgleda, vrlo dobro kondicioniran (najverovatnije izgladnjivanjem, a možda i batinama), u to nema sumnje.
Da li treba verovati onome što vidite, onome što osećate – ili možda onome kako jeste? Pitanje je vredno rasprave. Najpre mala ilustracija.
Mikrofon je vaš.
Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži…
Sa kultnim delom “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se dao na put laganog samouništenja…
Pogledajte ovaj dokumentarac.
E, moraću da probam tu “komsomolkinu suzu“, pa nek’ ide život!
David Gilmour je rekao da su ti omoti neodvojivi deo dela koja je njegov bend pravio. Listam omote ploča koje je napravio taj čovek i shvatam da su neodvojivi deo mog sazrevanja.
Juče je u sedamdesetoj godini preminuo Storm Thorgerson, legenda grafičkog dizajna, čovek koji je slavu stekao kao jedan od osnivača i ključni autor studija za umetnički dizajn Hipgnosis. Reč je o umetniku vanserijskog kalibra koji je napravio ključni uticaj na dizajn popularne kulture tokom više od četrdeset godina aktivnosti. Zbog toga, Suština pasijansa se odužuje velikom umetniku na poseban način. Ali, najpre reč sećanja.

Ponikavši u Kembridžu, bilo je viđeno da grupa Hiphnosis stupi u saradnju sa najpoznatijim muzičkim bendom koji je takođe došao iz tog gradića u London. Elem, upravo je David Gilmour prišao Thorgersonu, znancu od ranih dečačkih dana, i predložio mu da napravi omot za drugi album grupe Pink Floyd, A Saurceful of Secrets (1968). Tako i bi. A ono što je usledilo danas ima miris epske priče.