Nisam zaljubljen

Kad sam čuo šta je Čeda Fancy uradio, uputio sam mu pitanje: “Postoji li neki rock’n’roll eufemizam za ‘ljosn’o na dupe’?” Disappointed smile Jer, ako bi se ikako moglo opisati to što sam doživeo kad sam čuo OVO, onda se to baš tako opisuje.

Da li ste ikad doživeli šok nakon što ste dugo, godinama, mislili da znate sve (ili skoro sve) o nekome ili nečijem delu, a onda se to zamalo srušilo u času? Da bi bilo luđe, u epizodi koju pominjem, posle prvog šoka sam shvatio da je otkriveno nešto veličanstveno. Da, maleno, dvadeset sekundi drugačijeg miksa jedne pesme, ali upravo veličanstveno.

Prvo da čujete: pred vama je izvesno najpoznatija pesma grupe 10cc, “I’m Not in Love“, hit singl sa veličanstvenog albuma Original Soundtrack (1975). Ali obratite pažnju, jer čućete nešto što do sada niste čuli.

Jeste li čuli?

Nastavite sa čitanjem… “Nisam zaljubljen”

Sedam za sedmicu (3-133..139): 10-16. nov. 2013.

Sećate li se priče “Bosonogi i nebo”? E, uhvatili su me baš kad je trebalo da objavim prilog, valjda je samo još jedna krivina falila da stignem do cilja… I zato će jesenja sinkopa izazvana Danom mrmota biti iz tri dela, a ne dva. Kako god, ovo je taj drugi deo. I gledam u fotke spremljene pre deset dana, suncetižareno, i shvatam da su samo prva i poslednja zaista fotografisane onog dana na koji se odnose. Ostale su snimljene ranije.

Jedna na dan, pa sedam puta (od 3-133 do 3-139): 10-16. novembar 2013.

Dobro de, bilo je i pre da nisam fotografisao svakodnevno: nakon završenog prvog ciklusa, posle pouka do kojih sam došao empirijski, shvatio sam da je glavni zajeb bio u tome što sam pokušao da fotografišem svakodnevno. Ne: suština projekta “jedna na dan” nije u jednom fotografisanju na dan, nego u bavljenju fotografijom jednom dnevno, bilo kako. fotografisanje, obrada, selekcija, traženje rešenja… Sve je to deo cele slike.

Nastavite sa čitanjem… “Sedam za sedmicu (3-133..139): 10-16. nov. 2013.”

Utovar nedeljom, 24. novembar

Bilo je tvrdo, naporno i nadasve monotono. Toliko da je sama monotonija izazvala dodatni umor i počeo sam da grešim. Zatražio sam milost, milost su mi i dali, a sad – šta mi drugo ostaje nego da uživam u plodovima te milosti.

Teško je da se objasni kako to izgleda kad si u Danu mrmota. Ili da se poslužim demagogijom: ako niste osetili, nadam se da nikad ni nećete, a ako jeste, ne treba vam objašnjavati. Meni je u Danu mrmota bilo svejedno, jer posao je na kraju urađen, kao što uvek bude, a o Suštini pasijansa su se brinuli dobri ljudi koje sam pozvao na paljbu.

drugovipali

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. novembar”

Sedam za sedmicu (3-126..132): 3-9. nov. 2013.

Eeeee! – što reče vozač onog taksija od Detelinare do Veternika na moje pitanje kako je moguće da u Ladi istovremeno bude sve ispravno i sat radi.

Sada bi bilo kakvo objašnjavanje razloga za zastoj zvučalo patetično. Prosto, desio se Dan mrmota 1, pa dva dana vazduha, pa Dan mrmota 2, pa sinkopa jedna, druga, treća, jesenja fjaka i mož’ ga onda… da sad ne lajem šta ga onda mož’. Sastavljam ovu kompilaciju u noći nakon dana kada mi je ispred nosa izmakao jedan dobar objektiv ispod cene. Toliko sam se razočarao u neuspeh nabavke da će mi trebati neko vreme da se oporavim. Radna terapija je najbolja, rekoh naglas i latih se posla.

