Nova komšinica

Maštoviti(ji) posetioci ovog bloga su već kod naslova svašta pomislili.

Moj (sada već bivši) komšija se odselio. Priznajem da sam mu četvrt veka bio nad glavom. Eye rolling smile No, nijedan od nas dvojce nije za to kriv. A sad je ionako to nebitno.

Već neko vreme se po zgradi (četiri sprata, dvadesetak stanova) obavljalo to iseljenje-useljenje. Naleteh jedared na izvesnog gospodina koji reče da je kupio taj stan ispod. Reč-dve sa njim, pa tako i najavih da imam prilično nestašnog sina. Ne stigoh ni da pitam da li će biti nekih problema oko buke koju bude stvarao, a on prekide sa “Ma, znam ja kako je imati malu decu. Nema tu problema nikakvih. Ma, ja ionako skoro nikad nisam tu.” I tako…

Nastavite sa čitanjem… “Nova komšinica”

Proverili smo šta je to Zappa

U danu koji je za nama, barem su Dweezil Zappa i njegova familija obeležili tatin rođendan. A red je da i mi to učinimo.

Frank Vincent Zappa, jedan od najznačajnijih kompozitora dvadesetog veka, usput i gitarista, producent, tekstopisac, scenarista, dramaturg, reditelj, aranžer, organizator, animator, scenski umetnik i neverovatni baja za žurke, rođen je 21. decembra 1940. godine u Baltimoru. Šta je sve radio i čime se sve bavio tokom svog prekratkog života, preširoko je za ovu priču, a to ćete svakako naći na Vikipediji ili negde drugde (matični sajt, anyone?), pa ne moram ja da se bavim time. Hajde da slušamo muziku.

E, tako; ova numera je oduvek bila dobra za zagrevanje.

Šta biste vi radili da imate takve muzičare oko sebe? Znate li šte je Zappa radio? Šta je hteo. Bila je to muzika velike moći. Sledeća numera mi je jedna od omiljenih, i to isključivo u divljoj live verziji sa albuma “Zappa in New York“… Pazi sad:

Nastavite sa čitanjem… “Proverili smo šta je to Zappa”

Engrpski jezik

Jeste li kad čuli taj jezik? Niste? Biće da jeste, samo ako imate televizor ili ste ikad u poslednjih deset godina ušli u neku prodavnicu. I ne samo da ste ga čuli, nego vaša deca verovatno tim jezikom već govore. Ili će govoriti. Tugo jesenja zimska.

Koliko me ima danas - zapita se Komšija kad smo se najeli gulaša iz kotlića i prešli na vino, a sve pod orahom...Moj Komšija je samozvana jezičara, baš da ne kažem negovatelj jezika. Mnogo pre nego ja, primetio je da jezik govora i pisanja ne pripada onima koji su školovani da se nazovu stručnjacima u toj oblasti, nego svima koji misle (ili bar govore i pišu) na tom jeziku. Dao je sebi u zadatak da ispaljuje mentalne strelice na svakog ko pokušava da ga natera na bilo kakvu paušalnu misao, a kamoli na ikonografiju mediokriteta.

Komšija čak ponekad i tiho popizdi za naš račun, iako mu malo ko daje za pravo, a tek je malo onih koji su spremni da poslušaju, razmisle i shvate. Pošto je premalo ljudi oko mene koji se iole trude oko jezika, a kamoli da ga neguju, a tek na tako šašav način, trudim se da ispratim sve.

Engrpski, ili kako to Komšija naziva, “engrbian” (taman da zazvuči kao da ima veze sa mnom), provaljen je na blogu koji on vodi na engleskom jeziku još od doba dok je boravio Tamo Preko. Sad kad se vratio, još je luđe: nova perspektiva se pretvorila u novu dimenziju: čovek uočava ono što mi uzimamo zdravo za gotovo.

Žao mi je što nemam kapacitet da ignorišem te tekstove. Ama, kad bih makar imao hrabrosti da se usprotivim tezama koje i Komšija ima običaj da udene između redova. Ne zbog utuka čoveku sa kojim je zadovoljstvo stupiti u raspravu, nego zbog klasičnog poricanja da je kolonizacija srpskog jezika stranim rečima načinila najveću štetu otkad srpski jezik postoji. Ovo što se sada dešava u srpskom jeziku nije se dešavalo ni pod Turcima ni pod Marijom Terezijom. Biće kasno kad shvatimo. Poricanje je jedino preostalo kao metod pre nego što se pomirimo. Što se mene tiče, pomiriću se sa tim kad crknem.

