Može i balon

… ako nema ništa bolje, a hitnja je velika.

E, znaš ono kad je bilo bombardovanje i to. I sad pazi, ortaku jednom tu iz kraja, riknula gumica za kasetofon. Ma, znaš ga, bre, nosi stalno džitru u nekoj zelenoj futroli. Viđ’o si ga garant. E, sad, pazi foru. Lik ne može da nađe nigde gumicu tu za kasetofon. Fora je što nema gde nije tražio, al’, bre, to bombardovanje, pa niko ne radi i tako. Smorio se k’o Džej na basketu. I sad fora je što je lik nekako provalio da mu pasuje ono na kraju kurtona, ono gde piše made in usta. E, i sad… Kako nisi vid’o gde piše to? Pa, kad nikad nisi odmot’o kurton do kraja, jebote. I sad, fora je da taj obruč, prsten, štaliveć tu na kraju fino obreže i onda mu služi k’o gumica za kasetofon. E, frka je što to drži dandva i moraš da staviš novu. Imao on tako dvatri kurtona da mu se nađe, da zameni. E, ali je fora kad je presušio, pa otiš’o do kioska da kupi nove i sad kaže onoj ribi što radi unutra “je l’ imate kurtone?”, a ona kaže “nemamo”, a on pogleda onako izlog i pita “poslužiće mi i ovi baloni, dajte mi dva komada hitno”. Fora je kad se riba ta u kiosku zaprepastila k’o Đelić sad kad je čuo da je dao ostavku.

Smeh očaja

Što te ne ubije, čini te jačim, kaže narod. Lomim prste i sve nade ulažem u jadnu nadu: ako moje dete preživi odrastanje, Musa Kesedžija će oglasiti potrebu za posestrimom vilom. Sa iskustvom, dakako.

Ognjen već sedmi dan ima temperaturu. Ništa veliko, ali i ništa drugo. Niti curi nos, niti kašlje, veseo je, ništa ga ne boli. Ali stalno nekih 37 sa tri-četiri, i ponekad, a obavezno noću, temperatura skoči i na 39. Lokalni dom zdravlja ima ugrađen alarm Ognjen approaching (iz već opisanih razloga), a doktorke su već iskusne u izbegavanju davanja bilo kakvih mišljenja (omiljena rečenica je Skidajte temperaturu pa vidite), pa nemamo kud nego da tražimo drugo rešenje. Danas smo ga našli u Bolnici za pedijatriju KBC Zvezdara Dr Olga Popović–Dedijer.

Šta će tamo biti – ne znam, idemo u 17:00. Ali radoznalog me majka rodila, pa sam informacije potražio po Internetu, inače noćnoj mori naših (nadobudnih, nesposobnih i nezainteresovanih za bilo šta osim titule) lekara. Adresa je http://www.kbczvezdara.org/?p=81. Bolje da je nisam našao.

Nota bene: sledi crnohumorna zabava. Molim one sa slabim nervima i/ili hipertenzijom da prestanu da čitaju ili da popiju lek.

Svi spremni? Niste, ali nema veze. Idemo!

Narode moj, čujte i počujte! Kliničko – bolnički centar Zvezdara urbi et orbi, celom svetu, svih Eratostenovih 40 hiljada kilometara u obimu, ama i zadnjoj planetarnoj rupi sa dial-up Internet konekcijom, ponosno predstavlja: Bolnicu za pedijatriju Dr Olga Popović–Dedijer!
Nastavite sa čitanjem… “Smeh očaja”

Najbolje slike iz 2011. godine u agenciji Reuters

I kao što rekoh onomad: kad kročimo u decembar, počinju razne top-liste. S obzirom na to da se tog manira ne možemo osloboditi, onda daj barem da nađemo nešto od čega ima nekakve koristi, da ne kažem – da naučimo nešto.

Reuters je ugledna novinska agencija: uvek na licu mesta i uvek spremni da prenesu detaljnu informaciju. Pre nekoliko dana, postavili su stranicu na kojoj se nalazi stotinu fotografija sa pratećim pričama. Predlažem vam da pogledate i pročitate to. Podsećam vas da, u ovom slučaju, fotografije i priče čine integralnu celinu.

Stotinu fotografija, stotinu priča iz belog sveta

Ova kolekcija me podseća da stvarnost nije lepa po definiciji. Nedostaje malo da bi slike bile drugačije. Ko zna, možda nam nedostaje baš ono što se jednom desilo pre mnogo  godina, u vreme kad informacije nisu tekle ukoliko nisu vredele nešto, kada je BBC izvestio kako nema vesti u danu koji ističe.

