Sve je o niti. Jednoj jedinoj.
Trik je u tome što niko ne zna koliko je nit jaka dok je ne napnete nekim iskušenjem. Ako li pukne, ne mora da znači da je kasno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sve je o niti. Jednoj jedinoj.
Trik je u tome što niko ne zna koliko je nit jaka dok je ne napnete nekim iskušenjem. Ako li pukne, ne mora da znači da je kasno.
Vodite strogog računa kako rukujete crnim rupama. A kad nađete nuzefekat u svoju korist, nemojte ga zloupotrebljavati.
Ovo sam ranije gledao. Da me đavo nosi, možda čak i na Suštini pasijansa. Ako je tako, onda je prethodnu instancu pojela crna rupa. Uglavnom, odlučio sam da ne proveravam ima li ovoga negde u arhivi. Ako sam stavio jednu crnu rupu na blog, još jedna ne menja stvar…
Ovih dana ćemo još malo pretresati nezavisnu produkciju Future Shorts.
Bio je žestok momak kada svet još nije znao za Čarlsa Bronsona i Klinta Istvuda. Dovraga, pa čak je prebio Frenka Sinatru po zadatku, na samom početku karijere…
Juče je na neko bolje mesto otišao Ernest Borgnine, nakon doživljenih punih 95 godina života. Ikona klasičnog Holivuda, igrao je u preko 200 filmova među kojima neki predstavljaju legat američke i svetske kinematografije. Bilo ga je i u sitkomima i raznim TV andrmoljama, za šta poznavaoci njegove biografije kažu da je karijera ne manje vredna od one na filmu.
Pokušavao sam da se setim svih uloga ovog sjajnog glumca kojih sam mogao i išlo mi je teško. Ne, ne sećam ga se iz filma “Posejdonova avantura” iako sam film dvaput gledao u bioskopu kad je bio aktuelan. Zato se sećam uloge generala u filmu “Dvanaestorica žigosanih“, a podsećanje na film “Bekstvo iz Njujorka” je bilo dovoljno da se setim uloge benastog taksiste.
Znam da ovaj voditelj drvi na japanskom, ali biće zanimljivo da ga čujete kad se stvari izmaknu kontroli. Znam i to da je video kilavog kvaliteta, ali biće vredno da ga pogledate, e zbog stvari koje su se otele kontroli.
Znam i to da se ovo dešava jednom u sto godina, ali mogu samo da pomislim kako su neki srećnici prošli na kladionici… A da li je konj preživeo sledeću noć, to nisam uspeo da saznam.
Postoje razne vrste zamlata. Pogotovo su opasni oni koji svom predmetu zamlaćivanja prilaze elaborativno i u očekivanju da će celi svet da im se divi. Najgore od svega: ponekad im uspe. I onda, ostaje da se priupitamo ko je ovde lud.
Nastavite sa čitanjem… “Koncert za pisaću mašinu i orkestar”
Snimak koji sledi nije za nišče duhom: ovo se desilo prošle nedelje na Evropskom prvenstvu u atletici u Helsinkiju.
Ostaje mi da se pitam dokle to vodi. Znam da je Duci Simonović bio u pravu, ali zašto niko neće da naglas upita koliko smisla ima ubijati se zbog nekakvog rezultata u sportu?
Jedanaest meseci, tri hiljade fotki i mnogo kafe, kako reče sam autor…
Počelo je tako što je lik fotografisao rasklapanje motora u nameri da dokumentuje redosled koraka kako bi posle mogao da vrati sve na svoje mesto… I na kraju je shvatio da ima materijal za animirani film…
Matt Harding je i dalje u misiji plesanja sa celim svetom. Prošlog oktobra je stigao i u Beograd, a to je dospelo u ovogodišnji klip. Nažalost, snimak sa Kalemegdana nije u ovoj montaži: Beograd je predstavljen kao školica baleta. Aj’ pa dobro.
Gledam ovaj video po treći put zaredom i najzad mi dolazi pameti šta taj blesavi Amer radi.
To jest, voleo sam ga. Čak i pratio, odlazio na utakmice, pratio prvenstvo. Tamo negde, do 1980. godine. A onda sam otkrio neka korisnija životna zadovoljstva. Danas je mnogo šta različito. Ali jedno nije.
Uživajte u večerašnjem finalu!
Našli su modalitet koji može da se preživi.
To bih mogao da probam. Jedno što nisam sklon klađenju i ovakvim nadmetanjima. Ali nije da se nisam setio gospodina Šandora Vilovskog i njegove Micike, epizodnih junaka iz “Nevena”…