Pazi sad.
Priznajte: ovako nešto niste videli mnogo puta.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Pazi sad.
Priznajte: ovako nešto niste videli mnogo puta.
Mnoge stvari koje planiramo da uradimo u životu nam ne uspevaju. Treba pogoditi vreme, mesto, okruženje, imati posla sa ljudima od kojih delimično zavisi ostvarenje ideje… I, nadasve, sreće. Ma koliko to bio pojam koji je teško definisati.
Tako da jasno da su i neke dobre ideje unapred osuđene na propast. Mrtvorođene. Primereniji naslov ovoga teksta bio: “Prazna torba, život prazan”. ![]()
Za današnju priču važan je kontekst da bi se iole rezumelo o čemu se radi.
Jedan trči u trci, drugi trči u trci. Međutim, ti sportisti upražnjavaju dva toliko različita sporta da čak ni ne liče jedan na drugog. Jedan je visok, jak i mišićav, pršti od ramboidnih mišića. A drugi izgleda kao da ga je neko od makramea sačinio: sitan, kvrgav i mršav.
Evo o čemu je reč.
Kroz prozor voza tražim te
niz tihe ravni slutim te
i bezbroj puta zamišljam
tvoj glas i oči – tvoje vitko tijelo
na liniji Zagreb – Sarajevo…
Čekao sam je četvrt veka… Ne neku ženu, već ovu pesmu. ![]()
A sad, spektakl: Johan Sebastijan Bah, preludijum broj 1 u C duru, opus 846, ciklus “Dobro temperovani klavir“.
Vežite se. Polećemo.
Nastavite sa čitanjem… “Dobro temperovane kanalizacione cevi (u bojama)”
Lutajući po sajtu New Musical Expressa, naleteo sam njihov izbor 100 najboljih video klipova. Mrzim ovakve stvari jer je prosto nemoguće izabrati 100 najboljih pesama, albuma, knjiga, bilo čega… Ali su ovakve liste zgodne da se sagleda “uređivačka politika” samog medija.
Kada sam video da je “Bilie Jean” Michaela Jacksona na stotom mestu, sve mi je bilo jasno.
Ne, nemojte pogrešno da nas razumete: engleski je jezik i za one koji nisu ludaci. Jedino što je taj jezik, očigledno, bolje prilagođen baš ludacima°. Evo o čemu je reč.