Veliki obračun na montažnom stolu

Možda je preseljenje holivudskih scena u kolaže nezavisne produkcije poslednja dobra ideja koja opravdava postojanje te produkcije. Ma, jeste sigurno. Odavno sam čvrsto verovao da Holivud u sebi ipak krije još jedan argument valjanosti. I, evo ga… Zapravo, postmoderne metode su uvek rešenje kada kreativnost zapne ili se pretvori u svoju negaciju, kao što se u Holivudu odavno desilo. A pride je i isplativo. Ako ne verujete, pitajte Gorana Bregovića. Ali nećemo sad o njemu: postoji u postmodernizmu zanimljiviji pristup od lopovskog, a posledice humanije od finansijskih.

Dakle, obratite pažnju na ovaj video. Traje oko devet minuta i zavređuje da na njega usmerite svoju pažnju.

Nastavite sa čitanjem… “Veliki obračun na montažnom stolu”

Bambi upoznaje Godzilu

Zaista, šta bi se desilo? Imamo odgovor!

Celog života se nadam da će neki Tarantino ili Rodrigez napraviti seriju filmova-raskrsnica u kojima dobri momci ginu na licu mesta umesto magičnog izvlačenja iz nemoguće situacije. Recimo Zaista umri muški, u kome Džon Meklejn umire u prvom obračunu, pa u drugom obračunu… i tako dalje, svako njegovo umiranje prati odgovarajući sled događaja koji ne mora obavezno da prati pobeda pravde, šta god ta reč ovih dana na planeti Zemlji označavala.

I onda se, naravno, ispostavi da je neko o tome već mislio:

Molim lepo. Nema sranja, duboke filozofije, razmatranja kršenja fizičkih zakona, brige o ishrani glavnih junaka, istrage montažnih grešaka. Jedino što zameram tvorcu ovog divnog komada je nedostatak rečenice Based on a true story. 🚀

Malo Baha na Mebijusovoj traci

O genuju Johana Sebastijana Baha znate i sami od ranije, mi smo vas ovde cimali više puta (poslednji put baš vrlo nedavno), a svima nam je jasno da bi tu imalo šta da se objašnjava dugo, dugo…

Umesto objašnjavanja činjenice da je matematička struktura nekih Bahovih partitura bila savršena, a savršenost ili ne može da se objasni ili je to neotrebno, evo jedne prilično ekstravagantne demonstracije.

Nastavite sa čitanjem… “Malo Baha na Mebijusovoj traci”

In memoriam: Boris Aranđelović (1948-2015)

Suština pasijansa se sa tugom i poštovanjem oprašta od veličanstvenog pevača.

Znali smo da je ozbiljno bolestan. Nismo znali da mu je kraj baš toliko blizu. Disappointed smile

Davno je bilo kad je žario i palio u Smaku, najmanje shvaćenom velikom bendu počivše Jugoslavije. Pamtićemo ga.

Kratka povest svega

Malo nauke, kad joj vreme nije: em leto, em subota, em raspust, em još nije pala kiša. Pa još teške teme, pa još onaj baja što nas vešto uvuče u svoj intrigantni stil pričanja o stvarima toliko temeljnim da ispod tog temelja nema ničega – ni vremena ni prostora, a pogotovo ni prostorvremena.

Neil deGrasse Tyson, po ko zna koji put. Kamera: ide! Ton: ide! Svetla: pali! Idemo.

Nastavite sa čitanjem… “Kratka povest svega”

Zašto žene ne mogu da kopiraju muškarce°

Vodi računa o time da tvoji saradnici, možda čak i namerno, pokušavaju da iz tebe izvuku informaciju koju ne želiš da podeliš. Iz tog razloga, pogotovo ako si žena, ne smeš sebi da dozvoliš da te iko izbaci iz takta i uvede u stanje afekta.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto žene ne mogu da kopiraju muškarce°”

Uradi ti to pred luđima od sebe!

Rađa se nova generacija mađioničara. To su mladi ljudi kojima je jasno da klasične fore, ma koliko bile vešto uvežbane, nisu više dovoljne da fasciniraju publiku, jer svi misle da su videli sve… Kao što i jesu. I ta nova generacija stvara neke nove oblike scenske magije, ulažući u mogućnost uspeha sve što imaju – u jednom trenutku čak i zametak reputacije. Igraju na sve ili ništa, poput ovog momka.

Nastavite sa čitanjem… “Uradi ti to pred luđima od sebe!”

Ono kad se kurčiš o trošku države

Šta ja znam šta te pomislili kad ste pročitali ovaj naslov. Dešava se preko sedam gora i sedam mora, preko sedam brda i sedam dolina, tamo negde gde cveta limun žut i gde plaža avionu predstavlja put.

Nastavite sa čitanjem… “Ono kad se kurčiš o trošku države”

Volite li kolače sa višnjama?

Volite, naravno.

A volite li koštice u kolačima sa višnjama?

De, lepo: ne psujte. Naravno da ih ne volite. I naravno da znamo kako vam je bilo kad ste onomad iz sve snage zagrizli košticu od višnje, pa slomili zub. Muka.

A vi ne pitate koliko je teško osloboditi se tih koštica, a pritom sačuvati teksturu višnje? To vas ne zanima? Nije vam, nekim volšebnim slučajem, palo na pamet da bi vam baka, majka ili supruga bila zahvalna kada biste joj pomogli u pripremi kolača koji toliko volite?

Na posao.

Nastavite sa čitanjem… “Volite li kolače sa višnjama?”