Ajde-de, nije baš tako brzo, ali čudesni su putevi zapisivanja protoka vremena.
Ovaj time-lapse video zapis prikazuje postupak montaže jednog putničkog aviona srednje veličine. Za manje od tri minuta, steći ćete načelnu sliku o tome koliko posla ima dok se hrpa materijala ne pretvori u tehnički sistem visoke pouzdanosti.
Ovde se ne govori mnogo o pojedinostima, ali me je podsetilo… Gledao sam dokumentarac o montaži one mrcine: Airbus A380 se sklapa u Tuluzu od delova proizvedenih širom Evrope. U priči o konstrukciji krila, rečeno je da tolerancija kostura krila (koje je, inače, dugo oko 36 metara – raspon krila tog aviona je 79,75 m) manja od pola milimetra! Za potrebe izvođenja tak opreciznih radova, napravili su glodalicu sa hodom od 50 m, slično veliku brusilicu i namensku peć za temperovanje. Gde je granica tehnologije letenja, pitam se: najveći avioni u istoriji su prilično slične veličine (pogledajte ovu šemu). Verujem da su granice dostignute, bar kad je reč o tehnici potiska na naftu, što je zasad jedini raspoloživ izbor za komercijalne letove.
Za 

Gregor Johann Mendel
Na citat dana me je podsetio stari drugar iz ranih dana IT praistorije.
Juče je poleteo poslednji space shuttle: Atlantis je u misiji STS-135.