Sedi tako žabac i nešto se zamislio.
Samo mu još pivo fali pa da bude kompletan.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Sedi tako žabac i nešto se zamislio.
Samo mu još pivo fali pa da bude kompletan.
Ama, ne znam kako bih ovo drugačije i nazvao. Znam, znam… Zaštićena imena se ne prevode, ali recite vi to Milevi (ako smete). Dakle, ova skalamerija se zove SmartInversion i kreće se kroz vazduh tako što se neprestano izvrće oko sebe.
Isprva mi ništa nije bilo jasno, a onda sam pročitao opis ispod klipa na jutjubu: reč je o komorama ispunjenim helijumom.
Više detalja ćete naći na sajtu matične kuće Festo.
Uvek negde postoji još jedan čudak o kome ne znate šta da mislite.
Moj favorit u ovom isečku je lik koji oštrim srpskim naglaskom izgovara tekst na engleskom. Nema ko da poludi… ![]()
Jedna od karakteristika genija Čarlija Čaplina jeste i u tome što je znao svoje mesto u kinematografiji. Bio je prva superzvezda nemog filma; taj karakteristični kreativni izraz je bio njegovo osnovno svojstvo kao glumca i kreatora. Zvučni film je bio medij koji nije dozvoljavao alternative – osim kada je bila reč o Čaplinu. Čak, bilo je očekivanja i nadanja da će Čaplin nastaviti da se bavi burleskama na način kako je to radio petnaest godina pre prvog zvučnog filma…
Postoji jako malo scena praćenih zvukom Čaplinovog glasa koje smo upamtili zauvek. Međutim, ova scena iz “Velikog diktatora” je i nešto mnogo više.
Sad, kad ste pogledali scenu, podsetio bih vas na neke činjenice.
Nastavite sa čitanjem… “Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora””
Sećate li se legendarne scene?
Ova minijatura je odraz čistog majstorstva. Pruža dokaz da i u umetnosti važi pravilo da su genijalne stvari uglavnom jednostavne po svojoj prirodi.
Klasično majstorstvo gega u nemom filmu. Ovo je klasik.
Romantična vremena…
Da li ste znali za ovaj film? Pošteno, ja nisam.
Sto čuda!… Ovom ni Aca Lukas nije ravan.
Za potrebe ove priče Jen je odlučio da se napije.
Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson je bojažljivo otvorio vrata obližnje kafane. Ovde bi neko mogao da zameri na pridevu “obližnje”, jer ova kafana se nije nalazila blizu mesta stanovanja Jena Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensona. No, s druge strane svakako je bila blizu nekome ili nečemu drugome, pa se odista mogla opisati kao obližnja.
Tek, Jen je ušao u ovu kafanu i prišao šanku. To što je odlučio da se napije bio je samo prvi korak. Sad je trebalo odlučiti se za piće.
Ama, da se setimo mi ranih radova velikog majstora ranog filma. Čaplin je gegove snimao spontano. Niko pre njega nije radio na taj način: imao je opšti sinopsis priče, a konkretnu izvedbu je osmišljavao pred kamerom.
Maestralno.
Da podsetim: juče je bilo 123 godine od rođenja Čarlija Čaplina, prve superzvezde u istoriji kinematografije. Zato se cele ove nedelje bavimo podsećanjem na tog velikog umetnika.
Za danas, legendarna scena iz filma “Zlatna groznica”.
Za sva vremena.