Da se rastresemo onako kako je to samo ponedeljkom vlasno činiti, kako bismo se lakše probudili i pripremili za nove radne pobede. Ovi baš vole bandži…
Tag: ludaci
kič kao merilo karaktera
muči me gorušica.
toliko me muči gorušica da mi dođe da vrištim. ali ne smem da pustim glasa, jer je mnoge oko mene obuzela nekakva moda naopakog razumevanja stvari. meni je to jasno: što je manje razmišljanja, to je više nagona krda da oni koji misle budu proterani, jer njihovo mišljenje kvari spokoj drugima. što ono kažu: kada glavu ne popuniš znanjem, onda prazna mesta budu popunjena taštinom. a to znači da jednom iskazan stav koji nije posledica mišljenja ostaje zanavek, jer tašti ljudi nisu sposobni da priznaju grešku. najgore od svega: tašti ljudi su danas model i ideal deci oko nas. deca veruju baš njima, koji im daju zabavu i preporuku da imaju pravo na svaki stav, ma koliko glup on bio, a ne nama, koji zahtevamo od njih svakodnevni napor kritičkog mišljenja i trening mentalne kondicije koji će ih dovesti dotle da ljude, stvari i pojave umeju da vide pravim očima i nazivaju pravim imenima, stavljajući ih potom na mesto koje zaslužuju.
imam drastičan primer masovne histerije nedostatka zapažanja: znate li ko je andre rieu?
Stručnj… ovaj, ekspert
Dugo sam razmišljao i došao do zaključka da ovo može da se smatra duhovitim samo nedeljom ujutru, što je tačka koja je mentalno najdalje od razmišljanja o poslu.
Pa sad ti pozajmi šećer komšinici…
Solidarnost je osnovna odlika koju treba pokazati prema komšiji. I prema zgodnoj komšinici, dabome. Međutim, ako stvari krenu kako nije bilo očekivano…
Naravoučenije: ako je ispustila, neka sama dohvati.
Bez putokaza
Naravno, prošla je zima, kao da je bila neka, i odjednom smo u proleću. Ali ostadosmno dužni štogod zimskih čarolija, što ćemo ispraviti odmah.
Bilo bi dosadno da nije kraja.
Bez brige. Šala, šega, uspomene, ovo, ono…
Ауууу… женско, а цепелин
У међусобној преписци се исповртела једна, хм, женска момчад која данас цепа Цепелине… врло занимљиво и на граници између савршеног и богохуљења, но то ће Грба кад му се наврне. Мени је на ум пала једна друга.
Слађана Милошевић се одавно изборила за место негде у врху галерије виђених дама домаћег рока. Специфичан глас и још специфичније поигравање разним варијантама свог лика су јој, с једне стране, омогућили богату каријеру, а с друге стране ни критичари ни публика нису баш знали где да је стрпају. Пробила се, испрва, напола шкакљивим хитићима “Ау, ау” и “Амстердам“, са текстовима из угла рибетине из осамдесетих.
А онда је почела некако да лута, бар жанровски, што збуњује публику и више не знају који то треба да јој дођу на свирку. Што је штета, јер јој је све то јако добро ишло. Глас јој подједнако добро звучи и кад изиграва секси даму, и кад пева романтичне шлагере Дарка Краљића, и кад пева на немачком, и препотопске ствари, и кад пева блуз, и кад рока:
Мада, ово је студијски снимаk на плејбој плејбек (ака на дагласа, ал’ не баш, то је кад један зија а други да глас), и кренуо сам од њега само да се види да Слађана није наивац на гитари. Право рокерско прашење, макар и мало распонтанисано, је овде. Nastavite sa čitanjem… “Ауууу… женско, а цепелин”
Mož’ biti nekakav svetski rekord…
Dakle, naš stari znanac se dao u potragu za idealnim receptom na osi “kokalola-mentos”, uključujući razne aditive u proces.
Mišolovke. Mnogo mišolovki. Usporeno.
Pazi ovako: važan je stil, a ne mudrost. Čak i kad napraviš neku kapitalnu glupost, ako to učiniš sa stilom, ljudi će te ceniti. Slow Mo Guys su ljudi koji koriste hiperbrze kamere da bi dosegnuli jedinstveni stil i reputaciju ludaka koje svi vole.
Pazi sad: 150 mišolovki u lančanoj reakciji.
Ako obratiš pažnju, videćeš da su u jednom času sve mišolovke u vazduhu.
Papirni avion… na struju
Ako ste iskreni u nastojanju da vas drugi nazovu zamlatom, evo jednog predloga za vas.
Ono jes’, gorivo je malo skupo, a zona kretanja je prilično ograničena, ali nema veze: radost je neuporediva. ![]()
Treto dne obeležavanija roždestva tvojego
Ala vreme leti!… Ala vreme zimi!… Proleće je, nekako, najlepše jer imamo utisak da lakše dišemo. Može biti, nije to samo utisak. Rođendan nam je.
Pre tačno tri godine, to jest 1096 dana, da ne kažem 26.304 sata iliti 1.578.240 minuta, Suština pasijansa je ugledala svetlost dana. U internetskim razmerama, to je već cela generacija. I za to vreme, desilo se mnogo toga. Ako smo već na brojevima, to je nešto preko 4.300 priloga i preko 4.600 komentara koje ste čitali tokom štogod stotina hiljada poseta. Bili smo uz vas novim prilozima svaki dan osim tri nedelje u avgustu 2013, kada smo morali da smirimo loptu da ne bismo ostali u sinkopi koja je, mukom redovnog života, predugo trajala.
Tokom te tri godine, ekipa Suštine pasijansa je narasla sa jednog ludaka na Sedam samuraja Skoja i jednog lajavog krelca, čak je i Glugenije Svemogući vodio glavnu reč a da nije hteo da se potpisuje, tražili smo i nalazili načine da vam nešto kažemo ili prećutimo, tražili smo i nalazili načine da vi nama nešto kažete ili prećutite, a uvek smo dosledno ostavljali stvari nedorečenim baš onoliko koliko je vlasno da vi sami budete koautor svakog priloga.
To nije malo.
Nastavite sa čitanjem… “Treto dne obeležavanija roždestva tvojego”