Bonobo majmuni

Hodaju uglavnom na dve noge, razumeju vatru, razumeju asocijativne fraze čoveka-sagovornika, nije im stran koncept pisane komunikacije, prave namenske alate da bi rešili složene zadatke… Možda je došlo vreme da preispitamo pojmove inteligencije i kulture…

Za početak, da ne pričam mnogo: pogledajte ovu prezentaciju na TED konferenciji. Nažalost, nema prevoda na srpski ili neki od bliskih jezika, ali verujem da nećete imati problema da razumete ovo izlaganje.

Najpre, da razlučimo jednu stvar: da li ste uopšte znali za bonobo majmune? Meni negde zvoni to ime, možda sam nekad uhvatio neku kraću priču negde na TV, ali nisam uopšte nisam povezivao da je to posebna vrsta čovekolikog ili velikog majmuna (ape, a ne monkey, kako bi se to terminološki razdvojilo na engleskom jeziku). Većina nas zna za šimpanze i gorile u Africi i orangutane u jugoistočnoj Aziji – i to je to. Bonobo je imao sreću da se provuče ispod radara, jer prirodno stanište mu je vrlo ograničeno.

Nisam dovoljno upućen da bih komentarisao ovo što sam video i saznao. Ostaje mi samo da slegnem ramenima i složim se sa konstatacijom gospođe Susan Savage-Rumbaugh da ovde moramo govoriti o kulturi, a ne o biologiji.

A kao krajnja pouka ostaje potreba da saznajemo i učimo više kako bismo mogli lakše da razumemo…

…Za razliku od onih, da ih ne imenujem onako kako sam pomislio o njima, koji misle da je svet nastao pre 6000 godina i da čovek već zna sve što može da se sazna (i shodno tome, oni su “u stanju” da objasne sve). Ne bih hteo da pokvarim atmosferu slasti novog saznanja misleći na kreacioniste i ine zamlate, ali znajući da ih ima i u mojoj neposrednoj okolini, sve se plašim da će se naći neki koji će napasti i ovo mesto. Samo izvolite, neću vas cenzurisati, obećavam. Iako većina kreacionista zasluži da im se gurne prljava čarapa u usta već u prvom minutu izlaganja.

(Via)

Šta vidi kamera astronauta

Ovo je nesvakidašnje i nadahnjujuće… Pogledajte skup fantastičnih video snimaka načinjenih tokom ekspedicija na međunarodnu svemirsku stanicu…

Nemam šta da kažem, osim da preporučim: ako imate dobar link, idite na youtube stranicu, uključite HD verziju (720p ili 1080p) i pogledajte ovaj kratki film u režimu punog ekrana. Tek tad ćete moći da se unesete u ovaj snimak.

 

(Via)

Kako radi disk u računaru

Da li znate na kom principu radi disk u vašem računaru? Kako postiže toliku brzinu?

Jeste da sam to morao da znam po prirodi struke, ali znate kako to ide… u vreme mog studiranja, disk jedinice za tada popularne Honeywell “šestice” su imale kapacitet od 300 MB i vile su veće od mašine za veš. Čvrsti diskovi za PC nisu bili veći od 20 MB. A ovi diskovi danas prenesu pet puta više informacija u  sekundi, i to bez po muke…

 

Ako vam je tako lakše, pređite na youtube, pa tamo uključite titlove (oznaka “CC”) i izaberite željeni jezik.

Gršeite li u kucnaju?

Kada biste videli kako kucam sve ovo (i ne samo ovo), s pravom biste me zapitali zašto se nisam potrudio da naučim pravilno kucanje.

Ostajem kralj grešaka u kucanju (iliti typo grešaka, kako je žargon preneo iz engleskog jezika). Prilično sam lenj, brljav i nedosledan po tom pitanju. Činim sebi medveđu uslugu zbog toga, jer po prirodi nisam sklon takvoj vrsti javašluka. Dosta vremena izgubim ispravljajući svoje kucanje i to je najgore od svega. Često mi i promakne, što ste sigurno već primetili.

Nije da nisu, upućivali su me na neke programe za vežbanje pravilnog kucanja, ali nisam bio sklon takvom vidu učenja jer su ti programi radili na engleskom. Moj dominantni jezik je ipak srpski sa svim svojim posebnostima, a ne engleski bez dijakritičkih znakova. Kucam k’o lud sa dva do četiri prsta i nekoliko ljudi mi je već reklo da ih zanima koliko bih brz tek bio kad bih kucao pravilno… Eh, kažem ja i odmahnem rukom. Kasno je, jer ako za ovih dvadeset i kusur godina nisam ništa preduzeo, slaba je nada da ću ikada i preduzeti.

