Još jedan primer, ovog puta virtuelni, udruživanja interesa u prirodi u cilju boljih uslova za preživljavanje.
To, izgleda, nisu naučili samo još oni koji nam kroje kapu.
Oprobajte ovaj film u HD rezoluciji, ako imate resursa.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Još jedan primer, ovog puta virtuelni, udruživanja interesa u prirodi u cilju boljih uslova za preživljavanje.
To, izgleda, nisu naučili samo još oni koji nam kroje kapu.
Oprobajte ovaj film u HD rezoluciji, ako imate resursa.
Jeste li čuli za gorilu Koko? Ona razume engleski, a sama komunicira tako što koristi oko hiljadu znakova (što je čini inteligentnijom od mnogih političara). Uglavnom, o ovoj ženki gorile možete naučiti više na matičnom sajtu, a ovde ide samo jedan detalj: glumac Robin Williams joj je došao u posetu i baš su se lepo ispričali.
To je, verovatno, bilo fantastično iskustvo. Za Koko, htedoh reći. Robin Vilijams jeste dobar glumac, ali on više voli da se majmuniše nego da glumi ozbiljno. Zato to ovde ide tako prirodno.
(Via)
Nije dovoljno biti vešt sa kamerom: treba prepoznati ideju koja stoji iza nečega. Ideja je jasna: priroda je neizmerno lepa sama po sebi. Ali, pravi trik je u tome da se najlepše iz prirode dočara na pravi način.
Ama, bolje pokušajte ovako i prebacite na puni ekran.
Tužna godišnjica… Nadam se, s poukom.
Na današnji dan pre 45 godina, 4. novembra 1966. godine, reka Arno je napravila cirkus po Firenci. Reka se izlila oko 6,7 metara iznad nominalnog vodostaja i napravila poplavu kakva se na nekom mestu kraj reke dešava možda jednom u hiljadu godina. Poenta je u tome što nije smelo da se desi sve ono što se desilo tada…
Imam fotke obeležja nivoa poplave koje sam načinio kad smo se Jasna i ja prošlog januara zadržali u Firenci nekoliko sati.

Evo i krupnog plana:

Kažu da su vrata krstionice pored bazilike Santa Maria del Fiore (poznate kao Il Duomo, ona katedrala koja čini siluetu Firence prepoznatljivom) plivala po trgu…
Kuće i stanovi su nekako sređeni. Ali, Firenca je grad-muzej, svetski centar renesanse. U nepažnji čuvara blaga, propalo je na stotine umetničkih dela i na hiljade neprocenjivo vrednih knjiga. Nije mi jasno kako su mogli da dozvole takav javašluk: morao je i onda da postoji plan zaštite tog blaga, kao što danas izvesno postoji…
Skupa škola.
Filmovi su nas premalo naplašili. Stvarnost je strašnija. Jedino što u stvarnosti asteroidi ne padaju na Brodvej i na Jelisejska polja. I da ne zaboravimo Tadž Mahal…
Kako javlja NASA, a prenose razni sajtovi posvećeni astronomiji, asteroid pod oznakom 2005 YU55 će proći blizu nas – na oko 0,85 rastojanja od Zemlje do Meseca. Ova crna kamenčina prečnika oko 400 metara se može smatrati opasnom, jer se ne bi raspala u atmosferi. Istina, katastrofa koju bi ovaj asteroid izazvao bi bila “samo lokalnog obima”, što je eufemizam za “rasturio bi sve par stotina kilometara okolo, a ostali bi se izvukli”.

Bliski prolazak će se desiti 8. novembra. Bezbedni smo od ovog asteroida, kako javljaju naučnici, barem sledećih stotinjak godina. A sledeći ovako blizak susret (za koji znamo, to jest) desiće se 2028. godine, kad oblutak 2001 WN5 prođe na udaljenosti od oko 0,6 udaljenosti Meseca.
Da citiram autora teksta na Astronomskom magazinu: treba posmatrati nebo! Valjda neko gleda. A možda neko nešto preduzme ako zatreba.
Samo da ne budu neki kao Brus Vilis i Ben Aflek ili smo jebali čvorka.
(tnx Brandy)
Priroda je neumoljiva. Erozija je nezaustavljiva. A voda je najveća sila na planeti.
Samo se valja zateći na pravom mestu u pravo vreme, pa snimiti tu silu.
Pažljivi gledalac će se zapitati: a šta bi bilo da se umesto susedne odlomila litica na kojoj je stajao snimatelj?…
Ovo je blesavo po definiciji, ali je, navodno, živa istina: Luna, kit ubica koji je živeo negde u blizini ostrva Vankuver (uginuo je 2006), imitirao je zvuk brodskog motora. Evo, ovako:
Biće da se ovaj siromašak, u nedostatku pripadnica iste vrste, zaljubio u čamac.
Čudan božji stvor: janus-mačak prikladnog imena Frank and Louie, Ginisov rekorder po starosti za tu vrstu fizičke anomalije, nedavno je napunio dvanaest godina.

(Via)
Juče sam vam predstavio rad Yanna Arthus-Bertranda, fotografa čiji životni cilj jeste da skrene pažnju sveta na krhkost planete koju nazivamo svojim domom. Mala rekapitulacija dolazi iz njegovog predavanja na konferenciji TED, održanog u februaru 2009, nekoliko meseci pre nego što je film “Home” pušten u slobodnu distribuciju.
Pogledajte to inspirativno predavanje. Nema titlova na srpskom (a ja nemam vremena da prevedem, kao što mi često dođe na pamet da učinim), ali će poslužiti i titl na hrvatskom jeziku… Što me na mah podseti da smo svi mi daleko sličniji nego što to želimo da priznamo.
Čovek je u pravu: odbijamo da poverujemo u ono što već znamo. Na stranu licemerje takvog stava: pravi problem je oličen u drugom citatu s kraja ovog predavanja:
Prekasno je da budemo pesimisti.
Možda ćemo ipak čuti i razumeti na vreme.
(Via)
Krug se zatvorio. Veliki umetnik je poslao svetu i video zapis spektakularnih prizora planete. Ime filma je jednostavno: “Home”…
Možda ćete se setiti spektakularne izložbe fotografija na velikim panoima, upriličene na Kalemegdanu u jesen 2007. godine. Naslov te izložbe je bio “Earth from Above“. Koliko vidim, svetska turneja traje još uvek. Kako i ne bi. Radovi ovog majstora opstaju kao čudo, samo po sebi.

Yann Arthus-Bertrand je stekao svetsku slavu upornim i napornim radom: tokom dugih godina, ovaj čikica veselih brkova obilazi planetu i fotografiše je iz vazduha. Tokom svih ovih godina koliko čeprkam razna portfolija mnogih čuvenih fotografa, nisam video ništa što može ama i da se približi fizičkom obimu i emotivnom naboju tih radova. Daleko bilo da nema drugih majstora, ali izvin’te – ni blizu.