Evo, ako volite lubenice, naučite da ih sečete ovako… brzo.
Što se mene tiče, dovoljna mi je jedna kriška godišnje, da upamtim ukus.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Evo, ako volite lubenice, naučite da ih sečete ovako… brzo.
Što se mene tiče, dovoljna mi je jedna kriška godišnje, da upamtim ukus.
Nije čoveku lako da se svaki dan bori da preživi, jebiga…
Jedino ti novinari, jebiga, stalno nešto zanovetaju. Pa mislim, jebiga.
(tnx Tibi via FB)
Da zastanemo na časak. Da udahnemo gutljaj vazduha i da zarobimo krišku neba u oku.
A šta tu ima da se priča. Ili osetiš odmah ili ne osetiš nikad.
Imate li švajcarski džepni nožić? Znate, ono sokoćalo sa bar šest do osam elemenata? E, pa gledajte kako se surfuje na toj ideji.
Sad, možete vi imati plemenitu ideju o tome kako će ključevi biti zamenjeni senzorima za otisak prsta ili skenerima rožnjače, ali to se neće desiti baš tako brzo. Ako teglite sa sobom veliki svežanj ključeva, ova andrmolja bi mogla da vam pomogne.
…mačka.
“O, ne!”, “Šta ti je ovo trebalo?”, “Mora da si poludeo!” i ostale izjave o još jednom ludaku koji je kapitulirao pred pretvaranjem Interneta u stari Egipat° spremno poklapam unapred pripremljenom replikom o istraživačkom pristupu u analizi ponašanja ljubitelja mačaka na Internetu.
________
° Pišu po zidovima i obožavaju mačke.
Ovog puta se grupišu i prave velike gluposti: upoznajte idiote meseca.
Mada, mora im se odati priznanje na entuzijazmu. A imaju i opremu za alternativna rešenja: to je već planiranje gluposti, a to najčešće proizvodi veličanstvena dela.
(ili, kako bi neki rekli, leteće biciklo iliti leteća bicikla)
Izgleda da se vreme bicikla vraća (osim što još nismo videli biciklističke staze od Vuka do Terazija u Beogradu), ali nekima ni to nije dosta. Pazi sad:
Da li biste voleli da se nađete u vazduhu, a na biciklu? E.T. fazon?
Ovaj vrti jo-jo kao da ne postoji sutra, boktemazo!
Tačno mi dođe da nađem onaj svoj jo-jo koji sam dobio u nekom butiku u Stokholmu pre, uh, tri banke godina, pa da probam bar nešto. Al’ znam ja sebe: pre nego što bih i pomislio, razbio bih glavu, luster ili prozor…
Da, znam da znate taj prastari vic. Znam i da ste gledali “Folirante”. Ama, znam dobro i da vam nije ni do jednog ni do drugog.
E, baš zato.
Pakovanje tipa “dva u jedan”: dve sekvence iz filmova u koje je Salvador Dali umešao prste. Prvo je Spellbound (1945), Hitchcockov film koji je kod nas preveden kao Začaran (ako je verovati IMDB-u), gde Gregory Peck prepričava svoj košmarni san. Košmar koji se nastavlja je, naravno, iz Andaluzijskog psa (1929), filma koji je Luis Buñuel spakovao kao pravi kinematografski manifest nadrealizma.
Da se zapamti.