(via)

Hajde da gledamo crtane filmove

A sad da vidimo kako se u ovoj državi rešavaju problemi.

Izvinite što ću vam ovim pokvariti dan. Ako više volite da žmurite, nije trebalo ni da se hvatate Suštine pasijansa.

Rečenica koja je ovde stajala pre nego što sam kliknuo na dugme Publish je bila takva da me je sada sramota i da je prepričam. Sreća, ostade mi zrno skrupule.

Prenesi dalje. Reci svima.

A mislio sam da prepričam nešto sasvim drugo, ticalo se još jednog državnog organa i mog skorog ličnog iskustva. Međutim, sad to više nema smisla.

Google u slavu Roberta Nojsa

Na današnji dan pre 84 godine, rođen je otac mikročipa. Google je u to ime objavio prikladni doodle.

Google Doodle: Robert Noyce (1927-1990)

Nadimak sve govori: zvali su ga “gradonačelnik Silicijumske doline”.

r_noyceRobert Noyce (1927-1990) bio je osnivač kompanija Fairchild Semiconductor (1957) i Intel (1968). U prvoj kompaniji je razvio prvo integrisano kolo na čipu, a u drugoj ga je razvio do savršenstva. Ovo je dovelo do revolucije u elektronici: razmere te priče su toliko velike da je to teško objasniti. Recimo da je po praktičnom nasleđu Nojs danas u ravni sa Galilejem, Darvinom, Pasterom, Teslom… A eto, ukoliko niste studirali neku oblast koja dotiče računarstvo, možda niste ni čuli za to ime.

Neću da ponavljam sve ono što možete i sami da pročitate na Vikipediji ili nekom drugom izvoru. Tek, dozvolite mi da primetim da je Nojs imao i zrno sreće: integrisano kolo je došlo u pravi čas, ni prerano ni prekasno, taman u trenutku kada se otvorila kesa za razvoj programa Apolo.

US patent 2.981.877 ostaje istorija. Kako bi svet izgledao da nismo dosegli integrisano kolo pre pedesetak godina, ostaće nejasno. Ko zna, možda bi klnici i danas igrala fudbal na male goliće u školskom dvorištu ili u parkiću, dok bi devojčice pravile haljinice za svoje lutke. Ali dobro, neću da izigravam romantičnu budalu: već bi se našlo nešto drugo što bi dovelo do sličnog cirkusa. Možda je svet predodređen da bude takav kakav je, ko zna.

Oh, Frankie!…

…uzvikivale su histerične šiparice gde god bi se dasa pojavio. Bio je prva megazvezda popularne muzike 20. veka.

Frank Sinatra (1915 - 1998)Na današnji dan pre 96 godina, 12. decembra 1915, rođen je Frank Sinatra, jedan od najpopularnijih pevača dvadesetog veka.

Kicoš po opredeljenju, ali šmeker po rezultatu, Sinatra je sa sobom ostavio gomilu muzike među kojom se mogu prebrati neki trajni klasici popularne muzike. I Holivud ga je voleo; štaviše, Oskar za sporednu ulogu u filmu “Odavde do večnosti” (1953) prilično mu je pomogao nakon što mu je karijera klecnula na početku. Većina filmova koje je snimio je čisto đubre, ali setimo se da su pedesete i šezdesete zlatne godine bogatog i hiperproduktivnog Holivuda; Sinatra je to umeo da iskoristi. Još jedan koji je došao za Sinatrom – Elvis Presley – apsolutno je koristio mustru za upravljanje karijerom po uzoru na Sinatru; uostalom, Elvis i jeste priznavao Sinatru kao najvećeg; a da li je zato ili iz nekog drugog razloga snimio onaj špil od 32 uglavnom bezvredna filma, to ćemo istraživati drugi put. Takav je život.

Nastavite sa čitanjem… “Oh, Frankie!…”

Prošlo je tačno pedeset godina

Marinko me opomenuo. A kad me Marinko opomene, nema šale.

Danas je pedeset godina od dana kada je Ivo Andrić primio Nobelovu nagradu za književnost. Ne znam šta bih osobito paмetno mogao da kažem tim povodom, osim da vas uputim da pročitate, prelistate ili barem dotaknete na čas neku Andrićevu knjigu.

Иво Андрић (1892 - 1975), једини Нобеловац бивше Југославије

Umesto toga, odlazim na stranicu sajta Пројекат Растко i odande prenosim celokupan sadržaj besede koju je Ivo Andrić upriličio prilikom prijema. Ima već neka godina otkad sam to pročitao, baš na toj stranici. Vredi vremena.

Nastavite sa čitanjem… “Prošlo je tačno pedeset godina”