Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Hajde da manje pričamo, a više posmatramo.
Razvuci sliku, ne bilo ti zapoveđeno, preko celog ekrana.
Kako je lepo manje pričati, a više posmatrati.
Čudna su došla vremena. Neki ljudi su razvili mimikriju koja čini da drugi misle kako oni razumeju složene rečenice. Ne znaš ko je više zbunjen i koliko.
Radost, veselje, cirkus, šizenje… A gde je šizenje, tu je i šašavilo!
Neka nam ne bude zamereno što ćemo citirati nepoznatog autora, koji je ovo napisao pre više decenija i ko zna gde i zašto, a kao da je naš, ovdašnji i sadašnji:
Neki se rode ludi. Neki do ludila dođu požrtvovanim radom. Na nas je ludilo natovareno.

Dođu, tako, neka čudna vremena kad pametni odu daleko, budale ostanu blizu, a fukara zavlada. Kada čovekoliki trijumfuju, čestiti se stide, a govna isplivaju.
Nastavite sa čitanjem… “Stecište onih koji ne smeju da misle svojom glavom”
Frédéric Chopin je neosporni autoritet za klasičnu muziku… A autoritet što se izvođenja njegovih dela je definitivno Martha Argerich. Reč je o ženi koja je “proslavila” Ivu Pogorelića tako što je demonstrativno napustila žiri međunarodnog takmičenja kada su ga ostali članovi diskvalifikovali u trećem krugu.
Neko je bio veoma vredan, pa iskopao snimak poslednjeg izdanja emisije “Beograde, dobro jutro“, koja je emitovana kada je Duško Radović već znao da neće biti više.
Nastavite sa čitanjem… “Laku noć emisije "Beograde, dobro jutro"”
Odavno se nakanjujemo da na ovim stranicama pustimo malo klasike. Eh, da je bilo makar nekom boljom prigodom…
Vivaldija većina zna po njegovim “Četiri godišnja doba”, ili po nekom od ostalih dela za gudačke instrumente. Današnji koncert za mandolinu, u C duru, jedan je od oko 150 koncerata za ostale instrumente za koje je komponovao ovaj veliki majstor baroka.
Pratite li seriju “Cosmos: A Spacetime Oddysey“? Mala je verovatnoća da ćete u dometu televizije koja može paušalno da se gleda na kablovskim kanalima pronaći išta pametnije i bolje spremljeno. Pričali smo već o toj seriji, nema potrebe da se ponavljamo. Danas opet skrećemo pažnju na sporednu, ali hvale vrednu dimenziju potpunog angažovanja resursa najmodernije zamislive video tehnike u funkciji ilustrovanja priče koju mirne duše možemo nazvati besprekorno ispričanom.
U nedavno emitovanoj, jedanaestoj epizodi pod naslovom “Besmrtnici”, Neil deGrasse Tyson je, ni manje ni više, prošetao pored jednog kratera na Marsu. Pogledajte.
Kapa dole autorima. Kapa dole.
E, a zašto se simpatični voditelj tamo zatekao i o čemu je tada pričao? Moraćete malčice da se potrudite da biste to saznali. Blago onima koji to već znaju.
Pet ili šest sati pre nego što je voda sa provaljenog nasipa reke Kolubare stigla do Obrenovca, opštinske vlasti su odlučile da nema potrebe širiti paniku sirenama za uzbunjivanje. Zahvaljujući toj mudroj i premudroj odluci, građani su bili u prilici da iskuse jedinstveno zadovoljstvo vožnje čamcem ulicama svog gradića.
Ovaj film nema ni početak ni kraj. To je simbolično, To je vrlo simbolično.
Pomozite unesrećenima ako imate načina. Što pre, ako možete. Ne zaboravite ni to da će pomoć ljudima biti potrebna i kad ova nesreća prestane da bude medijski atraktivna, jer ovaj medijski blesak će poroći kroz nedelju dana, a muka onih koji su izgubili sve trajaće još dugo.
Gamadima koja su se u ovoj nevolji pokazala kako su se pokazala bavićemo se posle.