Neću da širim priču. Ako znate engleski dovoljno da umete da čitate između redova na tom jeziku, čitajte sami. Ako ne znate engleski, ima Komšija svašta nešta i na srpskom, a što se takođe tiče jezičarenja – pogotovo komparativnog. A kad iščitate leksikon pod naslovom “Vodič kroz običaje severnoameričkih plemena na prelomu vekova“, možda će vam Amerika ogaditi. Kao što bi trebalo.

Za ljubitelje SF-a, ima Komšija i neka iznenađenja. Tamo na matičnom sajtu su prevodi na engleski. Ja, pak, navijam za održanje materijala na srpskom. Moraću da mu predložim da preda nešto Suštini pasijansa na čuvanje i čitanje…

Ako vam ništa od ovog nije jasno, uhvatite mog Komšiju na Suštini pasijansa. Bez brige: prepoznaćete ga među najaktivnijim komentatorima, od one sorte što ima svoje mišljenje koje nije nužno u skladu sa mišljenjem autora teksta.

P.S. Umalo da zaboravim: to “komšijanje”, sve sa kapitalizacijom, virtualna je pojava, objasnio sam još onomad. Koliko mi je daleko? Hrabriji bi smeli i biciklom, eto toliko je daleko, eeee, blizu. Nije nas ni Atlantski okean omeo u druženju, pa neće ni 55 km puta od kuće do kuće. Vidimo se ponekad. Nažalost, ne dovoljno često.

(Via)

Buđenje zime

pogled s prozora

Nek nam nosići pocrvene!

Volite li zimu? Kakva osećanja u vama bude pomisao na ovo godišnje doba? Moje “emotivno razmišljanje” prema njoj je sendvičarskog tipa – jedno vreme sam je voleo, pa posle nisam, sad je opet volim. Winking smile Doduše, moja sadašnja ljubav prema njoj nije ništa izraženija od ljubavi prema drugim godišnjim dobima. Ušao sam, izgleda, u ono doba života kad u svakom godišnjem dobu vidiš samo lepe stvari. Smile

U trenutku kada budete čitali ovaj prilog zima će već biti tu oko nas. Neko ju je možda već osetio zbog suviše kratkog/tankog komada odeće ili zbog iznosa na računu za grejanje, al’ ne bih sad o tome. Kažu da ne treba davati savet nekom ko ga ne traži. Stoga dalji tekst protumačite kao predlog, kao ideju, kao podstrek,… Pointing up

Pridružite se nekoj grupi dece koja se igra u snegu. Potrudite se da vas prihvate. Možda će vam biti lakše da to uradite ako krenete sa nekim svojim vršnjakom (nebitan je pol); samo vas “matorih” mora da bude bar 3-4 manje od “mlađih”.

“Podelite” malo dečije radosti. Pomozite im da naprave sneška. Ili iglo. Naučite ih da naprave lepše grudve. Utabajte neku stazu sa njima. Sankajte se s njima. Uvaljajte se u sneg s njima. Smejte se s njima. Pomozite im da se “slikaju” u snegu, pa im pokažite kako se to može (trapavo) uraditi samostalno. Igrajte se.

Kad se umorite, ponesite jednu grudvu kući. Stavite je u neku činiju, pa je uz topao čaj/kakao/kafu posmatrajte kako se topi. Eto tako…

Bruto nacionalna sreća

Ponekad čovek pomisli da nešto nije u redu sa ovom tržišnom ekonomijom… Pa i nije. Stalno neki izgovori. Momentalni izgovor je kriza; no, podsetiću vas da smo počeli da se nadimo na svetsku ekonomsku krizu onog trenutka kad smo čuli za tu sintagmu.

Umesto toga, Kina nam je već pokazala da je tržišni kapitalizam promašen; doduše, takođe nam je pokazala da socijalna pravda ne postoji nigde, ali to je druga priča. Imaju najveći suficit na svetu, a zasnovan je na hiperprodukciji koja bi po udžbenicima ekonomije trebalo da vodi u totalnu propast. Umesto propasti, mogu da kupe pola sveta iz tekuće aktive kojom raspolažu.

