Nema preteklih izgovora za ovog čoveka. On nogama napravi ono što drugi ne mogu rukama. I tako zarađuje svoj hleb.
Kad pomisliš da ti je teško, pomisli na to da je nekome sigurno još teže.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nema preteklih izgovora za ovog čoveka. On nogama napravi ono što drugi ne mogu rukama. I tako zarađuje svoj hleb.
Kad pomisliš da ti je teško, pomisli na to da je nekome sigurno još teže.
Ako smo se i nadali nečemu, što nismo, to je prošlo i očekivanja nisu ispunjena.
Ako smo hteli nešto više, što je nezreo zahtev, probudili smo se u istom u čemu smo zaspali.
Ako smo gledali da sačuvamo svoje mišljenje za sebe, što je protiv očekivanog egzibicionizma, makar smo pokazali doslednost.
A ako smo išta naučili, što naivni svet od nas očekuje, tada smo pokazali da nam pouke ne znače ništa.

Od svega po ništa: to su dobici za nas ostale.
Još jedna varijacija Goldbergove mašine. Ovog puta, to je Melvin, mobilna verzija, mašina koja lepi markicu na dopisnicu.
Svakako vredno pažnje. Skidam kapu na strpljenju.
Budite na velikoj paradi, pa ako treba neka leti perje.
Bravo. živeli, bravo, bravo, živeli. I tako to. Pa da vidimo ko će ispasti usranko.
A sada, ponesite bojice na glasačko mesto i gledajte šta ćete.
Ovo ćete moći da upotrebite kao narodni lek kad kroz mesec-dva shvatite šta ste uradili na izborima.
Jedino ne znam da li je potrebno da se pre toga pričestite. Nije zgoreg da pokušate ni to.
Uspeo sam nekako da izbegnem ceo ovaj džumbus, tako da mi predizborno ćutanje ne znači baš ništa. Ali, nekako se ulučilo da primetim nešto. Pune trideset dve godine su prošle, a mi ne odustajemo: i dalje tražimo barona Minhauzena u ponudi potencijalnih vođa.
Kako da se ne setim ponovo? Moram. Red je, godišnjica je od smrti najveće multinacionalne utopije u istoriji ovog podneblja.

Sindrom barona Minhauzena je bio funkcionalan 35 godina kulta žive ličnosti i još oko pet ili šest godina posle, a onda smo brže-bolje krenuli u potragu za novim vođom. Da nađemo nekog drugog zbog koga ćemo i mi da izvodimo svoju decu sa jutarnje nastave kao što su nas izvodili i da mu tapšimo, mašemo zastavicama i bacamo cveće pod noge samo zato što je snažno primirje među plemenima nazvao bratstvom.
Ala smo ga našli. Pardon: ala smo ih našli. Svako svog. I svaki od njih otpoče gradnju nove kule u vazduhu. I to od krova nadole, bezbožnički i bez obzira na sve. Materijal su vadili iz blata i mešali ga sa krvlju. Podupirali kostima mojih vršnjaka.
Panta rei. U krug.
Neko će reći da nema za koga da glasa, jer su svi oni isti. Ali…
Da li neko od vas zna koliko ima predsedničkih kandidata na ovim izborima? Nisam slučajno onomad pomenuo tačan broj! Al’ dobro. To ste možda i znali.
A da li neko od vas zna koliko ima lista na parlamentarnim izborima? Olakšaću vam i dati link (ako ne i konkretan odgovor), pa da ne morate (sami) da otvarate novi prozor browsera.
Ovaj mačak je suočen sa mnogim iskušenjima svakodnevnog života. Glavno iskušenje koje je bilo pred njim beše potreba da razume zašto su neke stvari drugačije nego što bi bile kad bi on sam postavljao pravila.
Postoji još veći problem. Možeš prepoznati, pa i naučiti. Pitanje je šta ćeš preduzeti. Pitanje je u šta ćeš poverovati. Imaš još dva dana da doneseš odluku.
Pre nego što izađete na biralište, zapitajte se da li bi onaj koga birate učinio tako kako je učinio ovaj mališa.
Postoje čelnici. Postoje predvodnici. Prvih na svakom uglu. Drugih ni za lek.
Umete li da prepoznate ključni sekund? Oklevate li? Ili možda jurite preko svake nade?
Ne znate šta može da bude, zar ne?
Možete se kajati što ste probali ili što niste. Više se kaju oni što nisu probali ništa.