Šta je sledeće, o Evropo?

Dekadencija. Birokratija. Žmurenje. Skretanje pažnje. Evropska unija.

Samo da mi je znati kakav je širi plan. Mada, možda nam jednom postane jasno da su korporacije kupile sve države, pa su sad prešle na viši nivo korupcije.Evro se klati, konsenzusa nema, svi nešto mrsomude, slušamo gluposti sa pedigreom. Ovaj ovome rekao da onaj ovoga neće više varati, onaj tamo onom iza obećao da će mu skinuti s vrata onog odande, a za to vreme se oni preko puta smeju onima iza leđa i mašu nekakvim papirima ispred svih zajedno.

Da me đavo odnese ako ima ikakve greške u takvom pogledu na ono što se sada naziva Evropskom unijom i u onome što se sada dešava u njoj.

I u takvom ambijentu, gde ekonomija treba “malo da sačeka” da politika kaže to što ima, stiže nam informacija o novoj meri, da ne kažem regulativi. Elem, kako javlja britanski portal The Telegraph, ili sam samo našao informaciju baš tamo, pazi sad, proizvođačima flaširane vode je upravo zabranjeno da tvrde kako konzumiranje vode može da spreči dehidraciju.

Mislite da niste dobro pročitali? Ajmo još jednom:

Bude li neki predstavnik proizvođača flaširane vode tvrdio da konzumiranje vode sprečava dehidraciju, postoji mogućnost da zaradi dvogodišnju kaznu zatvora. Verovatno i neku globu, nisam kopao detalje…

Nema druge, pokušaćemo sa pivom. To jest, sa onim što nam prodaju kao pivo.

Birokrate su zaboravile da pomenu šta je to što može da spreči dehidraciju, a da nije voda. Bude li ih neko pitao, verovatno će se brže-bolje proglasiti nenadležnim, ili kako se to već suptilno kaže kada hoćeš da izbegneš odgovornost.

Nastavite sa čitanjem… “Šta je sledeće, o Evropo?”

Kako probiti tvrdoglavo jaki balon

Istina, leto je davno prošlo i valjaće nam da sačekamo barem pola godine do sledećeg brčkanja u dvorištu ili na kakvom zgodnijem mestu. Ali nikad nije kasno za teoretsku obuku. Dakle, da vidimo kako ćemo probiti odveć jaki balon pun vode…

Možda je kandidat A mogao da pokuša nečim oštrim… Ili, prosto, kad već toliko voli da se razbija o meku površinu, da se popeo malo više na drvo i skočio odande…

Ne želim sexy LinkedIn

Dokon pop i jariće krsti. Pre dva dana, na Business Insideru izašao je post njihovog saradnika Džima Edvardsa pod nazivom “How Linkedin’s Lousy Sex Appeal Could End Up Killing It”.

Linkedin-iconVajni spisatelj, očigledno pritisnut rokovima i nedostatkom inspiracije, protrčao je kroz sijaset društvenih mreža, video da nema ništa novo da se napiše o Facebooku i Tweeteru, te je rešio da se okomi na portal koji, i sam priznaje, veoma retko posećuje.

Argumenti? Nije “sexy”. Wow.

Nastavite sa čitanjem… “Ne želim sexy LinkedIn”

Utovar nedeljom, 20. novembar

Pitali Jovana Hadži Kostića kako postiže da napiše toliko komentara svakog dana. Otkud vam toliko ideja za “Tako reći nezvanično (TRN)”, pitali ga. Čitam novine, pa izdvojim samo nekoliko gluposti, govorio je on.

Ispovest nepoznatog autora

Ostavite svoj automobil na parkingu ako ste malo više popili u restoranu. Odvezite se kući autobusom.Hteo bih da podelim sa vama iskustvo koje se tiče pića i vožnje.

Elem, pre neko veče, izađem na večeru sa nekim prijateljima. Pa eto, popio sam malo više piva nego što sam isprva mislio da ću popiti. Shvatio sam da sam mortus pijan i – nećete mi verovati šta sam uradio – odlučio sam da odem kući autobusom. Da, autobusom.

Kući sam stigao sigurno i bez ikakvog incidenta. A to me je baš iznenadilo: jer znate, ja nikad pre te večeri nisam vozio autobus.

– * –

Naduv'o se pa ga boli patka za fudbal... Čekaj malo: pa reprezentacija Srbije igra nezainteresovano i bez potrebe za džointom. Koji nadrak onda da ih čuvaju?Specijalci su čuvali naše fudbalere u Hondurasu. Baš mi je milo. Samo mi nije jasno zašto.

Mislim, koji su andrak oni tražili u Hondurasu? Ako im je bilo do igranja fudbala sa sebi ravnima, mogli u da odu u bilo koje selo na Ibarskoj magistrali i da se pokrljaju sa ekipom.

I onda bi ostalo novca za put one dve devojčice u Južnoafričku Republiku.

– * –

Wonderbra je kao kesa čipsa – tek kad otvoriš, shvatiš da je poluprazno.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 20. novembar”

Imate li omiljeni zvuk?

Ima čovek omiljeni zvuk...

Slanina. U tiganju. Ako snimite zvuk slanine u tiganju i pustite ga ponovo, zvuči kao pucketanje na staroj ploči od 33 i 1/3 obrtaja. Skoro isto. Mogli biste da ga zamenite za taj zvuk.

