Zašto nemam razumevanja za svaki viralni video

Ove nedelje, pažnju su mi privukla dva viralna youtube snimka. Nisam jedini: izgleda da su ta dva snimka definitivno udavila svakog ko se nije sakrio na vreme. Vi ste, pretpostavljam, zakasnili kao i ja.

Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten.Znate o čemu pričam, naravno da znate: na jednom snimku Supermen traži posao u Srbiji; na drugom, devojčica iz Ukrajine recituje dečiju pesmicu iz lokalnog miljea.

Nemam ništa protiv, gledajte ih dan i noć, izdržaću nekako i ona silna ponavljanja kada prenosite isti klip na fejZbuku, pa čak i e-poštom (mada, da kucnem u drvo, još nije počelo). Ali me nešto zanima i rado bih čuo objašnjenje koje će dati neko od ljubitelja: šta nalazite u tim klipovima? Ne primećujete koliko su plitki i banalni? Zar ne postoji baš ništa čime biste bolje ispunili svoje vreme?

Ovog puta ne mogu da prećutim.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto nemam razumevanja za svaki viralni video”

Dva značenja jedne reči

Reč “change” na engleskom jeziku ima dva uobičajena značenja: “promena” i “sitan novac”. Mislite na ta dva značenja i zapitajte se koje od njih traži prosjak koji je glavni junak ove priče.

Potrebno je tako malo da biste učinili promenu u životu nekoga do koga vam je stalo. Učinite jedan mali, malecki korak već danas. Biće dovoljno.

To se zove drugačije

De, smirite se. Odlaganje statusa kandidata za članstvo u EU uopšte nije tako loša stvar kao što vam se čini. Ne zove se to ni “mržnja” ni “zajebavanje” niti se imenuje rečima koje baš nisu za javne medije.

To se zove tantrički seks. To je prozapadni masturbatorski koncept sa proistočnom ikonografijom. Osnovni postulat je usporenje do vrhunca uz seriju odlaganja. Majstori odlažu mnogo dalje: još su Đinđića optužili da je pesimista zato što procenjuje 2007. kao godinu ulaska države u Evropsku uniju. A vidi nas: i 2017. je odveć blizu… A to je samo zato što mi znamo kako treba.

Tantra: navlačiš, navlačiš, navlačiš... Pa tek posle skontaš da je i dalje suv.

Elem: tantra, bato! Baviš se taman toliko da uslinaviš, pa onda zastaneš, pa se opustiš, pa onda opet malo draškaš, pa malo filozofiraš, pa onda kao navališ, pa se opet uzdržiš, pa kao jedeš tri sata, pa tako dve nedelje. Ili, u slučaju država, (dva)desetak godina. Ovo sada je samo faza odložena dva meseca, šta znam, da se isprazni bešika, da se olakšaju creva, da se malo probrčkamo u džakuziju. Čista tantra! Ma, mi smo to tako i hteli.

Upravljanje uređajima pomoću glasa

Rekao bi čovek da su dijalekti odlika samo sopstvenog jezika. E, pa nisu. Moja rođena ćerka je pravila predstavu imitirajući najmanje dvadeset naglasaka engleskog jezika kada je išla u osmi osnovne. Eno je, danas studira engleski…

Ovako su prošla dva Škota:

A u zimu 1996, zadužim ja dvojicu Engleza iz severne Engleske da im budem domaćin tokom trodnevne posete firmi u kojoj sam tada radio. Od susreta na aerodromu do rastanka na aerodromu, bili su moji non-stop. Izvinjavam se ja njima tako na svom tarzan-inglišu; kažu da potpuno razumeju šta govorim, za razliku od mnogih sa kojima redovno sarađuju. Veli jedan, Raymond, “a ti mene slobodno uspori ako me ne razumeš”. Kažem mu da to neće biti problem, jer mogu da razumem manje-više svaki naglasak Ujedinjenog kraljevstva osim koknija – mada se trudim da pratim “Only Fools and Horses” bez titlova. “Cockney? What seems to be problem there?“, reče Raymond, “I don’t understand it either! Only fools and horses? I can’t understand a bloody word of it!”

Google u čast Dijega Rivere

Danas je 125 godina od rođenja velikog meksičkog umetnika, kralja murala, i Google je u to ime lansirao prikladni doodle.

Google u čast Dijega Rivere (1886 - 1957)

(Ne, ovo stvarno ne smem da propustim – Jan Vennegoor of Hesselink ima da svisne od zavisti… Pazi sad:) Dijego Marija de la Konsepsion Huan Nepomuseno Estanislao de la Rivera i Barijentos Akosta i Rodrigez je rođen 8. decembra 1886. u Gvanahuatou. Ono malo što piše o njemu na Vikipediji na srpskom uglavnom je i dovoljno kao faktografija (više ima da se nađe na engleskoj verziji članka). Tek, valja što pre stići do pregleda njegovih radova, a za to vam preporučujem da skoknete ovde i ovde.

Konkvistadori porobljavaju Meksiko, mural u nacionalnoj palati u Siudad Meksiku. Faksimil murala sam našao na Vikipediji.

Nastavite sa čitanjem… “Google u čast Dijega Rivere”

Groteska prvog reda

Mala beleška o prepisci koju sam vodio ovog popodneva sa provajderom svojih domena.

