Za potrebe ove priÄe Jen ipak neće preći granicu. Bar ne politiÄku.
– Jednu kartu, molim.
– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Å ta ste rekli? Kartu, a?
– Da, ja…
– Kartu, da. ÄŒek malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?
– Da, jednu, ja…
– ÄŒek sad… A… O, pa to ste Vi, ÄuraÄ‘e TalaÅ¡eviću, koordinatoru programa za zaÅ¡titu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?
– ÄŒujte, Jene Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiÅ¡e, jer sam ilegalno izaÅ¡ao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…
– Ne može tiÅ¡e. Kad ste mi davali ovu masku vozaÄa autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem niÅ¡ta ni da priÄam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!
Nastavite sa čitanjem… “Jen prelazi granicu”