Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Neko je bio veoma vredan, pa iskopao snimak poslednjeg izdanja emisije “Beograde, dobro jutro“, koja je emitovana kada je Duško Radović već znao da neće biti više.
Nastavite sa čitanjem… “Laku noć emisije "Beograde, dobro jutro"”
Ovih dana, Gugao je obeležio 40 godina od nastanka Rubikove kocke.
Pet ili šest sati pre nego što je voda sa provaljenog nasipa reke Kolubare stigla do Obrenovca, opštinske vlasti su odlučile da nema potrebe širiti paniku sirenama za uzbunjivanje. Zahvaljujući toj mudroj i premudroj odluci, građani su bili u prilici da iskuse jedinstveno zadovoljstvo vožnje čamcem ulicama svog gradića.
Ovaj film nema ni početak ni kraj. To je simbolično, To je vrlo simbolično.
Pomozite unesrećenima ako imate načina. Što pre, ako možete. Ne zaboravite ni to da će pomoć ljudima biti potrebna i kad ova nesreća prestane da bude medijski atraktivna, jer ovaj medijski blesak će poroći kroz nedelju dana, a muka onih koji su izgubili sve trajaće još dugo.
Gamadima koja su se u ovoj nevolji pokazala kako su se pokazala bavićemo se posle.
Ne treba se opirati idejama za koje njihov davalac kaže da su dobre i da će rešiti probleme. Evo, recimo, Adis Abeba…
Pa ti sad idi na posao pešice ako smeš.
Može biti da se još neko seća one reklame: žena uhvatila litar mleka posred kesice jednom šakom, a drugom rukom seče ćošak kese ogromnim krojačkim makazama. Ono što sledi je vrlo predvidivo, a nama ostaje da se pitamo zašto ispada da smo svi glupi kao kupujemo najjeftinije mleko u kesi. Poenta: više se i ne sećam o čemu je ona reklama uopšte govorila.
Ima toga još: postavka problema je da ste vi idiot, pa vam treba proizvod čiji opis uskoro sledi. Evo jedne kompilacije takvih slučajeva.
Što Japanac smisli, niko… ne može da pojede.
Kad oblik prevlada suštinu, dobiješ četvrtastu lubenicu.
Što se nas tiče, ovo je mnogo zanimljivije i pameti bliže: majstor ljušćenja lubenica.
Krene tako jednom Spajdermen u redovnu patrolu, kad negde na pola puta shvati da je ostao bez mat’rijala za mrežu. Kud će, šta će, seti se onog što je potajno gledao na Suštini pasijansa (čak i pretraživao) i momentalno odluči da postane parkura…. prka… pakurat… parkurdžija.
Pa sad ti reci da Suština pasijansa nije korisna za vanredne situacije. Vi’š ti to!
Znate vic, je li tako? Dobro je, bilo bi teško pričati ga po stoti put.
No, dobro: ponedeljkom ponekad odvojimo vreme za ekstremne sportove. Danas predstavljamo redak sport: eksploatacija ostataka kiše na kolskom putu prosečnog kvaliteta u sadejstvu sa psihoaktivnim supstancama nepoznatog porekla i sadržaja.
Znate li u čemu je poenta onog “Ajde! Švale, ajde!”?
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad imali veću moć pričanja priče nego ovi danas, već zato što ovi danas imaju manju moć pričanja priče nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.