A sad će prof Dr Kišprdilov da nam objasni neke stvari o šampanjcu, vinu i, uopšte, o tako nekim pojavama…
Sad sve znamo, zar ne?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
A sad će prof Dr Kišprdilov da nam objasni neke stvari o šampanjcu, vinu i, uopšte, o tako nekim pojavama…
Sad sve znamo, zar ne?
Kasnim, kasnim… Mislio sam da ću ovu ranije…
Prvi put zaista ozbiljno, našao sam se u prilici da se vadim u uslovima lošeg svetla kako znam i umem, ukoliko uopšte želim da izvučem neku čestitu fotografiju. Elem, zaputismo se prošle subote uveče u Mojo Club u Senti, izvesno najbolju roadhouse krčmu u ovom delu sveta (nema veze što je 200 metara od centra). Svake subote već dvadeset i kusur godina, tamo se dešavaju žive svirke. Ovog puta, svirao je bend Pro Rock Angels, koji su The Rolling Stones tribute band – ne bez povoda.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (206): 23. oktobar 2012.”
Nakon što su opevali drum Kikinda-Bašaid, vragovi iz Dablina su spevali i pesmu o viskiju…
Juče pomenuh grupu The Dubliners, a tad sam rekao i da to nije ime koje se pominje samo u fusnoti. Red je da odužim prisećanjem na kraljeve irskog folka. Učinili su toliki uticaj na britansku rock scenu da će o tome kompetentniji morati da kaži više, i to tek nakon što se štogod pomuče da izvuku na površinu dovoljno činjenica.
Na početku tek kućni bend paba O’Donoghue’s u južnom Dablinu, furiozna četvorka je ubrzo stekla široku popularnost… Ali, čekaj malo… Nije na meni da prepričavam biografiju Dublinersa. Tražite malo sami.
Najpre da pustimo malo muzike, a onda reč više.
Legende se ispredaju. Stari prepričavaju iskustva… Rakija dudara je nešto poput mitske životinje: niko je vekovima nije video, ako je ikada i postojala, ali to ne umanjuje poštovanje prema njoj, kao da je kakav grifon, sfinga, zmaj ili kentaur…
O, muko moja: ima nekoliko izanđalih dudova, čak i drvo rogača, za ćošak kod mene, u dvorištu bolnice… Do infektivnog odeljenja… Neka, hvala.
Jedna od prastarih mudrosti o fotografiji glasi: ne možeš imati fotografiju vrednu gledanja ako i sam ne gledaš i vidiš je pred sobom. Drugim rečima, posmatranje oko sebe je deo zanata. Ako pritom znaš kako da pristupiš sceni da bi stvorio kadar, to je uzgredna dobit: bitno je da uopšte nađeš za shodno da neki detalj iz prirode pretvoriš u fotografiju ili, kako ja u poslednje vreme insistiram da kažem, u sliku.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (205): 22. oktobar 2012.”
Boga pitaj da li je je Rod Stewart mislio na London ili na Kikindu… Tek – ima neke simbolike u tome što je svoj prvi solo album zatvorio ovom pesmom:
A ovog jutra učimo štogod važnih stvari o medu. Sve će nas naučiti prof. dr Svetislav Kišprdilov sa univerziteta u Novom Miloševu.
Jedino ne znam za to crno dete… Moraćemo da se zaštitimo bolje, kad vam kažem.
Ovo nisam radio odavno: diptih je posebna tema, daleko teža u praksi nego što se nedužnom posmatraču to čini…
U dolasku u kasarnu, gde je promovisan budući muzej simpozijuma Terra (više o tome u prilogu o jučerašnjoj fotki), zatekli smo se pred jednim paviljonom napuštene i ruinirane kasarne. Upalo mi je u oko već na licu mesta: kombinacija svetala enterijera i eksterijera je bila čudna i napravio sam nekoliko snimaka kroz vrata paviljona, spolja unutra i iznutra napolje. I tako, dok sam obrađivao fotke, pade mi na pamet da postoji jaka veza između dve posebne:

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (204): 21. oktobar 2012.”
Volite li muziku Manfreda Manna? Bilo da je reč o ranoj fazi, u vidu grupe koja se zvala kao njen utemeljitelj, Manfred Mann, ili o projektu koji je počeo sedamdesetih, po imenu Manfred Mann’s Earth Band, reč je o vrlo sofisticiranoj i dobro upakovanoj muzici koja je lako nalazila put ka vrhu svih relevantnih top-lista.
Međutim, valjalo bi da znate nešto posebno o toj muzici. Ali, najpre da čujemo jedan od najvećih hitova grupe MMEB, i to iz zlatne faze, dok je šef mikrofona bio fenomenalni pevač Chris Thompson.
Da li sam ja nešto prespavao ili je počela masovna prodaja bivših političkih saveznika? Možda bi trebalo da se stidim što ne čitam novine niti gledam redovno TV dnevnike, ali ja sam lud k’o struja, pa se time zapravo ponosim…
Koliko li ćemo još informacija o Sir Oliveru čuti ovih dana u vestima? Toliku predstavu prave od njegovih tobožnjih grehova da sam sad manje-više siguran o čemu je reč. On je izvukao kratku slamku i sad služi za odstrel. Ostali su zaštićeni demagogijom, jer bez obzira na to što vidite svojim očima, vi nemate pravno valjane dokaze protiv drugih. Niste imali ni protiv Sir Olivera.

Ostaće stara škola na snazi. Ako su vladajući išta naučili od prethodnika, to je da nikako ne treba dozvoliti da se desi Šesti Oktobar.