Ali to nije oblak iz pesme “Bio jednom jedan lav”, nego jedan veoma poseban oblak. Oblak iz reklame koja je jedna od najboljih koje sam u poslednje vreme video.
Auh.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ali to nije oblak iz pesme “Bio jednom jedan lav”, nego jedan veoma poseban oblak. Oblak iz reklame koja je jedna od najboljih koje sam u poslednje vreme video.
Auh.
Za ekstremni sport parkur° ste svakako čuli, a možda i videli snimak poneke egzibicije.
Za Rube Goldberg mašinu ste svakako čuli, a bilo je i reči i primera na Suštini pasijansa.
E, a sad pokušajte da sastavite ta dva koncepta u jednu sliku.
Ide? Ne ide? OK, evo malo pomoći:
Predlažem da uključite verziju HD1080, a onda da pustite klip u režimu punog ekrana i da se zavalite dok gledate…
Ne morate znati francuski da biste razumeli šta se ovde dešava.
E, pa najzad neke nove metode viralnog marketinga preuzimaju. Flashmob predstave nisu novost: verovatno ćete se setiti onog cirkusa “pritisni dugme i dodaj dramu” priređenog u maloj belgijskoj varoši – e, pa to je to, ovog puta u malo blažoj, ali jednako efektnoj formi.
Klasična reklama je dosadila i bogu i đavolu. A pošto se reklame možemo odreći samo tako što ćemo odabrati neki od vidova autističnog ponašanja, preostaje makar da navijamo za dobre ideje.
(tnx poZZdravljač)
Danas je čestit jubilej kinematografije. U slavu petparačke zabave i u znak večite privrženosti budalastoj kinematografiji, premotavam neke svoje stavove o serijalu filmova o tajnom agentu 007…
Dobro de, nije baš da je 007 star samo 50 godina: Ian Fleming je prodao TV prava na roman “Casino Royale” još 1954. godine, a filmska prava 1955. Nego, danas je tačno 50 godina od premijere prvog filma u najpoznatijoj franšizi u istoriji kinematografije. “Dr No“, u kome je glumio Sean Connery, uspostavio je kanon franšize koja, evo, traje već pedeset godina.
Obaška, čovečanstvo upravo drhti od uzbuđenja u iščekivanju 23. filma “Skyfall“, čija premijera je zakazana za 23. oktobar. Za zagrevanje na početku, evo trejlera, a onda da malčice popričamo o ovom cirkusu koji ne jenjava već pola veka.
Uzgred, Adele je noćas u 0:07 objavila naslovnu pesmu iz ovog filma, učinila je to baš zbog jubileja. Poslušajte pesmu ako vam je po volji.
Nastavite sa čitanjem… “Name’s Bond. James Bond. And I’m 50 today.”
Nekim ljudima najveći izazov predstavlja potreba da imitiraju. To je trivijalna stvar, najčešće. Međutim, kad neko uloži kapacitet znanja i veštine da bi na crtežu dočarao realni predmet, pa da posmatrač na kraju ne može da razazna razliku, onda to zavređuje pažnju.
Treba da vidite da biste poverovali.
Ako ovo do sada niste videli, nemojte nikom da kažete, jer to znači da ste još samo vi ostali. Uglavnom, najzad smo dobili objašnjenje o radu Vlade Srbije.
I šta sad? Preostaje mi da se podmetnem pod bipaliheterosonektomičnu neurofacilegoriju i da istražim pravo značenje ovog zamešateljstva.
Iz ovog može nešto i da se nauči. A ako vam jutarnja kafa još nije proradila, zabavljajte se prateći kako se ponaša ekipa u studiju.
Manje-više, sve je tu. Pogotovo ono čudo, alatka auto-tune…
Manje-više, nalik Rusiji, ali na španskom. I obaška idu golišavi ulicom u januaru.
Paj’ sad:
Da li je sve baš tako, pitam ose mi. Da li je baš sve rečeno, pitaju se iskusni.
…A odmah zatim glumačka metoda. Što bi rekli, važno je da se identifikuješ sa likom kojeg glumiš. Mnog iveliki glumci su bili sledbenici metode. Ovaj glumac, sudeći po veličanstvenosti rezultata, ima vrlo eksplicitan pogled na tu problematiku.
Što ti je uživljavanje u ulogu. Reditelj je baš mogao malo i da ga olabavi, ali ajd’ sad, onda ne bi bilo ovako zanimljivo.
Ne znam koliko imate stomak za bizarne stvari. Pokušajte sa ovim.
Možda bude toga jošte.