I tako, jednog sasvim običnog dana, ideš na posao, malo je gužva u saobraćaju, ne nerviraš se jer si navikao, slušaš muziku, dangubiš, šta bi drugo… Kad očas život postane zanimljiv, pogotovo negde na oko 1:20.
Uz šalu vreme leti.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
I tako, jednog sasvim običnog dana, ideš na posao, malo je gužva u saobraćaju, ne nerviraš se jer si navikao, slušaš muziku, dangubiš, šta bi drugo… Kad očas život postane zanimljiv, pogotovo negde na oko 1:20.
Uz šalu vreme leti.
Može biti da se još neko seća one reklame: žena uhvatila litar mleka posred kesice jednom šakom, a drugom rukom seče ćošak kese ogromnim krojačkim makazama. Ono što sledi je vrlo predvidivo, a nama ostaje da se pitamo zašto ispada da smo svi glupi kao kupujemo najjeftinije mleko u kesi. Poenta: više se i ne sećam o čemu je ona reklama uopšte govorila.
Ima toga još: postavka problema je da ste vi idiot, pa vam treba proizvod čiji opis uskoro sledi. Evo jedne kompilacije takvih slučajeva.
Ako imate šesnaest ofucanih kocki i malo vremena, evo predloga šta možete napraviti od njih – antistres igračku!
Eto ti ga vraže: šta sad da radimo mi, koji nemamo viška kocke?…
Što Japanac smisli, niko… ne može da pojede.
Kad oblik prevlada suštinu, dobiješ četvrtastu lubenicu.
Što se nas tiče, ovo je mnogo zanimljivije i pameti bliže: majstor ljušćenja lubenica.
Krene tako jednom Spajdermen u redovnu patrolu, kad negde na pola puta shvati da je ostao bez mat’rijala za mrežu. Kud će, šta će, seti se onog što je potajno gledao na Suštini pasijansa (čak i pretraživao) i momentalno odluči da postane parkura…. prka… pakurat… parkurdžija.
Pa sad ti reci da Suština pasijansa nije korisna za vanredne situacije. Vi’š ti to!
Jednog jutra, čovek je ugledao ptice na žicama preko puta, a onda je uradio ono što su mnogi od nas sanjali da bi možda moglo da se uradi…
Jeste li i vi zamišljali ptice na žicama kao note?…
(Via)
Klinci probaju kafu po prvi put i reaguju spontano. Posle odgovaraju na pitanje “hoćeš li piti kafu kad porasteš?”
Mnogo propusta vidim ovde.
Neka se prvi kamenom baci onaj ko nije grešio.
Stvar je jednostavna: lik je okačio transparent na sebe i ljudi su reagovali. A onda je promenio znak i…
I zaključak izvedite sami. Pod uslovom da uopšte ima potrebe za nekakvim vajnim zaključcima. Mi živimo u jednoj narcisoidnoj i licemernoj civilizaciji.
Znate vic, je li tako? Dobro je, bilo bi teško pričati ga po stoti put.
No, dobro: ponedeljkom ponekad odvojimo vreme za ekstremne sportove. Danas predstavljamo redak sport: eksploatacija ostataka kiše na kolskom putu prosečnog kvaliteta u sadejstvu sa psihoaktivnim supstancama nepoznatog porekla i sadržaja.
Znate li u čemu je poenta onog “Ajde! Švale, ajde!”?
Hajde da se prisetimo nekih davnih kultnih filmova. Nećemo to činiti zato što su oni nekad imali više hrabrosti da kažu kako jeste nego ovi danas, već zato što ovi danas imaju manje hrabrosti da kažu kako jeste nego oni nekad.
Ne, dragi moji: to nije isto.
Nastavite sa čitanjem… “Jednima đevrek, drugima rupa od đevreka”