Nikad nije bilo više sredstava za komunikaciju nego danas. I nikad nije bilo više samoće.
Možda, ako bi se neki dobri ljudi sreli sa nekim, život bi mogao opet da bude lep za njih. Tužno je biti sam.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nikad nije bilo više sredstava za komunikaciju nego danas. I nikad nije bilo više samoće.
Možda, ako bi se neki dobri ljudi sreli sa nekim, život bi mogao opet da bude lep za njih. Tužno je biti sam.
Uticaj (bliskih) rođaka na mladi muzički ukus…
– Deko, pusti mi muziku sa ljačunalja!
– Ma, šta puštaš to! Ja sam ljokelj. Pusti mi nešto dljugo.
– Šta drugo?
– Mama, šta si mi ti juče puštala sa dekinog ljačunalja?
– Bon Jovi.
– E, to! Deko, pusti mi vonžon vi!
![]()
Jedna akciona drama u opciji animiranog filma…
To su ti heroji: njima je do slave, a ne do rezultata.
Nekada su domine služile kao rekviziti za društvenu igru. Danas služe da se neki ludaci upišu u Ginisovu knjgu rekorda.
Eto zabave.
Da vidimo šta je postignuto tokom pedeset godina razvoja tehnologije bezbednosti u proizvodnji automobila.
Komentar je izlišan.
Čovek u problemu, a ljudi beže! Sramota!
Više detalja o ovom zamešateljstvu možete pročitati na matičnom sajtu Andyja Grossa.
…onda mora da se zarati.
Sećate li se filma “Tri karte za Holivud“? Pst: zavirite ovde.
Nikad ne znamo gde nam šta stoji…
Pa tako nismo znali ni gde su nam najpametniji ljudi. A i da smo znali gde su, ne bismo znali šta ćemo sa njima.
(a pogledajte i ovo)
Dragan Babić, učitelj čitanja između redova, otišao je na Neko Bolje Mesto. Izvesno, on je bio na mnogim dobrim mestima, ali je pritom uvek ostajao džentlmen. Znao je da objasni ono što većina drugih čak i ne vidi. Nismo naučili dovoljno da bismo o njemu mnogo govorili. Nama na sramotu.
Ode Dennis Farina na Neko Bolje Mesto. I što bi on sam rekao: oh, fuck.
Farewell, maestro.
Vodi računa šta je to što želiš.
Sve je relativno.