Pesma za zviždukanje: Bio sam konjušar nemačkog cara Bila

Svako ko je obratio pažnju na odjavnu špicu filma Povratak džedaja primetio je da tri osobe glume lik Darta Vejdera – David Prowse (telo pod maskom), Sebastian Shaw (faca bez maske) i James Earl Jones (glas i svakako najjači deo ovog trojstva).

Kod spota ove pesme situacija je još luđa. Winking smile

Dva Rodžera (Cook & Greenaway) su napisala pesmu, John O’Neill ju je odzviždao, a Billy Moeller (potpisan kao Whistling Jack Smith) veselo skakutao i pokazivao loš play back. Smile

Novogodišnji bioskop: Psi od slame

Ima li nekog ko očekuje bogat filmski novogodišnji program?

OK, slažem se. Novogodišnji program je kvantitativno bogat filmovima, jer je to (uz blagovremeno snimljene i montirane emisije) najlakši/najbolji/najjevtiniji način da televizija “pregura” novogodišnje praznike s što manje angažovanog ljudstva. Manje ljudi znači manje pijanih ljudi, manje greške u živom programu, manje nadnica za rad praznicima (ako to još iko i isplaćuje),…

I kô što ‘nomad Šef lepo reče da iz kvantiteta ne dolazi kvalitet, filmski novogodišnji program ne spada u kvalitativno bogat program, a sve po osnovu već pomenutog najjevtinijeg načina… Da se ne ponavljam. A svi mi dobro znamo da dobar, kvalitetan film ne mora da bude skup. Na primer, skoknete do obližnjeg DVD-kluba i ubedite gazdu/radnika da vam treba loš “rimejk” iz 2011. godine.

Originalni naziv: Straw Dogs
Godina izdanja: 1971
Reditelj: Sam Peckinpah
Glavne uloge: Dustin Hoffman, Susan George
Trajanje: 118 min

Nastavite sa čitanjem… “Novogodišnji bioskop: Psi od slame”

Dolaze pacovi!

U stvari, odavno su među nama.

 pokazatelj odnosa kriminalaca i policijaca u Srbiji – mačke očekuju pravednu podelu hrane koju je miš našao/ukraoE ima to na ranču mojih matoraca. To kao neka fora, ono… A? Ša bre? Otkud znam čiji je. Znam bre da nije zajednički ranč. N’ znam, bre. Ćaletov, kevin, n’ znam. A? Ne znam bre kati kažem. Čiji je ranč, čiji je ranč! Š’a si bre brate navalio k’o ćelav na češalj, bre. Nebitno je čiji je, bre. E, tu na ranču ima sad kao fora kad se ono kao pojave pacovi, onda oni sad tu pripreme neku zamku, neku mnogo dobru i to. Ono kao nameštena da pacov krene po neku slan’nu, sir, šta li i pre nego što je stigne ispod njega se otvori neki poklopac i ovaj sad upadne u bure i to. I sad on je tu živ u buretu, a gore se poklopac sam zatvori. I ono, sve se super namesti da na istu zamku naleti drugi pacov i posle treći i tako. E, sad je tu kao fora odrediti koliko pacova želiš tu kao na dnu bureta, ali da je bure čvrsto, ono da ne mogu da ga pregrizu. I sad tu kao oni puste pacove da gladuju i kad su ono mnogo gladni i to, krenu jedni na druge. A? Pa, ono kao da se jedu, bre i to. E sad tu pobedi onaj baja koji je najači i pojede ostale. I onda ga ovi kao čuvaju još nešto kao da se zaceli to što je ranjen i da ponovo ogladni. E, tu ga sad kao ono puste napolje i ovaj šta! Krene gladan da juri ostale pacove da jede, jer je ono kao sad navikao na to meso i za dandva em nema više pacova jer ih ovaj sve izeo, em i on posle umre od gladi. Strava, brate!

Seksualno uznemiravanje, al’ zamalo!

Pogled na svet iz ugla roditelja muškog deteta i ŠBBKBB razmišljanja…

Ima tako nekog vremena kako se izvesna devojčica D. nabacuje Aleksi. Dobro, de, nabacuje je suviše gruba reč, ali me sad mrzi da tražim bolju, prikladniju. Kad dođe u vrtić, odmah trči da ga poljubi. I onda je mirna neko vreme, al’ ne prođe dan da nekoliko puta na isti način ne “servira novu dozu” izliva emocija. Vaspitačice manje-više redovno izveštavaju kad se i da li se među istim akterima pojavi obrnut slučaj, jer su na ovakve izlive emocija već navikli.

Aleksa k’o i svaki dečak njegovog uzrasta – devojčice uglavnom primećuje samo kad počnu da smetaju u dečačkoj igri. Al’ ova je izgleda drugačija, jer za razliku od ostalih vršnjakinja, koje se igraju lutkama, ova zna da raspali po lopti, skače k’o nindža, popne se uz tobogan stranom predviđenom za spuštanje, a ni ostale aktivnosti koje su bliže dečacima tog uzrasta i deca znaju da se drže za ruke... i to ne samo kad vaspitačica kaženisu joj strane.

