Pažljivo gledajte šta se dešava. Razrešenje je na kraju.
Ovo bi mogao biti jedan od najboljih primera koje sam video na polju video radova te vrste.
(Tnx Ana via FB)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Pažljivo gledajte šta se dešava. Razrešenje je na kraju.
Ovo bi mogao biti jedan od najboljih primera koje sam video na polju video radova te vrste.
(Tnx Ana via FB)
Nikad ne znaš kad će i kako da se upriliči. Zato valja da je fotoaparat uvek uz tebe.
– Imaš li fotografiju dana? – upita Marinko.
– Mislim da nemam još. Slikao sam neke ružne jabuke na pijaci, ali svetlo je bilo oštro i ne znam kako je ispalo, nisam proverio: verovatno ne valja. Zato sam i poneo aparat, nikad se ne zna.
– Imam predlog. Neke kutije za čaj koje su ostale još kad je ženina baba, kao devojka, bila sluškinja kod Drakslerovih, tamo između dva rata.
– Daj da vidim… Aha, može. Treba mi neutralna pozadina… Shit, nemam dosta svetla ovde. A nemam stalak.
– Imam ja. Evo, šta ćeš bolje za 1300 dinara; nisam mogao da odolim.
– Poslužiće. Turim odloženu ekspoziciju i to je to.
(…)
– Kako napreduje? Šta slikaš toliko?
– Ovo je tek peta, blizu sam. Verovatno već sledeća… Da, to je ta.

– Je li uspelo?
– Mišn akomplišd. ![]()
Nekima će ovog Đurđevdana presesti jagnjetina. Desi li se to, sami će biti krivi. Sami i niko drugi.
Boris Kli… Tadić je potpisao parlamentarne izbore za 6. maj. A onda je Slavica Kr… Đukić Dejanović potpisala lokalne izbore. A onda je i Šandor Egereši raspisao pokrajinske izbore (mada vi sad ne znate ko je Šandor Egereši i krišom guglujete praveći se blesavi; ako, ako). A izgubljenu pokrajinu niko više ne pominje, osim u floskulama “legalizacija divlje gradnje”, “zakasnili smo da podelimo”, “genetska mržnja svega srpskog (osim rudnika, najvećeg rudnog blaga u Evropi van Rusije, termoelektrana i ostale infrastrukture koju su oteli) i koja ono parola još beše aktuelna ovih dana.
A sad počinje novi film iz megaserijala “Mala bara, mnogo krokodila”.
(servisne informacije: …toris; …avica)
– * –
Izvod iz rečnika demistifikacije balkanskog ludila. Veza sa prethodnim komadom ovog utovara nejasna.
sutra – 1. Prilog za vreme (nepromenljiva reč) koji se koristi kao odredba za vremenski interval koji započinje u ponoć, a traje 24 sata (1.440 minuta; 86.400 sekundi). U kolokvijalnom govoru, reč “sutra” često označava sledeći period dnevnog svetla.
# Vidimo se sutra. Završi to do sutra.
sutra – 2. mitski virtuelni prostor gde se stiče 99% ljudske produktivnosti, motivacije, nade i dostignuća.
# Misliću o tome sutra. Malo sutra. I ti ćeš tako, kume, samo sutra.
Trudio se čovek, trudio, pa izvukao ribetinu. Oko joj bilo ovol’ko! ![]()
Nemojte pogrešno da me razumete. Išao bih ja na pecanje, ali da karikiram Komšiju, da mi plate 30 evra na sat. Pošto se to neće desiti, bezbedan sam. A som… Pa, Jasni je uspelo da me natera jedno dvaput da jedem somovinu, jer ne smrdi onako kako smrdi ona riba zbog koje sam objavio rat toj vrsti hrane još kao dete. Dvaput, pa dosta. ![]()
Ako ste bili napolju tokom dana, nadam se da ste napunili baterije endorfinom barem toliko koliko i ja. Doduše, fantastično vreme tokom dana je samo deo uzroka mog dobrog raspoloženja…
Bilo je prepodne, vozio sam ka Beogradu. Malo sam kasnio, ali nisam izigravao Ajertona Senu. Kulirao sam vozeći nekom normalnom brzinom i uživajući u pejzažu u ravnici.
Jednog časa više nisam mogao da izdržim. Negde između Perleza i Čente, stao sam pokraj puta i štriknuo pet-šest ekspozicija. Jedna od njih je zaslužila promociju ovde.

A kao da ima šta da se priča. Mišn akomplišd.
No, već zamišljam šta će biti ako li okačim ovu sliku na PhotoSig. Jedan bi solio kako mu smeta senka. Drugi bi biberio kako mu fali još prostora na levoj strani, te kako je trebalo da napravim horizontalni kadar sa primenjenim pravilom trećina. Treći bi zaljutio kako mu nije jasno šta sam ja ovde hteo da kažem. A četvrti bi našao za shodno da primeti kako nisam koristio ND grad filter i kako bi taj i taj objektiv u režimu f/22 dao bolju teksturu u kori drveta (ajdeeee!). Zašto gubim vreme na tom portalu, uopšte nisam sposoban da vam objasnim. Navika, šta li.
Citat dana dolazi od onog ko je toliko slušao Toma Waitsa da mu ni četrdeset bootlega ne bi teško palo neće teško pasti; od onog koji je doživeo da životni san pretvori u javu, sve u žutom okviru; od vrednog đaka koji svoje štreberske ocene objavljuje sa velikim stilom i osmehom koji osvetljava prostore; od pritajenog umetnika čiji talenat za multimedijalnost će kad-tad izaći na površinu; od momka u duši, inače prvog autora Suštine pasijansa koji je saznao u čemu je razlika između gole belkinje i gole crnkinje.
Grba ima taj napadački instikt°,
ne propušta nijedan volej, pa makar to bio autogol!
Igor Rill

