Utovar nedeljom, 22. februar

Prepoznajete li neku čudnu aromu u vazduhu? To je aroma februara, onog meseca u godini kada nije sramota biti šizofreničan, jer i sam mesec je takav.

RešenjeOd demagogije nikom nije loše bilo. Političarima raste popularnost, pa i broj glasača, a narodu sve lepo i šareno. Obe visoke peći železare će raditi koliko već sutra, čim nađemo investitora. A investitor će, ako se ne prijavi niko dovoljno glup, biti država. Samo oni koji je predstavljaju mogu da uposle silne radnike i obrtni kapital/kredit brzo da pretvore u mrtav kapital, sirov lim ili armaturnu građu koja nikom ne treba. Koliko savetnika još treba da platimo, pa da ih poslušamo kad nam kažu da građevinska industrija još nije izašla iz krize i potrebe za sirovinom su male?

SekiraKada se Fijat vraćao u kragujevačku “Zastavu”, jedan od uslova da zadrži radnika bio je da nema seosko imanje, niti neki vid porodičnog biznisa. Jer samo radnik koji nema alternativu redovnoj plati u fabrici jeste radnik koji će da (poštuje posao koji) radi. Možda se toga i setio neko od savetnika, kada su raspisivali konkurs za novi menadžment železare, pa u uslovima za direktora ne stoji klauzula “ne sme da otpušta radnike”…

Vesti o železari su imale ulogu i da zatrpaju vesti o još jednom slavnom porazu na Kosovu – dogovoru da na severu Kosova sude srpske sudije. Al’ niko ne reče po čijim zakonima će suditi, a ako srpski mediji to ne pominju, onda to sigurno nisu srpski zakoni. Treba li još neki savetnik da nas podseti da državu pored imovine/zemlje čine zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Koju od tih stvari još uvek imamo na Kosovu, čiju nezavisnost nismo priznali?

Sova

No, bitno je da se narod zabavlja i najavljenim investicijama iz bliskog i dalekog nam istoka. Na društvenim mrežama se suze rone za raznim objektima srušenim da bi se postavio neki deo budućeg “vodenog Beograda”, a to što za mnoge od tih objekata suzoronjači ni čuli nisu… nema veze. Uvek smo hrabri da vlast pljujemo “normalno” na društvenim mrežama ili “podignuti” u jutarnjim programima. A brze pruge ćemo dobiti čim shvatimo da su nam nepotrebne, jer koliko nas u Grčku ide vozom i koliko nas bi sutra trebalo u Grčku da ide vozom da bi se ta investicija isplatila.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 22. februar”

Nikolica s prikolicom

Zamisli. Razmisli.

škola bez nasiljaZamisli dečaka od sedam godina. Daj mu neko ime, za ovu priču nebitno, ali ipak ga nekako moraš oslovljavati. Samo ga nemoj razbiti, je l’. Neka to bude Nikola, ali može biti bilo koje drugo.

I tog dečaka zamisli kao nestrpljivog, jer takva je priroda Homo Sapinesa. Nestrpljivog toliko da ne može da čeka drugi, treći,… razred. Nestrpljivog toliko da ne može da čeka drugu, treću,… nedelju. Ali spremnog da pokaže ko je glavni u patriharhalnom društvu, pa već prve nedelje prvog razreda izabere dve devojčice iz odeljenja koje će naterati da se skinu.

Nastavite sa čitanjem… “Nikolica s prikolicom”

Prava ljubav

O ljubavi svi oko nas sve znaju. Samo, ma koliko se trudili da proniknemo u suštinu ove reči koja bi trebalo da bude sublimacija svih plemenitih osećanja koja žive u nama, najčešće nam to ne uspeva. Ljubav je i dalje maglovita reč koja nas tera da svakodnevno preispitujemo odnose sa ljudima oko nas, ne bi li pronašli njeno pravo značenje.

Već smo konstatovali da je na ovu temu ispevano bezbroj pesama, a današnja je imala čudan životni put.

Nastavite sa čitanjem… “Prava ljubav”

Zašto, o zašto?

Holivud nikad više neće prihvatiti da sve to što radi može i drugačije. Razlog je proste, dolarske prirode, vrlo ubedljiv među ljudima opsednutim zaradom kao lajtmotivom cilja. Nama ostaje samo da se nadamo boljem. Ali bolje biti neće dok god ne odgledate deset filmova zaredom, pri čemu nijedan od njih nije na engleskom; i dok to ne učini većina vaših poznanika, ne kukajući pritom da ih boli mozak od gledanja filma.

Mršavu nadu nam daju neki nezavisni autori koji su očuvali obraz čak i kad su počeli da barataju holivudskim parama. Sad je, pak, važno, da i neki novi, mladi, sledeći autori dobiju svoju šansu. Možda ne kao Tarantino, ali barem na portalu Vimeo. Evo, ovako.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto, o zašto?”

Crvena furija

Jedan od žanrova o kome se oduvek slabo pisalo je Celtic rock. Za one koji nisu sigurni šta se iza ove kovanice krije, da objasnimo stvar – to je muzika koja je duboko ukorenjena u nasleđu Škotske i Irske, a izvodi se na mešavini tradicionalnih instrumenata (gajde, violine, razne frule, itd) i modernih.

Ako ste pomislili da su ovaj žanr osmislili Thin Lizzy sa antologijskom obradom pesme “Whiskey in the Jar“, odmah da vam kažem da nije tako. Stvar je krenula nekoliko godina ranije.

Nastavite sa čitanjem… “Crvena furija”

Bog će vas kazniti

Čini mi se da će uskoro smena generacija. Deca se svakodnevno motaju oko nas, pa i ne primetimo kako očas odrastu i počnu da nam dele lekcije. Kada je Junior završio sa pubertetskom HM fazom i dugom kosom, sa znatiželjom sam iščekivao na koju stranu će da krene.

Kako u domen vaspitavanja dece ne spada i nametanje muzičkog ukusa, bio sam prilično iznenađen šta mu se sve našlo u telefonu. Ne šarmiraju se današnje devojke pesmama Johnnya Casha. Hot smile

Nastavite sa čitanjem… “Bog će vas kazniti”