Fantomski ud

Mercer, po običaju, ostavlja slušaocima mesta za sopstvena tumačenja cele priče.

Kada bi me neko upitao da opišem Jamesa Mercera, zaista ne bih znao šta da kažem. Njegov rad sa svojim čedom The Shins ili kolaboracija sa Danger Mouseom kroz grupu Broken Bells je dobro poznata, publika i kritika ga vole, pesme koje stvara su i više nego zanimljive… No, teme kojima se bavi su više nego čudne i neuobičajene, tako da posle svakog slušanja bilo čega iz njegovog opusa uvek ostanem u nedoumici oko toga šta nam kroz njih poručuje.

Da li to radi namerno ili jednostavno tako razmišlja?

Nastavite sa čitanjem… “Fantomski ud”

Valcer broj 2

Muzika je bila njegov spas iz životnih frustracija. Nažalost, nije uspela da ga sačuva.

I don’t think my songs usually have a point. They’re usually more descriptive, more impressionistic. Like a bunch of photographs burned into each other.

Tako je u tri rečenice Elliott Smith opisivao svoje stvaralaštvo.

Nastavite sa čitanjem… “Valcer broj 2”

Spanish Moon

Beše jedno vreme kad je vazduh bio čist, seks prljav, a živi albumi bili neiskvareni dokumenti odlične muzike koja se svirala na sceni tog vremena.

Prolećno sređivanje “mog kućnog inventara” bi trebalo da bude rutinska stvar. I bila bi, jer istresanje prašine iz knjiga, brisanje diskova/ploča ne traži neko veliko angažovanje… Sem ako ih ima mnogo. A to podrazumeva veliki broj malih koraka: pažljivo ih pokupiš sa mesta gde stoje, izneseš na terasu, očistiš/istreseš, pa vratiš gde su prethodno stajale. Taman posla da se promeni redosled koji je decenijama prisutan u mojoj glavi – teško da bih onda išta brzo pronašao.

Tako da ova naizgled benigna operacija zna da se protegne na celi vikend.

Nastavite sa čitanjem… “Spanish Moon”

Hor koji nije uspeo

Potpuno je nejasno zašto nisu uspeli. Imali su sve što treba ne samo da snime dobar album, nego i da budu uspešni na tržištu. Čudni su putevi bogova muzičke industrije.

Na grupu The Choir sam prvi put naleteo na nekoj od kompilacija američkog garažnog roka. Bili su predstavljeni pesmom “It’s Cold Outside” koja je, kako će se pokazati, bila i njihova najuspešnija jer je postala minorni hit. Na sličnim kompilacijama sam pronašao još par njihovih pesama koje su ostavile dobar utisak, za razliku od ostalih izvođača, čije pesme su se svodile na razne oblike amaterskog prangijanja. One su imale početak i kraj, odlično višeglasje i naglašenu melodičnost – bio je to dovoljan razlog da potražim neku njihovu kompilaciju.

No, nikakve kompilacije nigde nije bilo.

Nastavite sa čitanjem… “Hor koji nije uspeo”

Ljubomora

Lista onih koji su izvodili njegove pesme je takva da vam se koža naježi. Ipak, on nikad nije postao megazvezda.

Nema čoveka koji se nije sreo sa ljubomorom. To je jaka i neprijatna emocija koja je u stanju da vam život pretvori u pakao. Najčešće se definiše kao strah od gubitka naklonosti voljene osobe koja se stvarno ili umišljeno okreće prema nekome trećem. Ljubomorna osoba to doživljava kao rivalstvo, a ono što sledi je dugotrajan i mučan proces sumnje u vernost partnera koja, najčešće, razvija želju za kažnjavanjem i nanošenjem boli drugoj/drugim stranama, što se ponekad završava i smrtnim ishodom.

Za svaki slučaj, bolje je držati se dalje od takvih osoba.

Nastavite sa čitanjem… “Ljubomora”

Ljubavi

Lennonov duh je uvek prisutan. Nađe se poneki tribute album da nas podseti na to.

