Možeš misliti, pomislićete, danas bezmalo svaki dom ima ponekog kućnog ljubimca, pa taman to bila i ribica ili papagajčić. E, ali gledaj ovo!…
Ne znam koliko košta održavanje Džesike, ali primećujem da njen instikt za hedonizam radi besprekorno. ![]()
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Možeš misliti, pomislićete, danas bezmalo svaki dom ima ponekog kućnog ljubimca, pa taman to bila i ribica ili papagajčić. E, ali gledaj ovo!…
Ne znam koliko košta održavanje Džesike, ali primećujem da njen instikt za hedonizam radi besprekorno. ![]()
Pratite pažljivo šta radi ovaj mali kivi. Nećete odmah razumeti zašto je to tako, ali sve postaje jasno u jednom času.
To li je ono što kažu da se najiskrenija strast može osetiti samo jednom u životu…
(Köszönöm szépen Irma)
Znate li za onu pomalo ružnu, a svakako tešku ocenu da neki ljudi ne zaslužuju pravo da budu roditelji? Savremena neurologija nas podučava da postoje i materijalni dokazi da mnogi od nas upropašćuju rođenu decu pod izgovorom da im žele najbolje.
Dugo se kanim da postavim ovo na Suštinu pasijansa. Ne zato što je neprimereno – naprotiv! Nego zato što osećam strahovitu potrebu da dam komentar o nečemu o čemu nisam kompetentan kao stručnjak, ali jesam kompetentan kao roditelj. Doduše, ja kao roditelj danas imam druge brige nego one o kojima se ovde govori, jer Ana je već student i po mnogo kom kriterijumu zrelija od ljudi daleko starijih od nje.
Tiče se problema uspostavljanja obrasca pravilnog mentalnog razvoja naše dece. Tiče se, izvinite na rečniku, sranja koje nazivamo vaspitanjem i još većeg sranja koje nazivamo obrazovanjem. Tiče se činjenice da propadanje ove nacije ima institucionalno pokriće u onome što radimo rođenoj deci od najranijih dana, dok cementnu glazuru zatupljivanju koje je generisano u porodici daju institucije.
Zamoliću vas da odvojite 40 minuta svog dragocenog vremena i pogledate predavanje u prilogu. To bi moglo biti nešto od najvažnijeg što ste videli u poslednje vreme.
Nastavite sa čitanjem… “O sprečavanju pravilnog razvoja naše dece”
Najzad im je uspelo.
Leonardo da Vinči bi se možda pljesnuo po čelu kada bi video ovo.
[EDIT, istog dana oko 10:30]
Da, Leonardo bi se pljesnuo po čelu, ali iz drugih razloga: po sredi je prevara. Da pratim medije kao što ih ne pratim (neću da trošim živce na budale dok ne prošu izbori), primetio bih da je još pre dvanaest dana objavljen demanti.
Eto, naučili smo nešto. Sad, malo mi je krivo što je izgubljena i ona poenta između redova, ali šta da se radi, izgleda da je tako moralo da bude.
Opet gomila rođendana; svi vredni posebne večeri slušanja muzike. Ali dobro, od svakog po malo, pa je već vredno pažnje…
Na današnji dan, na svet je došao jedan od najvećih pesmoklepaca koje je rock’n’roll ikada imao. Leon Russell je rođen 2. aprila 1942. i danas mu je sedam banki. Podsećam vas na samo tri hita koja je on napisao, a koje neki od vas verovatno pripisuju nekim drugim izvođačima.
Da, znam da znate ovu pesmu iz opusa Eltona Johna… Pa onda:
Nastavite sa čitanjem… “Drugi april, neki rođendani rock’n’rolla”
Naravno da znamo da su golubovi u rukavima i nišama tog fraka, nije problem da se objasni. Nego je problem da se primeti…
Jedino… Ne kapiram sklonost ovih koji režiraju takve priredbe da se služe maksimalno iritirajućim audio-isečcima. Jedino mogu da pretpostavim da je to sve zasnovano na sindromu tesnih cipela: kad prestane izvedba, prestane i muzika i tada se gledalac oseća duplo dobro.
Prvi april, dan za zbijanje šala… U to ime, sledi simpatična kompilacija deset prevara na koje je naselo mnogo ljudi.
Je l’ sad treba ono “aprililili”?
Tišina! Reč da nisam čuo!
Pazi sad! Tri, četr:
A?
(OK, sad voljno)
Ima li tehnologija odgovor na izazov prepunih barova i kafića? Da vidimo.
Ako vam treba ovako nešto, preispitajte svoje realne potrebe.
Simpatična lagana vožnja biciklom kroz prirodu.
Ima ludaka, majko božija…