Parada (1962)

Nekada su se u glavnom gradu socijalističke samoupravne domovine održavale prvomajske parade. Prvomajske parade su se održavale na praznik poznat po imenu Dan rada. Dan rada se slavi svakog 1. maja. A beleške radi, 1. maj je uvek padao prvog dana u maju, tačno jedan dan posle poslednjeg dana u aprilu. I zato istorijske beleške kažu, a ne znamo da li je tačno, da su se prvomajske parade održavale isključivo 1. maja, na Dan rada.

Evo kako je to izgledalo 1. maja 1962. godine, u režiji Dušana Makavejeva.

Nastavite sa čitanjem… “Parada (1962)”

Stonoteniser i kapetan Kuka

Jes’ reklama, ali ovde imamo i jednu takozvanu studiju slučaja. Pogledajte ovo. Ne morate čak ni da budete pažljivi u posmatranju: ama, možete i da preskačete po sadržaju, nećete omašiti suštinu. Potrebno je samo da malo razmislite svojom glavom, ako nije mnogo da to zatražimo od vas.

Nastavite sa čitanjem… “Stonoteniser i kapetan Kuka”

Beemigzdžije protiv parkurdžija

Ponedeljak bi trebalo da bude rezervisan za razne ekstremiste, sa idejom da nas malo rastresu i pripreme za nove radne pobede juriš ove radne nedelje. E, pa da vidimo šta se desilo kad su se sreli parkurc… parkurat… stručnjaci i stručnjakinje za parkur sa bmx-… beemiks… bebimiksa… eeee, stručnjaci i stručnjakinje za vožnju bicikala klase BMX.

Nastavite sa čitanjem… “Beemigzdžije protiv parkurdžija”

Video snimci sa uputstvima za razne važne stvari

Jedan otac je pokušao da zadrži komunikaciju sa decom na nivou. Nije mu uspelo, jer deca samo na fejZbuk misle. I onda je odlučio da odigra na jednu kartu: nastaviće komunikaciju putem društvenih mreža…

Složićete se da je ovde nepoznato koliki je tačno utisak proizvela potreba za samohvalom, a koliko je posredi tzv. hajp i ima li tu iskrenih osećaja. Efekat verovatno neće izostati. Znaćemo do podneva…

Od fudbalera do uličnog umetnika

Ko bi rekao: naglo je prekinuo fudbalsku karijeru zbog povrede, ali niti je otvorio kafić, niti tašna-mašna trgovinsku firmu. Umesto toga, postao je ono što urbani mediji nazivaju uličnim umetnikom. Čovek osmišljava i slika murale – koje poneko od nas i dalje naziva grafitima.

Nastavite sa čitanjem… “Od fudbalera do uličnog umetnika”

Novi dometi licemerja: seksualizacija dečije nevinosti u Americi. I ne samo tamo.

Jedan fotograf je doživeo da foto-sesija koju je izveo sa svojm trogodišnjom ćerkom, a potom je objavio na Instagramu, bude žigosana kao čin bolesnog monstruma. Beše to samo zato što je detence bilo goluždravo na vrelom letnjem danu. Stigmatizacija je bila brza, masovna i potpuna. Nedostajalo je samo hapšenje, jer slučaja zapravo nije bilo.

Srećom, taj čovek je odlučio da stane protiv onih koji su ga osudili i od svega napravio performans gde je pozvao svakog da saopšti šta vidi na fotografijama.

Dok su neki u tim fotografijama videli akt dečije pornografije, većina je videla oca koji provodi vreme svog života sa svojim rođenim detetom, pri čemu ne treba biti osobito mudar da bi se na fotografijama prepoznalo kako oboje apsolutno uživaju u tom druženju.

Zahvaljujući tom animiranju javnosti i beleženju reakcije većine, Wyatt Neumann je dobio natrag svoje suspendovane naloge na društvenim mrežama. Ali, pitanje je ostavljeno otvoreno: gde je granica?

Nastavite sa čitanjem… “Novi dometi licemerja: seksualizacija dečije nevinosti u Americi. I ne samo tamo.”

Trideset godina kasnije – gde su sad?

Recesija i globalizacija su pogodili svakog ko je mislio da se može živeti od stare slave.

Ponekad je najbolje ne čačkati po prošlosti. Sećanja, pa makar bila i iskrivljena, teže da budu bolji izbor od prepoznavanja i suočavanja sa onima koji su vam nekad značili nešto.