Veselje. PRAVO veselje. Ono, kad kažeš "baš-baš".

Uglavnom, priča ide ovako nekako: univerzitetska košarkaška liga SAD je najjača prava košarka u Americi – NBA je ipak cirkus, a ne sport. E sad, navijači univerziteta Taylor su razvili običaj da na glavnoj utakmici (jednom godišnje, kad god to bilo) ćute k’o zaliveni dok njihovi puleni ne postignu deseti poen. A onda…

To je veselje! To je navijanje!

Ona baljezgarija sa imitiranjem onog korejskog pop-heroja im nije trebala, ali ajde-de, svet je poludeo, šta se tu može. Dobra ideja! Smile with tongue out Moj lični favorit je onaj troler na 1:41 (parafraza na jednog od najčuvenijih prank-kretena u istoriji jučubeta). A Silent Night pri kraju je verovatno metoda za uspavljivanje protivnikau završnici meča… Angry smile Svašta na ovom svetu, bože mili…

Po sekundu svakog dana

Nešto sam se baš navadio na mashup video, pa ne puštam. Ne, nemam namera da se bavim time (čujem li to uzdah olakšanja?), nego me baš zanima kao forma zato što ima neku čudnu draž.

Pazi ovaj primer: lik je iseckao po jedan sekund iz video zapisa koje je pravio svakodnevno tokom cele godine i od toga napravio zanimljiv sklop.

Dobra ideja, zanimljiva izbedba, rezaultat vredan pažnje. Istina, nešto nisam zainteresovan za scenarija koja očijukaju sa (očigledno veoma rasprostranjenom) sklonošću ljudi za voajerizmom. Međutim, veoma uvažavam to što je autor prepoznao da mashup video-dnevnik može da ima smisla.

Pola veka staža i (samo) deset pouka

Dobro de, ima tu i više pouka od deset, ali u ovom zajebantskom nastupu kod Davida Lettermana, Mick Jagger nije uspeo da omaši i štogod ciničnog menadžerskog ponašanja za koji ga optužuje niko drugi nego Keith Richards. Ali, to je neka druga priča. Da čujemo šta je to Mr Jagger naučio tokom pedeset godina.

(Uzgred: izvinjavam se na neizbežnoj reklami na početku; ja zaista nisam kriv.)

Nastavite sa čitanjem… “Pola veka staža i (samo) deset pouka”

Dolaze pacovi!

U stvari, odavno su među nama.

 pokazatelj odnosa kriminalaca i policijaca u Srbiji – mačke očekuju pravednu podelu hrane koju je miš našao/ukraoE ima to na ranču mojih matoraca. To kao neka fora, ono… A? Ša bre? Otkud znam čiji je. Znam bre da nije zajednički ranč. N’ znam, bre. Ćaletov, kevin, n’ znam. A? Ne znam bre kati kažem. Čiji je ranč, čiji je ranč! Š’a si bre brate navalio k’o ćelav na češalj, bre. Nebitno je čiji je, bre. E, tu na ranču ima sad kao fora kad se ono kao pojave pacovi, onda oni sad tu pripreme neku zamku, neku mnogo dobru i to. Ono kao nameštena da pacov krene po neku slan’nu, sir, šta li i pre nego što je stigne ispod njega se otvori neki poklopac i ovaj sad upadne u bure i to. I sad on je tu živ u buretu, a gore se poklopac sam zatvori. I ono, sve se super namesti da na istu zamku naleti drugi pacov i posle treći i tako. E, sad je tu kao fora odrediti koliko pacova želiš tu kao na dnu bureta, ali da je bure čvrsto, ono da ne mogu da ga pregrizu. I sad tu kao oni puste pacove da gladuju i kad su ono mnogo gladni i to, krenu jedni na druge. A? Pa, ono kao da se jedu, bre i to. E sad tu pobedi onaj baja koji je najači i pojede ostale. I onda ga ovi kao čuvaju još nešto kao da se zaceli to što je ranjen i da ponovo ogladni. E, tu ga sad kao ono puste napolje i ovaj šta! Krene gladan da juri ostale pacove da jede, jer je ono kao sad navikao na to meso i za dandva em nema više pacova jer ih ovaj sve izeo, em i on posle umre od gladi. Strava, brate!

Prilagođavanje

Pre dan-dva, neko se na fejZbuku setio legendarnog mađarskog crtaća “Gusztav”. I dakako, tu ožive sećanje na legendarnu epizodu u kojoj je Gustav želi da popravi izlizano slovo na dugmetu za manžetnu…

Prošlo je bezmalo pedeset godina otkad je ovo napravljeno. Pomalo je šokantno to što slikovitost ove lakrdije nije izgubila na aktuelnosti za sve to vreme…

Dan Tri Polovine Revisited

Samo da vas podsetim: danas je dan kad se broj stanovnika Srbije srpskog porekla naprasno povećava za 50%…

Kao ni prošle godine, ove godine opet nije omanulo: u dve od dve informativne emisije koje sam potkačio, izrečena je ona otrcana fraza° kako je Sveti Nikola slava koju obeležava pola Srba, dok druga polovina ide njima u goste.

Možda će promeniti frazu, a možda sto posto neće.

Dakako, mi smo još odavno primetili da je ignorisana ona polovina koja ne obeležava Svetog Nikolu niti ide nekome na svetac. I njima posvećujemo ove trenutke razmišljanja.

 

________
° Zapravo, postoji li ijedna otrcanija fraza u vaskolikoj i nadasve bogatoj novinarskoj praksi Srbije?