Jedna na dan, pa sedam puta (od 3-126 do 3-132): 3-9. novembar 2013.

To, međutim, nema nikakve veze sa činjenicom da sam ovih sedam komada pripremio još pre desetak dana, ali nisam imao kad da ih spakujem u čestit prilog. Pa, nikad nije kasno…

Nastavite sa čitanjem… “Sedam za sedmicu (3-126..132): 3-9. nov. 2013.”

Pleše kao da ga niko ne gleda

Tokom poluvremena, frtalja, bemliga kako već zovu te pauze u američkom fudbalu (onom što se igra rukom i što zaskaču jedni druge, što ih tobože opravdava jer su odeveni kao idioti) postoji običaj da lokalne kamere love razne zanimljivosti po publici, kako bi metodom perpetuum mobile (koji su u Americi odavno već izmislili, iskoristili, potrošili i bacili) zabavljali, kako ono glasi dežurna zamenica u ovakvim prigodama, istu.

Ponekad ulove zicer. Sledi video zapis.

I da se razumemo: ovo je viši cilj. Izdržite dva minuta ove muzike. Suština pasijansa vam obećava refundaciju za mentalnu patnju koja bi mogla nastati tom prilikom.

Burazeru, ne znam na čemu si, ali ‘oću i ja malo.

Ako vam radijatori nisu proradili…

Ja živim u državi u kojoj su banane jeftinije od jabuka (valjda zato što ih ima više) i gde je grejanje na struju jeftinije od gasa (valjda zato što je ima više). No, šta ćemo sa onima koji su osuđeni na centralno grejanje? Šta ako grejanje, daleko bilo, ne krene na vreme?

Pa, u tom slučaju slede male kućne čarolije…

Nastavite sa čitanjem… “Ako vam radijatori nisu proradili…”

Srbija, labudova pesma

Steve Ballmer, odlazeći izvršni direktor Microsofta, juče je ovacijama dočekan u Vladi Srbije, u koju ga je doveo lično premijer, nakon što ga je, takođe lično, dočekao na aerodromu (a da li je to učinio zbog toga što je Microsoft bogatiji od Srbije,  što ima više zaposlenih, što ima više računara, što ima više aviona u vlasništvu ili iz nekog petog razloga, ne bih znao reći). Pogledajmo izveštaj našeg reportera:

Dobro, de… Nije bilo baš ovako, ali verujem da je umnogome ličilo na gornju scenu: Steva se majmunisao, a premijer i ministri su mu tapšali. Ogrnuo se srpskom zastavom, kao Jennifer Lopez svojevremeno, i izrazio žaljenje što nije ranije došao jer je morao tetki da odnese lek novi Windows.

Ko zna šta se zaista dešavalo iza zatvorenih vrata, pogotovo ako je Steve “Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers Developers (Yes!)” Ballmer od nekog saznao šta beše razlog za jedini spontani aplauz na panelu o IT bezbednosti tokom Business dana na ovogodišnjoj, štogod kamerno upriličenoj Sinergiji…

Saznao, ne saznao: umesto pesme, dobićemo verovatno nešto drugo od tog labuda. No, ne brinite – biće zakićen kao da je pevao na uvce.

Utovar nedeljom, 3. novembar

Nemam snage da se neprekidno nosim sa glupošću.

bullAli to svakako ne znači da ću popustiti. Jer popuštanje je trenutni poraz. Samo mi treba čas da udahnem vazduha, da malo gledam svoja posla, da se odmorim od praznog hoda i da nađem zadovoljstvo u privremenom odricanju od informacija. U međuvremenu, paziću, jer što reče Toda, istorija upravo jede pasulj… To je dobro, jer to je čas da pomislimo na one koji su se zavukli u šupak istorije i čekaju da prođe opasnost…

Zato, ovog puta bez teških tema u uvodu. Što reče Pikaso: “znate, ponekad je bik ipak samo bik.” E, pa to je to: ovaj utovar će biti samo utovar.

Izvolite.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 3. novembar”