Portal 500px.com

Kad smo već sve na 500, da vam skrenem pažnju na foto portal za koji sam juče čuo. “E, ćuo! Hod’o!”, rekoh i priključih se…

Otvorio sam profil na 500px. Klikni ovde da vidiš više.

Na prvi pogled, 500px je just another photo portal, mesto kakvih ima 999 na Vebu. No, ima tu nekih zanimljivih pojedinosti. Jedna koja mi je privukla pažnju: postoji razuđen sistem RSS fidova koji se mogu dalje plasirati (fotke po grupama, favoriti, čak i pridruženi blog). A nešto još zanimljivije, o čemu nisam do sada razmišljao, ali nikad se ne zna: 500px je u partnerstvu sa photo stock portalom Fotomoto.com. Ovog puta nisam imao ideju da prodajem fotke (to je ozbiljan posao kome čovek mora pažljivo da se posveti), ali zašto da ne, neka stoji na stand by. A ako nešto i svirne, pa bože moj, neću se gaditi. Smile

Kako god, već sam zadovoljan time što postoji veoma udoban način za javno prezentovanje fotografija. A s obzirom na to da je mesto relativno novog datuma – i da je čak i Scott Kelby izjavio da mu je drago što se našao tamo – nisam se mnogo dvoumio, uključio sam se. To će biti mesto na koje ću izdvajati odabrane radove. Zasad samo kao prikaz portfolija, a jednom posle… Vidjet ćemo, što bi rekli slijepci.

Moći će da se preveze u jednoj turi

Procesorski blokovi prvog računaraNa citat dana me je podsetio stari drugar iz ranih dana IT praistorije.

 

Računari budućnosti bi mogli biti teški samo jednu i po tonu.

Časopis Popular Mechanics, 1949.

 

Ovo na slici je jedan detalj u jednoj od soba koje je zauzimao Eniac. Ovo su, ako dobro vidim, vakuumske cevi. Zamislite 12 miliona takvih cevi na prostoru od 15 x 15 mm – tako, otprilike, izgleda konstrukcija prosečnog procesora široke potrošnje, kakav postoji u vašem računaru.

(Tnx Saša via FB)

Glava 2: Lijino pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa
Na kraju gaja”.
U pismu piše:
“Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica”
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
– Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

Stiže pozivnica od lisice Mice...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

500

A, šta reći? 500 priloga za 111 dana. Četr i po na dan.

Petsto? Suncetižarenoebem!

Pa dobro, nije to nešto strašno puno, ali implicira da bi za 1111 dana objavljivanja trebalo da imam 5005 priloga, zar ne? Stavio sam podsetnik u kalendar za 7. april 2014. godine, da proverim kako stoji stvar. Moraćete da se strpite do tada da biste videli izveštaj.

A nekako se mislim, teško da će ikad biti udobnije nego što je sad.

Pa toliko blog postova nije ni Kardelj napisao...

Vreme je i za prikladnu muzičku zavesu: The Hooters – 500 Miles.

 

Aj’ pa živeli!

Fotografija dana, 11. jul 2011

Mogao sam da budem i vredniji, ali sam već bio oprljen od sunca.

Danas smo bili u Novom Sadu. Prvi punkt: filozofski fakultet, da Ana završi papirologiju upisa. Dok je ona popunjavala ŠV-20 (jebote, zar još uvek koriste taj isti strašni obrazac?), a Jasna joj asistirala, ja sam malo zujao po auli fakulteta…

Uto sam naišao na tzv. remek-delo socijalističke izgradnje. Nisam odoleo…

Fotografija dana, 11. jul 2011.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografija dana, 11. jul 2011”

Glava 1: Slavni lovac

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

Slavni lovac se odmara.

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Fotografija dana, 10. jul 2011

Po toplom danu i ono malo pameti ispari. Znao sam šta ću, ali nisam znao kad ću: prošlo jedanaest uveče kad sam se pomerio prvi put…

Vrućinčina, pa to ti je.

Nisam znao šta ću. Padale su mi na pamet čak i ovakve gluposti: da se podvrgnem vrućini, pa da uslikam graške znoja na čelu; ili da uhvatim momentalno isparavanje kapi vode sa haube auta… Ali, bilo mi je pretoplo da napravim ijedan korak.

Kako je prokrastinacija preuzela dan, tako sam se smestio pred TV sa dva litra vode i gledao sam History Channel u pauzama dremanja.  U neka doba se probudim, pa vidim kako u nekom dokumentarcu pričaju o ona dva pečata na reversu novčanice od jednog dolara. I tu mi došla na pamet ideja za izvedbu fotke dana.

Nisam sujeveran, ali u novčaniku već godinama nosim novčanicu od jednog dolara. Ja to velim da je za seme… I ko bi rekao da ću na kraju postati američki plaćenik. Just kidding Primetio sam i ranije kako se ljudi neopisivo lože na levi pečat, onaj na kome postoji svevideće oko iznad zarubljene piramide. Nekad me je zabavljalo, a danas mi je svejedno, Čak i pomažem u sprdnji, pa kažem kako su to vanzemaljci, a piramida je, dakako, svemirski brod. Alien

Kako god bilo, dodao sam u zadatak da istaknem samo pečat, a ne celu novčanicu. Evo verzije koju sam na kraju proglasio konačnom:

Dvoumio sam se između ove fotke, na kojoj sam eliminisao periferiju pečata, i druge na kojoj je sve jednako. Ta druga bi pobedila da sam slikao ceo dolar kako valja. No, nije mi se dalo da pravim aranžman stalka i svetla da bih dobio fotku bez distorzija, a novčanica je svakako previše izgužvana da bih je prikazao celu. Možda je ovo moglo i bolje, ali meni je još uvek toplo, iako je izvesno da će klima uređaj raditi cele noći… Mišn akomplišd ili nije, kako god, samo da malo zahladi.

Rođendan Nikole Tesle

Na današnji dan 1856. godine, rođen je Nikola Tesla.

Nikola Tesla (1856 - 1943)

Računam, nema potrebe da vas davim činjenicama, jer o Tesli i sami znate bar ponešto.

O Tesli je rečeno mnogo. Nažalost, i više nego što bi bilo potrebno, jer često ga iz usta i iz tastature istiskuju oni koje Tesla uopšte ne zanima kao naučnik eksperimentator, inženjer vrhunskog kalibra i inovator sa vizijom razumevanja prirodnih fenomena koje je kanalisao u dela koja su izmenila svet. Umesto toga, stalno se pojavljuju neki ludaci koji turaju čoveka u ezoterični kontekst, u priče koje nemaju vezu s vezom, u ideje koje ni jotu od nauke ne podrazumevaju.

Mada, šta je to spram mitomanije kojom blatimo ime slavnog naučnika. U Srbiji je to više od sporta: to je nacionalni program.