Mama devojčice D. je prilično ravnodušna po ovom pitanju. Ne podstiče je, ali joj i ne brani. Žena-Jelena i ja čitavu situaciju pomno pratimo sa strane i gledamo na sve to sa simpatijama. Al’ eto, pre neki dan smo naglas razmišljali o ŠBBKBB situaciji – kako bismo reagovali da je situacija obrnuta, odnosno da Aleksa svakodnevno obleće devojčicu D. (ili bilo koju drugu) i “ljubaka” je kad stigne? Koristim priliku da sažeto pretresem dokle nas je odvela mašta…

Nastavite sa čitanjem… “Seksualno uznemiravanje, al’ zamalo!”

Jen prelazi granicu

Za potrebe ove priče Jen ipak neće preći granicu. Bar ne političku.

– Jednu kartu, molim.

da li i ovaj kočijaš psuje?– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Šta ste rekli? Kartu, a?

– Da, ja…

– Kartu, da. Ček malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?

– Da, jednu, ja…

– Ček sad… A… O, pa to ste Vi, Đurađe Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?

– Čujte, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiše, jer sam ilegalno izašao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…

– Ne može tiše. Kad ste mi davali ovu masku vozača autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem ništa ni da pričam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!

Nastavite sa čitanjem… “Jen prelazi granicu”

Rashlađeni krem

Dođe tako neko radno vreme vanredno povećanog stresa, pa mi treba nešto za smirenje. Tablete ne rabim – kakva vremena dolaze pre će biti da (mi) za glavu treba šlem – neg’ se lečim muzikom.

Za nemački tandem Blank&Jones sam prvi put čuo pre neki mesec, kad sam u potrazi za laganom muzikom natrčao na silne kompilacije izvesnog brazilskog DJ-a koji se odaziva na ime Paulo Arruda. Neke stvari je fino upakovao, neke nije, al’ dobro; sve je to stvar ukusa.

Ovde vam nudim produženu verziju pesme Chilled Cream čiji sam original(?) “ulovio” u šestoj kompilaciji pomenutog DJ-a. Možda se u njoj, ili nekoj drugoj, nađe nešto i za vas da vam zameni šlemtabletu.

Rođendanska proslava

Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson se probijao kroz gužvu. Oči su mu špartale levo-desno u potrazi za poznatim licima, ali slabo da je ikoga poznavao.

okupljanje na rođendanskoj žurkci– Hej, Jene Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensone! Evo nas ovde!

Jen se okrenuo i ugledao Jana Vennegoor of Hesselink, čiji ga je stisak ruke nakratko podsetio na izvesnog rmpaliju iz rodnog kraja. Jan je prepoznao razlog mrštenja i popustio stisak.

Nastavite sa čitanjem… “Rođendanska proslava”

Sebičan?

Vest o smrti prijatelja je do mene stigla sa priličnim zakašnjenjem. Ali to nije smanjilo njene posledice.

Kao klinci smo počeli da se družimo jer su nam se družili roditelji, a vremenom smo postali i “nezavisni” od matorih. I mada nijedan od nas dvojice nije jedinac, jedan smo od drugog (a ne od braće) učili prve korake na skijama i klizaljkama, kako se drži stonoteniski reket i vazdušna puška,… Zajedno smo spoznali mogućnosti VHS-a, zajedno se upoznavali sa filmovima Čarlija Čaplina,… Njegovim gostovanjem u “Kockici” sam se hvalio kô da sam ja bio na televiziji.

Teško da sad mogu da utvrdim kad smo počeli da proređujemo druženja. Interesovanja su nam se razilazila. Njega kopačke, mene tastatura. Njega automobili, mene knjiga. Tako sam negde neprimetno i izgubio bilo kakav kontakt s njim. Dok iznenada nisam saznao da se skrasio spoznavši da ako već mora da visi u kafiću, onda je najbolje da bude njegov vlasnik.

Vreme i “internetizacija društva” nas teralo sve dalje jednog od drugog. Jedine informacije o njemu koje su dolazile do mene bile su preko Fejzbuka. Sad smile Kad mu je rođendan, kad je promenio status/sliku,… Pa tako i važna informacija – npr. o dolasku Matee, malo posle Alekse – ostaje zatrpana u šumi nebitnih podataka.

Zato je vest o smrti stigla preko telefona. Fiksnog.

I sad… Da li je tuga zbog njegovog ranog odlaska pojačana grižom savesti što nisam održavao prijateljstvo ili jebenim sebičnim osećajem da Kosač dolazi i po moje vršnjake?

Jeste li i vi poSIVIli?

Skraćenica CV ne “vuče koren” iz engleskog jezika, pa je ne treba čitati si-vi. Ali kako je čitati, a da ne “vuče pomisao” na nešto što često zna biti usrano?

bez dlake na jeziku; a u ce-ve-u?Do pre neki dan sam bio u komisiji za prijem pripravnika u firmi. O gorkim utiscima tokom rada u komisiji već duže spremam jedan prilog, a sad su se stekli uslovi i da ga objavim – raspustila se komisija (pa se raspustio i ja) i mogu ‘ladne glave da se osvrnem na aktivnosti koje sam imao i pogotovo na sve biografije koje sam pročitao.

No, pre nego što se posvetim tom prilogu, želeo bih da postavim pitanje posetiocima Suštine pasijansa. Kako čitate skraćenicu CV? Do pre neki dan sam je čitao si-vi, ali je na jednoj od tih biografija kao naslov pisao pun naziv “Curriculum vitae”. I, gle, tako posmatrano baš mi i ne deluje logično da CV čitam kao si-vi.

Nastavite sa čitanjem… “Jeste li i vi poSIVIli?”