– * –

Zašto? O, zašto? Zašto, zašto? Zašto?Zdravo,

Ja sam vaš nezadovoljni klijent pod brojem XXxx-xx-xx-xx i  koji zahteva objašnjenje za nedostupnost email naloga na domenima drgrba.info i praktikum.rs u trajanju koje je upravo premašilo 24 sata.

Tako dug prekid rada mail naloga je apsolutno neprihvatljiv. Šta mislite da preduzmete tim povodom?

Pozdrav,
Dragan Grbić

– * –

Odgovor je stigao odmah:

– * –

Ključ ovog sefa ćete naći u sefu.Delivery to the following recipient failed permanently:

info@loopia.rs

Technical details of permanent failure:

Google tried to deliver your message, but it was rejected by the recipient domain. We recommend contacting the other email provider for further information about the cause of this error. The error that the other server returned was: 553 553 sorry, relaying denied from your location [xx.xxx.xx.xx] (#5.7.1) (state 14).

– * –

Kikiriki, badem, prdnem pa ti dademSimpatično rešenje: ne dozvoljavamo vam da nam pošaljete mail sa domena koji mi ne hostujemo. Pošaljite nam mail sa domena koji mi hostujemo… A? Šta? Aha… Šta ćete, život je takav.

Da, mogao sam i telefonom, pa čak i besplatnim. Loopia ima tehničku podršku radnim danima od devet do pet, pod uslovim da nisu negde na pauzi. Međutim, osećam da bih danas premašio norme uljudnog ponašanja, i to čak i po mom sopstvenom kriterijumu uljudnosti, onom koji podrazumeva prostor za škrgutanje zubima.

Happy Birthday, Mr Waits!

Danas je rođendan čoveku koji je ostavio duboke tragove u različitim oblastima umetnosti. U muzici najviše i nadajmo se da će nastaviti tako.

Tom Waits: srećan rođendan!Da su nam istorijske okolnosti bile drugačije, možda bih ovu rođendansku čestitku uputio telefonom iz Istanbula, ali evo me ovde gde me je posredno doveo neki drugačiji pravac, računajući tu i album pomenut u mom prvom kontaktu sa domaćinom ovog mesta.

No, vratimo se slavljeniku.

Srećni roditelji oglašavaju prvencaTom Vejts (Thomas Alan Waits) rodio se na današnji dan 1949. godine, u Pomoni u Kaliforniji, navodno na zadnjem sedištu taksija.

Moguće da je tako, i bolnice bi trebalo da imaju parking. Valjda…

Prvi susret sa Vejtsovom muzikom desio mi se pre punoletstva (od tada nisam ni prestajao da se “vejtsujem”) kad sam čuo ploču, da, da, LP ploču, “Big Time“. Za one manje upućene još i informacija da postoji istoimeni film za koji smatram da svaka “pristojna kuća” treba da ga ima. Hot smile

Potom, nedugo po inficiranju Vejtsom do ruku mi je došla sjajna knjiga Vejtsove poezije u još sjajnijem prevodu Dragana Todorovića “Džokej pun burbona”. Neću da prepričavam, nadaću se da ćete knjigu potražiti sami.

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr Waits!”

Majmunisanje, jedinica “gorila”

Ovo je možda zgodno kao PR metoda, ali primenjena etika je na granici prihvatljive.

Sad, na stranu to što izgleda da niko nije ukapirao da ga prave budalom, nego mi stvarno nije jasno zašto u nekom času nisu razotkrili svoj identitet. Tako bi ova zajebancija došla na svoje i niko ne bi ostao uvređen nakon što sazna za to.

Nume da karta…

… a mnogo voli.

negde u Italiji... a možda i nije tamoVidi vako. Nabaviš Champioship Manager. U stvari Football Manager. U stvari Champ… E, jebomečvorak ako znam. Koja sam ja budala. Nema veze. E, fora je što sam ga uzo jer su ga falili da ima sve te timove sveta, sve igrače. Saso mange. Šesta norveška liga, druga srpska,… Sve, te fore, bre. I sad odeš u kladionicu i nađeš neke levate, neke parove za koje niko nikad nije čuo. Svega toga ima u kladionici. Fora je da bude dobra kvota. Evo, na primer ovaj Castel di Sangro, nkdčuo. I ovaj drugi, Salernitana, njega kao znam. E, i pustiš ih na kompu u ovom menadžeru da se rokaju. Pazi, ne treba da igraš utakmicu ono ko klinci kad drkaju one džojstike, štaveć. Samo pustiš da se igra utakmica. U tome je fora. To traje minudva. Fora je sad u tome što su ovi nabiflali sve prave igrače, sve njihove fore, šta znaju, kolko je brz, kako ševa, skače, ono igra glavom i to. Utegli su sve ko fiću za tehnički. I pustiš da igraju. Ne jednom. Pustiš des puta.  Sto puta. To je malo smor. Ko deda-Mraz u proleće, jebote. Moraš stalno da klikćeš ono again. E, ali fora je da staviš ko je domaćin, a ko igra u gostima. I to ima veze. I onda vidiš koji od njih pobeđuje. I na njega se onda kladiš. E, i tako vežeš dva-tri para i sve ti se to množi, sve te kvote. Brate, pa šta misliš odakle meni repa za letovanje.