Pa kad je ekonomski model tako pukao, kad će jednom da pukne i politički model zasnovan na demagoškim sranjima da su političari došli na vlast samo zato da bi služili narodu? Ponekad se pitamo da li je uopšte moguć model koji nije zasnovan na gramzivim tajkunima, korumpiranim političarima, mitomanima i medijima – koje sve redom zabole krivak za zadovoljstvo naroda, nego se bave krajnjom instancom kanalisanja svog (k ozna kako stečenog) bogatstva – modeliranjem sveta po svom nahođenju.

A onda do mene dođe ovaj snimak:

Predaja kraljevine, a? Samo za račun blagostanja naroda? Raduj se, narode butanski, što nemaš srpske političke stranke tamo. Kojom bi metafizičkom zavrzlamom prosečni srpski političar objasnio da tako kod nas ne može, ne bih umeo da pretpostavim. Verujem da bi, po običaju, na kraju ja ispao kriv što sam im uopšte pomenuo.

(Tnx Goran via G+)

Kikotitis Akuta

Da mi lepo zajebemo sve one teme koje nas razbesne, bar na čas, pa da počnemo radnu nedelju kako dolikuje. Nego, najpre mi obećajte da ćete odgledati ceo ovaj klip. Nije strašno – traje tek tri minuta.

A sad mi recite: da li ste odgledali sve, a da se niste bar jednom glasno nasmejali? Ako je tako, učinite sebi uslugu: isključite računar, obucite se toplo i izađite na vazduh. Prošetajte petnaest minuta  i duboko dišite.

Ode bosonoga diva

Maločas sam čuo vest da je umrla Cesaria Evora, jedna od najvećih diva posebnog soja fado muzike po imenu morna.

Čuli ste njenu muziku, to je sigurno, bar nešto. Ako vas nije taklo, žao mi vas je. Što se mene tiče, nešto tako lepo nisam otkrio mnogo puta u životu. A nije da se nisam naslušao dobre muzike. Morna, tužni fah već tužnog žanra. I ne mogu da zamislim drugi jezik sem portugalskog.

Otkrili su nam je prijatelji koji se bave muzikom. Sećam se, doneli su tri CD-a njene muzike Jasni za rođendan. Slušali smo to, kao opijeni, danima.

Nastavite sa čitanjem… “Ode bosonoga diva”

Duh vremena 2011

Google je upravo objavio Zeitgeist za 2011. godinu. Ako vas interesuje, skoknite i pogledajte.

Zeitgeist je reč koja zvuči dovoljno cool (ili kako se u godini gospodnjoj 2011. veli, to je sexy) da bi se u današnje vreme koristila kao marker za obeležavanje neke tačke za proveru gde smo i šta smo u funkciji vremena. Termin “duh vremena”, kako glasi prevod sa nemačkog, ovde je sasvim primeren u svom doslovnom značenju. A kako je najlakše proveriti boje duha današnjeg vremena? Pitajte onog ko obezbeđuje najviše interakcija u svetu informacija: Google.

Duh vremena u veeeeelokoj kutiji za pretraživanje.

Na sajtu Zeitgeist 2011 naći ćete razne liste trendova – opšte ili po temama ili regionima. Svaka stavka bilo koje liste je praćena detaljnom pričom, pa ćete moći da provedete dosta vremena prisećajući se onoga što je obeležilo godinu za nama kao najpopularnija tema.

Čeprkajte: nema potrebe da vam prepričavam ono što ćete i sami naći za minut ili dva. Nadam se da ćete primetiti da je i srpski među jezicima koje možete izabrati u paleti na dnu prozora.

Evo promotivnog videa, čisto da osetite atmosferu:

Doduše, ne nadajte se mnogo: Rebecca Black je ličnost godine i tu nema leka. No, šta je to spram suptilnog prećutkivanja termina “Occupy Wall Street“.

Neznanje je blagosloveno. Radite šta god hoćete, mislite kako god vam se dopada. Ali, radite i mislite. Nemojte da budete deo krda.

Da vam stane dah

Oni koji imaju višak vremena traže načina da upotpune to vreme nekim ludilom koje nije na raspolaganju svima. Recimo, jedan sa viškom vremena je tako napravio kompilaciju onih koji svoj višak vremena troše na pokušaj fasciniranja drugih i, onako usput, ugrožavanje samih sebe… I tako, imao sam malo vremena, pa reko’ daj da podelim ovo sa vama.

Manje mi je do takvih, mada im skidam kapu na ispoljenoj dozi ludila. Meni je više stalo do onih koji su uspeli da naprave sve ove kadrove. U mnogim slučajevima, to nije bio lak zadatak.