Posle objavljivanja albuma Rock ‘n’ Roll (1975), čini mi se da se John Lennon osećao relaksiranim. Frka oko Beatlesa je prošla, iza sebe je imao nekoliko uspešnih solo albuma i jedno remek delo (Imagine), pa je mogao da se posveti drugim stvarima koje su ga zanimale. Biti rok zvezda nije bio nimalo lak posao, nije više imao potrebu da se na bilo koji način dokazuje i iznalazi neke nove muzičke puteve, pa se dobrovoljno povukao iz javnog života. Knjige govore da se u tom periodu posvetio porodici, podizanju deteta, dežuranju pored šporeta dok se peče hleb u rerni…

I najveći rokeri to ponekad rade. Just kidding

Nastavite sa čitanjem… “Ljubavi”

Filmske zvezde

On je uvek znao šta treba uraditi. Zato mu nije bilo toliko važno što u Engleskoj nisu voleli taj album. Najzad, taj sadržaj je bio namenjen tržištu preko Bare i tamo je bio uspešan.

S koje god strane posmatrali muzičku scenu na Ostrvu i njeno formiranje tokom šezdesetih, lako ćemo da utvrdimo da, kao dobar i stabilan sto, počiva na četiri čvrsta oslonca (The Beatles, The Who, The Rolling Stones, The Kinks). Gledajući njihove bogate opuse, ne mogu da se otmem utisku da su The Kinks nekako uvek bili u senci ostale trojke – nisu bili inovativni kao The Beatles, niti popularni u širokim narodnim masama kao Stonesi ili Who. Ali su najengleskiji od svih.

Ray Davies je inspiraciju za svoje pesme često pronalazio u zvucima tradicionalnog music halla i otuda njegova opsednutost operama, mjuziklima i sličnim muzičko-scenskim formama.

Nastavite sa čitanjem… “Filmske zvezde”

Lov na Snarka

Lewis Carroll je smatrao da maštanje predstavlja sastavni deo odrastanja svakog čoveka. No, da li je mogao da pretpostavi kuda će mašta odvesti kreativne ličnosti 21. veka?

Charles Lutwidge Dodgson je bio engleski pisac, matematičar, anglikanski sveštenik i fotograf iz XIX veka. Ako ne pripadate najmlađim čitaocima, onima koji su učili po “reformisanom školstvu”, siguran sam da ste pročitali barem jednu njegovu knjigu. Ne možete da ga se setite? Mala pomoć: ko je napisao “Alisu u zemlju čuda”?

Jasno je da Dodgsona znate po pseudonimu Lewis Carroll.

Nastavite sa čitanjem… “Lov na Snarka”

Jedrim

Od “moraću da nabavim neki od njihovih albuma” do prilike da preslušam njihov celokupni opus, prošlo je tridesetak godina. Bilo je vredno čekanja.

Punoletstvo sam stekao iste godine kada je Rod Stewart objavio svoj album Atlantic Crossing (1975). Dobro znate šta je najčešće muškarčiću u tim godinama stalno na umu, a hitčina “Sailing” je bila jedna od obaveznih pesama uz koje sam pokušavao da doprem do nekog ženskog srca. Devojke su Stewarta doživljavale kao neponovljivog romantičara, a ja kao okorelog rokera i osvedočenog švalerčinu čije su tradicionalne plavuše koje je javno šetao ili ženio bile sve samo ne obične. U vreme snimanja ove pesme šetao je s Britt Ekland.

Tada sam na omotu Stewartovog albuma prvi put naišao na ime Gavina Sutherlanda, autora ove pesme.

Nastavite sa čitanjem… “Jedrim”

Stratus

Ovaj album je abeceda dešavanja na svetskoj muzičkoj sceni tog vremena. Ono što je zabeleženo na njemu ubrzo je postalo etalon za ceo žanr jazz-rock muzike.

Bubnjara Billyja Cobhama ne treba posebno predstavljati. Početkom sedamdesetih je već bio etablirani jazz muzičar koji je svirao sa velikim imenima, kućni bubnjar Atlantica (mada je gostovao i na mnogim sešnima za CTI i Kudu) i jedan od onih onih koji će oblikovati žanr jazz-rock (danas fusion). Počelo je sa albumom Bitches Brew (1970) Milesa Davisa, muzičari su zdušno prihvatili novi koncept, a gde će se priča zaustaviti, to ni danas niko živi ne zna.

Na snimanju albuma Bitches Brew Cobham je upoznao gitaristu Johna McLaughlina sa kojim je ubrzo krenuo u novu avanturu – The Mahavishnu Orchestra. Kada se setim tog vremena, još uvek osećam uzbuđenje. Pojavio se veliki broj albuma koji su bili fascinantni za slušanje, svaki od tih vanserijskih muzičara je imao sopstveni fazon, a tehnika sviranja svakog od njih me je ostavljala bez daha.

Nastavite sa čitanjem… “Stratus”