Jes’ reklama, ali perfektna.
Sad sam ostao da se pitam da li je Ajlin tu negde… ![]()
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Jes’ reklama, ali perfektna.
Sad sam ostao da se pitam da li je Ajlin tu negde… ![]()
Upoznajte dva dokona idiota kojima se ne može osporiti vanserijska upornost: pevali su karaoke verziju pesme “All Night Long” Lionela Ritchieja od časa zalaska sunca do časa izlaska… Punih 158 puta.
Tri, četr:
Ali to nije sve!
Na kojim drogama treba da bude ozbiljan(?) odrastao čovek da bi imao maštu jednog dečaka?
uzmi veliki ekser i oblak što nebom hita
zakucaj čvrsto nad gradom da nikud ne odskita
uzmi veliki ekser sačekaj da padne veče
zakucaj dunav za pesak da nikud ne odteče
uzmi veliki ekser pa kada završiš sve to
zakucaj juli za zemlju da uvek bude leto
uzmi veliki ekser i radošću naoružan
zakucaj svaki svoj osmeh da nikad ne budeš tužan
Na ovom mestu bavimo se životom. Zato velikima među nama na istom mestu odajemo poštu.
Umro je Branislav Lala Kovačev. Slava mu.
Ostavio nam je muziku, a njegov uticaj i diskografija su rečitije od bilo kakvog nekrologa.
Diskografija:
Danas je na neko bolje mesto otišao majstor od najboljeg Hammond zvuka u hard rocku. I da se razumemo, deco: ta muzika se zove hard rock, a ne heavy metal.
Jonathan Douglas Lord (1941-2012) će najpre ostati zapamćen kao klavijaturista, aktivni autor i najstabilniji član grupe Deep Purple. Uz činjenicu da je upravo on osnivač grupe, formalno se može reći da je bio nekakva vrsta vođe benda tek u prvim godinama njenog rada. Ali ako je pošteno reći baš nešto, Ritchie Blackmore duguje Lordu sve što je naučio o baroknoj muzici i načinima da se taj stil uklopi u zvuk jedne od najomiljenijih prangija koje je rock’n’roll ikada imao.
…mrtvi su njegovi slušaoci.
Ili barem umrtvljeni. Dan posle koncerta New Ordera na ovogodišnjem Exitu, pokušavajući da uporedim utiske, naleteo sam na Blicu na tekst posvećen drugoj festivalskoj večeri, gde je izvesna “lara” ostavila sledeći komentar:
Ja obozavam New Order ali
imam 42 godine i dvoje male dece i svakako nisam neko ko bi isao na takav festival. Kada organizatori prave ovakve dogadjaje treba da procene ko im je ciljna grupa i ko slusa to sto im se nudi. I new order pa i duran duran su grupe moje generacije i ne znam mnogo mladih ljudi koji ceprkaju toliko duboko u proslost muzike. A moja generacija nije bas u fazonu da se uputi na festival mi smo vise za obicne koncerte. Isto je i sa cenama. Zna se kolika je platezna moc nasih klinaca! Koji ce roditelj nekom 20-ogodisnjem studentu da da 3, 4 ili 5 hiljada za kartu?! Suvise stvari je u igri a organizatori zaslepljeni zeljom da im dodje sto vise engleza nisu uopste razmisljali o nasim ljudima!!! Steta! Mirise mi na skori, neslavan kraj Exita!
Jbg tetka. Razumem te…
Postoje razne vrste zamlata. Pogotovo su opasni oni koji svom predmetu zamlaćivanja prilaze elaborativno i u očekivanju da će celi svet da im se divi. Najgore od svega: ponekad im uspe. I onda, ostaje da se priupitamo ko je ovde lud.
Nastavite sa čitanjem… “Koncert za pisaću mašinu i orkestar”
Lik mrtav ‘ladan izvede potpuri stotinu poznatih fraza, složeno hronološki kroz šezdeset godina rock’n’rolla. Neka vam ne bude mrsko da čujete; ako svirate gitaru, imate dovoljno pogleda da i sami skinete poneku frazu.
Kompletan spisak svih referenciranih numera možete videti u tekstu ispod klipa na matičnoj strani na Jutjubu.
Danas je četrdeset prva godišnjica od smrti Jima Morrisona. Tim povodom, prisećamo se jedne od značajnijih epizoda u karijeri grupe The Doors: bio je to nastup u The Ed Sullivan Show, emisiji koja je emitovano uživo širom Amerike i u kojoj je jedan zatucani mamlaz, uz pomoć svojih poslušnih asistenata, odlučivao ko će da bude popularan u Americi, a ko neće.
Ed Sullivan je to činio u duhu najgrđe zelotske cenzure, tražeći od izvođača da menjaju tekstove svojih pesama “tako da budu prihvatljivi”, da se obuku “kako dolikuje”, da se “ponašaju uljudno” i slično tome. Od Morrisona je traženo da u pesmi “Light My Fire” stih “Girl, we cannot get much higher” bude zamenjen nekim prikladnijim. Morrison je predložio da to bude stih “Girl, you couldn’t bite my wire“.
Na kraju, fromalno se saglasio da tekst bude zamenjen dubokomisaonim stihom “Girl, we couldn’t get much better” koji se čak i ne rimuje sa ostatkom strofe, evidentno nemajući nameru da posluša.
A onda, pesma je krenula uživo, bez odlaganja, i emitovana je na nacionalnoj televiziji.
Mi O tom nivou ne umemo da razmišljamo, a kamoli NA tom nivou.
Teško je pisati skoncentrisano i suvislo o nečemu što je izazvalo talase uzbuđenja, i to u okviru koji ne može da se opiše drugačije nego kao šokantno iskustvo. Ali pokušaću.
U subotu uveče, Jasna, Ana i ja smo pohodili predstavu Alegria čuvenog ansambla Cirque du Soleil… Uh, htedoh reći “kanadskog ansambla”, pa sam se prisetio da to više nema nikakvog smisla, jer ekipa je multinacionalna, a organizacija globalna.
Kada bi ta predstava morala da se opiše jednom rečju, nema bolje od naslovne. Reč “alegria” je španskog porekla i znači “radost”. A imam i jednu reč dovoljnu da opišem utisak: savršenstvo.
Nastavite sa čitanjem… “Alegria: Cirque du Soleil u Beogradu”