Kapljica

Aerodinamična linija, korišćenje lakih magnezijumskih legura, V8 motor… ništa neobično, rekli biste do momenta kada čujete da je prvi takav automobil napravljen 30ih godina prošlog veka u Čehoslovačkoj. Proverite šta je sve naš saradnik video na hodočašću po Tatrinom muzeju.

Teče prva petoljetka 1930ih. Uzmete idealni aerodinamični oblik kapljice i presečete ga na pola po dužini. Pola kapljice ima dvesta kila manje od dve tone, vazduhom hlađeni V8 motor od sedamdesetak konja sa bregastima u glavi, suvim karterom i polukružnim komorama za sagorevanje, mesta za šest putnika, hidraulične kočnice i može autoputem da vozi 150 kilometara na sat. Naravno da niste još pogodili, a niste ni čitali, jer nije reč o naučnoj fantastici. To čudo je proizvedeno u samo 255 primeraka pre 80 godina. Čudo je Tatra T77, rodonačelnik aerodinamičkih serijskih automobila.

"Elegantni automobil", kako s pravom tvrdi ova reklama

Septembra 2014, za prepunim stolom jedne od praških kafana, dogovorio sam se sa Milošem da ćemo nas dvojica, čim se ja opet dokopam Praga, da odemo u posetu – ne: na hodočašće! – Tatra muzeju u Koprivnicama. Naravno, predviđeno prevozno sredstvo za to je bio Milošev žuti VW412 Variant, jer je pravi način da se ide u posetu vazduhom hlađenim legendama samo vazduhom hlađenim autom. Pretposlednjeg dana septembra 2015. smo, po dogovoru, krenuli na put, na žalost ne Miloševim žutim Variantom, čiji motor čeka zasluženu operaciju, a ni njegovim belim Variantom čiji šupljikavi grejači nisu u stanju da se nose sa hladnim češkim septembarskim jutrima. Zato neću ni pominjati prevozno sredstvo, nego ono što nas je dočekalo 350 km od Praga, skoro na tromeđi Češke, Slovačke i Poljske.

Nastavite sa čitanjem… “Kapljica”

Ptica selica

There’s a lump in my throat and an ache in my heart
There’s tears in my eyes ‘cos we’re an ocean apart
There’s nothing quite as real as being on my own
Nothing quite as true as being all alone

Knedle u grlu i bolovi u srcu su siguran znak za svakoga muškarca da je ona otišla.

I džaba je Wayneu Husseyu da tužno jeca i da se nada – iskusni muškarci znaju da taj film više neće gledati. Thinking smile

Nastavite sa čitanjem… “Ptica selica”

Nobelova nagrada za fiziku 2015. godine: Kameleoni svemira

Živimo u despotiji. Ona ume da bude zanosna, baš kao miris sopstvenog prdeža, čak i kada ukazuje na zatvor… ili proliv. Večeras vam nudim sliku boljeg sveta, onog koji radoznalost ne izjednačava sa naivnošću, smeštenog udobno daleko od nas. Priča o ovogodišnjim laureatima Nobelove nagrade za fiziku ima mnogo veze sa vodom, ali to, srećom, nije ovdašnja voda. Uživajte.

Nastavite sa čitanjem… “Nobelova nagrada za fiziku 2015. godine: Kameleoni svemira”

Na kraju nas ostade troje

The curtains are drawn
Now the fire warms the room.
Meanwhile outside
Wind from the north-east chills the air,
It will soon be snowing out there.

Danas sam imao ozbiljnu razmenu misli sa bliskim prijateljima i ostade mi nekakav čudan osećaj posle toga. Ne, nismo se posvađali, taman posla, govorili smo o ozbiljnim problemima za koje niko od nas nema valjano rešenje.

Odlučili smo da pretresemo tu priču ponovo za neko vreme – bićemo malo stariji i, možda, malo lucidniji. Ne volimo da stvari lomimo preko kolena.

Nastavite sa čitanjem… “Na kraju nas ostade troje”

Desetobojac

Nismo odavno proveravali šta rade dežurne budale ovog sveta. A pošto niko od ovih današnjih nije mnogo inspirativan, morali smo da posegnemo u arhivu. A tamo nađosmo ovog atletičara i gimnastičara renesansnog tipa…

Nismo odavno proveravali šta rade dežurni pajaci ovog sveta. Pošto niko od ovih današnjih nije mnogo inspirativan, nije bilo drugog izbora nego da posegnemo u arhivu. A tamo nađosmo ovog desetobojca.

A, pa nije to sve. Čovek je univerzalni sportista renesansnog tipa.

Nastavite sa čitanjem… “Desetobojac”