Rekao bi čovek da su dijalekti odlika samo sopstvenog jezika. E, pa nisu. Moja rođena ćerka je pravila predstavu imitirajući najmanje dvadeset naglasaka engleskog jezika kada je išla u osmi osnovne. Eno je, danas studira engleski…
Ovako su prošla dva Škota:
A u zimu 1996, zadužim ja dvojicu Engleza iz severne Engleske da im budem domaćin tokom trodnevne posete firmi u kojoj sam tada radio. Od susreta na aerodromu do rastanka na aerodromu, bili su moji non-stop. Izvinjavam se ja njima tako na svom tarzan-inglišu; kažu da potpuno razumeju šta govorim, za razliku od mnogih sa kojima redovno sarađuju. Veli jedan, Raymond, “a ti mene slobodno uspori ako me ne razumeš”. Kažem mu da to neće biti problem, jer mogu da razumem manje-više svaki naglasak Ujedinjenog kraljevstva osim koknija – mada se trudim da pratim “Only Fools and Horses” bez titlova. “Cockney? What seems to be problem there?“, reče Raymond, “I don’t understand it either! Only fools and horses? I can’t understand a bloody word of it!”
Zdravo,
Delivery to the following recipient failed permanently:
Simpatično rešenje: ne dozvoljavamo vam da nam pošaljete mail sa domena koji mi ne hostujemo. Pošaljite nam mail sa domena koji mi hostujemo… A? Šta? Aha… Šta ćete, život je takav.
Kakva ujdurma! Kakav gambit! O, vreme, najstrašnija fizička veličino! O dani, koji tako brzo prolazite! O, paroksizmi osećanja tokom borbe protiv sna! Strahovitom i ničim izazvanom ucenom, Valex je uspeo da me natera da pročitam dobru knjigu. Kako to obično biva, sad će da stradaju čitaoci Suštine pasijansa. A šta ću vam ja: pop đaku, đak crkvenjaku… Nego me je situacija u kojoj sam se našao podsetila na jedan stari i prastari vic koji, sudeći po naglasku kojim je potrebno da se ispriča, potiče iz Mokrina. Ili iz Melenaca. Kako god, znam da nije Jazovo. Vic je kratak:
Nego, kad smo kod viceva: koliko puta vam je ove nedelje e-poštom stigao vic o dijalogu između pijanog vozača i saobraćajnog policajca? Bolje da vam ne kažem koliko puta je stigao meni. Ne ljutim se, šta ću. Vicevi i šeng-fuj slajdovi jedini sadržaj koji su mi neki poznanici ikada poslali, što implicira da oni e-poštu koriste samo za distribuciju gluposti… Najzad, to je danas način da se ispriča vic. Zbog prirode medija, niko neće najpre pitati “jes’ čuo ovaj?” nego opal’ preko stevke, pa čitajte opet ako nađete za shodno…
Čak Noris