Trebalo je primetiti i uhvatiti trenutak i uživati u njemu. Sve to je bilo moguće zahvaljujući perfektnom danu kakav je opevao Lou Reed i perfektnom društvu kakvo ne postoji u drugom kontekstu.
Započinjao je tri-četiri puta, jako mu se piškilo i ovoliko je falilo da dođe do nepojmljive katastrofe koja bi ga obeležila za ceo život – ili barem do kraja boravka u tom vrtiću, još godinu i po dana.
Jon Vegge Knoor from Hasselblad nije mogao da veruje svojim ušima.
– Ponovite to što ste upravo rekli, molim vas.
Đurađ Talašević, koordinator programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, napravio je grimasu zadovoljstva. Otprilike kao debeli mačak koji je olizao šlag sa torte, pa ga gazdarica uhvatila na delu, a on zna da će mu ona oprostiti čim on kaže “Prrrr!”.

– Uredili smo da dobijete pozivnicu na simpozijum čitalaca između redova, koji se održava ove subote, tačnije sutra, u 1200 sati po griniču, u 1300 sati po lokalnom vremenu, u krčmi „Kod vesele grudvice“, u kanjonu između dva balona, na Planini Zvezdočataca – ponovi Talašević radosno.
– A prikrivanje zaštićenih svedoka i tako to? Ona vaša histerija od pre desetak dana kad sam otišao u Makiš da fotografišem? Šta ćemo s tim?
– Ma ne, dragi Jone Vegge Knoore from Hasselblade! Ne! To je stvar prošlosti! Naše ekipe za analizu obaveštajnih podataka su nepobitno utvrdile da to vaše redovno kretanje predstavlja savršenu mimikriju! Vi zapravo doprinosite svom skrivanju svojim kretanjem! Nešto kao vaše ime, koje niko ko nije završio specijalnu obuku program za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala ne može da upamti. E, pa tako isto: kad se krećete po mestima zanimljivim za fotografisanje, po knjižarama, pozorištima, simpozijumima, po onim vašim galerijama, muzejima, božemeprosti gde to sve idete, vi činite tako dobru i tako prirodnu masku da ni mi, koji smo specijalisti za te stvari, ne možemo da za vas nađemo bolju! I zato smo vam uredili pozivnicu za simpozijum… Naravno, troškove ćete sami snositi…
– Znao sam da ima neki zajeb.
– Pa dobro, za ekspoze ćete se snaći već nekako…
– Šta, ne razumem… Kakav ekspoze? Šta bulaznite, čoveče božiji?
Jeste li čuli za Minuscule? Reč je o sjajnoj animiranoj seriji moderno sklopljenih crtaća u kojoj glavnu reč vode insekti. Pazi sad.
(Savetujem gledanje u režimu punog ekrana)
Jadni pauk… I molim te, ko bi rekao da je bubamara tako zločesta?… Čovek svaki dan nauči ponešto…
Ah, da: svakako ne propustite ni druge priče. Ne znaš koja je luđa. Sačekaj samo da čuješ onomatopeju kretanja puža…
Ova fotka je samo kroki. Definitivno ću istraživati temu dok se ne desi prava, uhvaćena tako da sve izgleda kao da je namerno.
Dok sam večeras čekao Jasnu da završi u prodavnici, pogled mi je privukao semafor u retrovizoru. Izašao sam iz kola i počeo da mlatim ono što sam odavno zamislio da bih hteo. Dve fotke su uspele skoro sasvim, a biram onu na kojoj se vozilo vidi bolje.

Skoro da sam dobio sve kako sam mislio, ali još nisam zadovoljan: mišn not akomplišd.
Imam zamisao da uhvatim sve oblike, a da semafor uhvatim u obrisu na kome se jasno vidi promena svetla. To se vidi i ovde: plave fleke su zapravo zeleno svetlo utopljeno u ambijentalnu svetlost, zato otklon boje. Onda, trebalo je da moj pokret aparatom bude malo kraći. Ali, za prvi put je u redu. Ova fotka je beleška da probam ponovo, ovog puta sa malo više istraživanja detalja.
Ponekad valja spustiti loptu.
Ovo nije takav dan. Danas se, prosto, dešava sinhronicitet ćutanja. To nekako liči na situaciju u kojoj je neko zaključao vozilo, pa izgubio ključ, ali to nije tako ovog puta.

Biće galame sutra. I od sutra.
Uživajte u toploj večeri. Uzmite voljenu osobu za ruku, pa se prošetajte sat vremena okolinom. Bolje je tako nego da sedite za računarom. E, ja ću baš tako, i to iz ovih stopa.