U slučaju da ne znate, ja sam autor ove fotografije. Kao dokaz mogu da vas uputim na podatak o tome da nije objavljena cela fotografija, a ja je imam. Pitanje za dokaz: šta se nalazi na stalaži ispod ove etikete?

Uto mi je drugar skrenuo pažnju na to da nije sve tako crno, čak i kad mi promaknu greške (a pažljivi čitaoci SP su to sigurno već primetili). S obzirom na to da većina nas prepoznaje reči pri čitanju, a ne pojedinačna slova, često se desi da čak ni čitalac ne prepozna grešku.

Nastavite sa čitanjem… “Gršeite li u kucnaju?”

Sve je relativno!

Da li ste se ikada zapitali sledeće:
“Šta ako sam ja u centru svemira, a sve ostalo se vrti oko mene?”…

Čujte: to uopšte nije glupo pitanje. Sve se tiče tačke posmatranja, zar ne? Evo i primera: sve živo se vrti oko jednog blentavog hula-hopa.

 

Logično, zar ne?

I Google obeležava pomračenje Meseca

Izgleda da je ovo pomračenje Meseca imalo veći publicitet od prethodnih koje pamtim. Pa dobro, može i tako… Nerd smile I Google se pridružio novom animacijom na naslovnoj strani za upite:

Google obeležava pomračenje meseca 15. juna 2011.

 

Ovaj Google doodle je animiran: najpre za nekoliko sekundi vidite prilično veran prikaz svih faza pomračenja, a zatim možete i sami upravljati, birajući bilo koji trenutak pomračenja pomerajući klizač ispod slike.

(Via)

Večeras: totalno pomračenje Meseca

Nešto imam utisak kao da je previše učestalo. A onda shvatim: da nije Interneta, ne bih znao za ovaj događaj; tako nisam znao ni za desetine prethodnih…

Kako javlja Svet nauke, večeras će doći do punog pomračenja Meseca. Ceo tok pomračenja nećemo videti, pošto počinje nešto pre izlaska, ali totalitet će biti vidljiv u celosti i traje od 21:22 do 23:02. To je ono kad Mesec postaje “krvav”.

Maznuto sa sajta www.svetnauke.org. Učinite mi uslugu i posetite taj sajt; tako ću da platim ovu sliku...

Ovu sliku sam maznuo sa stranice na blogu Svet nauke, i to bez dozvole; valjda mi neće zameriti. Tamo ćete, inače, pronaći i tabelu sa detaljnom satnicom svih faza pomračenja. Takođe, tamo ćete saznati i to da uvek agilne Nišlije organizuju prikladno okupljanje i praćenje događaja uz pomoć teleskopa.

Ovo bi mogla da bude prigoda da se opet okušam u fotografisanju Meseca. To je jako teška rabota, jer osim čudnih parametara svetla, valja imati i bolju optiku nego što je ja imam. Kako god, ne boli da probam.

(Via)

Pošaljite svoje ime na Mars

Možda još nije kasno: ja sam uspeo iak oje jučerašnji datum bio zvanično poslednji. Požurite!

Stvar je totalno blesava: odete na posebnu stranicu u okviru portala NASA Jet Propulsion Laboratory i aplicirate da vaše ime bude zapisano na poseban čip koji će biti ugrađen u sledeće vozilo koje će šetati Marsom… Hot smile

Ja sam aplicirao, ali izgleda da NASA još uvek nije čula za Unicode. Ili to važi samo za sertifikat, ne znam…

Pa dobro, rođaci, gde je "ć" iz mog prezimena?

(Via)

Vremeplov: Magnavision Laserdisk

Seća li se iko laserskih diskova? Jednom sam video jedan takav disk, služio je kao ukras na zidu u videoteci u komšiluku.

Ovo je tipičan rezultat PR aktivnosti pre trideset godina: Leonard Nimoy razgovara sa plastičnom štaniclom u kojoj se nalazi sijalica; zapravo, pre nam prevodi šta štanicla kaže nego što razgovara sa njom.

Grozni brkovi (koje je dvadeset godina kasnije imitirao i Bob Dylan) umesto šiljatih ušiju nam dovoljno govore – čovek se trudio da ostavi drugačiju impresiju nego kao Mr Spock.

Ne znamo kako stoje stvari nakon što je Mr Spock Mr Nimoy ostavio fleke od prstiju na disku. Za nekog ko govori jezik osvetljenih štanicli, trebal obi da zna bolje…

Magnavision Laserdisc je tehnika koju su smatrali revolucionarnom kad se pojavila 1978. Istina, prvi plejeri na slobodnom tržištu su se pojavili tek 1981, otkad datira i ovaj snimak.

brb-piiip!-ćijućii-prrrr!

(Via)