Tom Vejts (Tom Waits),
na pitanje “Imate li omiljeni zvuk?”

 

Tragajući malo, priznajem nedovoljno, za muzikom i zvucima koji su uticali na Toma Vejtsa nabasao sam na neke zvučne zapise koje je pominjao, a za koje smatram da su vredni deljenja. Voleli Vejtsa ili ne.

$#$

Begunac je uhvaćen na delu

Ako imate malo dete, bilo bi bolje da ne gledate ovo… Kad premotam 19 godina unazad, sećam se sličnih scena u rođenoj kući… Ali tad nisam imao resurse za hvatanje dokaza.

A kad smo kod resursa za hvatanje dokaza, pogledajte opet šta se dešava od 1:20 nadalje… Dasa je očigledno provalio špijunažu i odlučio da ukloni kameru… Faca govori sve.

Miris starih knjiga

Da li ste ikad osetili onaj karakteristični miris u antikvarnici knjiga ili u biblioteci? Razlog postojanju tog mirisa je još jedna činjenica koju odavno niste imali nameru da saznate…

Dakle, lignin: to je suština beskorisne činjenice za koju ste još odavno bili nezainteresovani.

Lignin je polimer, tačnije makromolekul iz grupe fenilpropanskih jedinjenja. Nalazi se u strukturi drveta u velikoj količini (jedino celuloze ima više). S obzirom na složenost, nalazi se u mnogim varijetetima u raznim biljkama. Moguća struktura lignina je ova:

Nastavite sa čitanjem… “Miris starih knjiga”

Utovar nedeljom, 13. novembar

Od sad, nadalje i ubuduće, nedeljom popodne ću vam izručivati pretekli rinfuz. Znate kako je, red je da se jednom nedeljno počisti tezga. Ovog puta, sasvim pristojna količina materijala za vas: izvol’te!

Joe Frasier (1944-2011)U utorak je umro Joe Frasier, jedan od poslednjih vitezova boksa. Ono jeste, ako je boks plemenita veština, Crveni krst je teroristička organizacija (“pa i jeste”, viče jedan iz poslednje klupe). Ali, ona makljaža u Manili… Do danas su mnogi zaboravili da je Frejzer izgubio od Muhameda Alija samo zato što je Frejzerov sekundant bacio peškir u ring u pauzi između 14. i 15. runde tri sekunde pre nego što je to zamalo učinio Alijev sekundant. Muhamed Ali je mnogo kasnije izjavio: “bilo je to najbliže smrti što sam ikada iskusio”.

– * –

EMI Group Ltd, najveća britanska muzička izdavačka kuća i jedna od najvažnijih na svetu, kad se gleda nasleđe stvoreno pod njenim okriljem, prodata je kompaniji Universal po ceni od 4,1 milijardi dolara. Universal pripada kompaniji Sony, a Abbey Road Studios pripada kompaniji EMI. Ako ste bili na časovima matematike u petom osnovne, onda razumete da je Sony postao vlasnik Abbey Road studija. Groteska: vlasnik je promenjen jedan dan nakon osamdesetog rođendana verovatno najvažnijeg tonskog studija na svetu. Užas. Lepo ja kažem da se smak sveta već desio, ali nas nisu obavestili putem kućnih televizijskih aparata.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 13. novembar”

Ground control to Major Tom

Slavnog 12.11.2011 godine, u 19:00 pušteno je, nakon godinu i po, u rad svih šest traka beogradskog mosta Gazela. Tim povodom, srećnici koji u Beogradu ne žive imali su čast preskočiti ushićenje lokalne televizije Studio B. Novinari imenovane televizije su tokom procesa izveštavanja o srećnom događaju veoma, veoma često napominjali da je Beograd dobio-takoreći-nov-most. Kada kažem veoma, veoma često, pod tim podrazumevam svaku rečenicu. Kad se o dotičnoj frazi razmisli, nijedna reč koja je čini nije tačna. Beograd nije ništa dobio, on taj most sve vreme ima. Takoreći novo može i jednostavnije da se kaže: staro. Posao na mostu ni blizu nije gotov – trenutno je samo pušten saobraćaj, a dodatni radovi na obezbeđenju konstrukcije mosta tek slede. Da mi je cilj da budem cinik, kao što nije, rekao bih: Beograd ima stari čardak ni na nebu ni na zemlji. Pa o čemu se onda radi?

Perspektiva u službi otrežnjenja: Gazela iz potpornog ugla
Perspektiva u službi otrežnjenja: Gazela iz potpornog ugla

Radi se o opštem trendu sinergije politike i medija. Znamo mi to, stalno nam se dešavaVarijetet Homo Sapiensa zadužen za ukrštanje sa medijima: PR. Treba da poskupi struja i/ili gas? Nema problema, sad će kakav teniser da uzme par trofeja. I tako redom, znamo napamet: tu su besmislene izjave stranačkih lidera dok u pozadini kadrovici upijaju reči svojih gospodara; scene u kojima političari i njihovi analitičari kuckaju nešto po tastaturi zabrinutog pogleda; puštanje u rad infrastrukturnih objekata kao povod za blagu reč. Ukratko, političari i mediji se prosipaju kao dažd na izmučenu čeljad.

Nastavite sa čitanjem… “Ground control to Major Tom”