Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad imali veću moć pričanja priče nego ovi danas, već zato što ovi danas imaju manju moć pričanja priče nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad imali veću moć pričanja priče nego ovi danas, već zato što ovi danas imaju manju moć pričanja priče nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad više tražili da pazite na tanane finese u dijalozima nego ovi danas, već zato što ovi danas manje traže da pazite na tanane finese u dijalozima nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad pružali više realnog uzbuđenja nego ovi danas, već zato što ovi danas pružaju manje realnog uzbuđenja nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad više razvijali proces razmišljanja u vama nego ovi danas, već zato što ovi danas više ubijaju procese razmišljanja nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Nastavite sa čitanjem… “Je l’ vi to mene, da ‘prostite, malo…”
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad bili bolji od ovih danas, već zato što su ovi danas gori od onih nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Hajde da bacimo pogled na jedan kratki isečak iz skoro-pa-zaboravljenog remek-dela Andreja Tarkovskog (hm: bolje ovde ili ovde; mi Srbi ne volimo genije).
Pitanje svih pitanja: može li guzica broj 38 da stane u pantalone broj 34?
Dakle, da se preslišamo:
Gledali smo ranije slične stvari. Ali ovako nešto nismo. Ovaj lik je klinički slučaj.
Komentar je izlišan.
Pazi sad: prati pažljivo svaku reč.
Znaš kako je: sloboda mišljenja, sloboda govora, ovo-ono, ravnopravnost u medijima… Tamo neki kreacionisti su tražili da im se ustupi isto vreme na mediju istog ranga kao što se emituje “Kosmos: prostorvremenska odiseja“. Ne, stvarno: ovo se desilo.
Kako bi to moglo da izgleda? Recimo:
E sad: dok je parodija, ajde-de, pa još kao da se kiselo nasmejemo lošem vicu.