Istorija pobednika dokumentarne fotografije

Nedavno je osvanuo retrospektivni pregled pobednika najuglednijeg stalnog konkursa dokumentarne fotografije.

Fotožurnalizam je kategorija u kojoj pliva mnogo ribica i tek pokoja velika riba. Svedoci smo gomile kojekakvih reporterskih fotografija koje nisu ništa drugo nego ilustrativni detalj koji služi da održi trivijalni likovni ugođaj oko trivijalnih priča.

Međutim, postoje mesta gde se vrhunska priča poštuje i gde svaka slika doslovno govori hiljadu reči. Jedno od takvih mesta je fondacija World Press Photo – nezavisna i neprofitna organizacija locirana u Amsterdamu, čija misija je da podrži i očuva najviše standarde u fotožurnalizmu i dokumentarnoj fotografiji širom sveta. Brojne su aktivnosti koje fondacija sprovodi u tom cilju, a jedna od njih je postojanje stalnog konkursa za izabranu fotografiju godine.

World Press Photo je organizacija koja podržava najviše moguće standarde u dokumentarnoj i reporterskoj fotografiji.

Uzgred – ovaj kolaž je napravljen od WPP fotografija koje su objavljene na mnogim blogovima širom Interneta. Ako podržavate sporazum ACTA, to znači da smo svi mi kriminalci i zlikovci i licimuri i demoni i da sad treba da idemo u zatvor.

Na blogu BuzzFeed nedavno je osvanuo pregled svih odabranih fotografija godine, od osnivanja World Photo Pressa 1955. godine do nedavno izabrane fotografije koja je pobednik za 2011. Predlažem vam da pogledate tu kolekciju, jer ona je ogledalo sveta u kom živimo. Upozoravam one sa slabim živcima ili još slabijom petljom da se ne upućuju da to pogledaju, jer tamo nema ničeg lepog. Ali svakako nije posao dokumentarne fotografije da bude lepa, nego da prenese sliku događaja u funkciji mesta, vremena i istine. Zato svaka fotka ima priču uz sebe, pa ćete se podsetiti nekog događaja ili možda naučiti nešto što do sada niste znali.

(Via)

Pogled u budućnost… iz prošlosti

Moderna vremena nikad nisu bila romantičnija nego neposredno posle Drugog svetskog rata.

Arhetipovi su tada bili uobičajeni; na primer, robotova usta su morala da se pomeraju iako to nema nikakvog smisla. Na stranu trapavi pokreti – jadni glumac u tom plehanom kredencu mora da je poludeo od vrućine.

Moderna vremena… Ko je mogao da pretpostavi da će se navike koje su tad otpočele pretvoriti u najgore moguće nasleđe – potrošačko društvo koje je izgubilo svaki kriterijum kvaliteta življenja.

Bauk je kružio Evropom

Kružio bi on i dalje, ali fora je u tome što oni koji su morali da se brinu da kruži nisu više verovali u to, nego su branili status quo u nameri da sačuvaju svoje guzice u mekanom i toplom.

Da se razumemo, ovaj levo NIJE Billy Gibbons; ali zbog njega JESU pevali "Jesus just left Chicago" dok ih je policija tukla.Na današnji dan pre 164 godine, 21. februara 1848. godine, zamalo kao najava revolucije koja je buknula u to doba, objavljen je Manifest Komunističke partije. Autori, zna se, dvojica koji su preteče grupe ZZ Top: Karl Marks i Fridrih Engels°.

Bio sam pripadnik generacije koja je to, naravno, morala da pročita i koja, naravno, nije to čitala niti je iko proveravao išta osim citata prvog i poslednjeg pasusa u Manifestu. A prvi pasus strašan i veličanstven, toliko da ga je i Polugoran Polubregović poluiskoristio za polupotrebe polunaslova jedne polupesme:

Bauk kruži Evropom – bauk komunizma.

U primerku Manifesta koji verovatno još uvek imam negde u kući (ko bi sad to tražio), taj pasus, kao i poslednji

Proleteri svih zemalja, ujedinite se!

ispisani su crvenim slovima. Da udara u srca naša… I da sad baš ne citiram promašenog pesnika iz Kikinde kojeg takođe niko nikad nije čitao, a koji je i uspeo da dobije spomenik u centru grada samo zahvaljujući karijeri zasnovanoj na Manifestu.

Međutim, đavo mi ne da mira.

Nastavite sa čitanjem… “Bauk je kružio Evropom”

Poslat na lomaču zbog nauke

Na današnji dan pre ne tako mnogo vekova, pala je najpoznatija žrtva napretka u istoriji Inkvizicije…

Giordano Bruno (1548 - 1600)Giordano Bruno je rođen kao Filippo Bruno 1548. godine u okolini Napulja. Školovan među Augustincima, kao junoša se priklonio Dominikanskom redu, gde se i zamonašio u 24. godini života. U to vreme, pročula se njegova veština pamćenja. Reč je o tome da je razvio specifičnu mnemoničku tehniku koja mu je omogućavala da upamti veliku količinu zapisanog teksta. To ga je čak dovelo pred papu Pija V pred kojim je demonstrirao to znanje.

No, Bruno je imao peh razmišljanja svojom glavom, što je u 16. veku bilo možda čak i opasnije nego u vreme socijalizma. Odmetnuo se iz monaškog života posle jedanaest godina, a nakon što je već počeo da luta i prihvata ideje koje nisu išle pod kapu katoličke crkve. Prvi put je uzet na zub kada je uhvaćen sa nekim prepisima radova Erazma Roterdamskog, koji je bio anatemisan od strane crkve. Poricao je dogme, smatrajući da su religija i filozofija nespojive (ajdeee!). Smatra se autorom panteističke ideje da se sve sastoji od večne supstance, što dalje znači da su bog i priroda jedno te isto.

E, sad tu idu neka objašnjenja tih filozofskih antisholastičkih principa koja zvuče kao da ih je Edvard Kardelj diktirao Stanetu Dolancu kad su obojica bili mrtvi pijani, pa ne umem da raščivijam, a neću tek tako da prepisujem.

Nastavite sa čitanjem… “Poslat na lomaču zbog nauke”

Happy birthday, YouTube!

Znate šta: red je da čestitamo s obzirom na to koliko ga koristimo na Suštini pasijansa.

Sedam godina. Kao da ih je sedamdeset.Na današnji dan pre sedam godina, 15. februara 2005, registrovano je ime domena youtube.com i osnivači su počeli sa pripremom portala za objavljivanje video sadržaja. Filmstrip

Stvari su se odvijale takvom brzinom da to bilo teško pratiti. Clock

  • U maju 2005. počinje probni rad. Snail
  • U decembru 2005. kreće zvanični sajt, sa prvim rezultatom od oko osam miliona pregleda video klipova dnevno. Turtle

  • U oktobru 2006. Google otkupljuje YouTube za tričavih 1,65 milijardi dolara. Money
  • Juna 2007. YouTube pokreće servis za mobilne uređaje. Mobile phone
  • Juna 2008. servis Youtube se ugrađuje u televizor Sony Bravia. Soccer ball

Počeo je karneval u Veneciji

Da li ste znali da je termin “karneval u Veneciji” zapravo pleonazam? Ono u Veneciji je karneval, a sve ono na drugim mestima u svetu je nazvano po tom tradicionalnom događaju.

Istorija karnevala je vezana za Veneciju: to su poklade koje obeležavaju kraj zime. Počinju 40 dana pre Uskrsa i traju deset dana. A ime carneval je poteklo, najverovatnije, od latinskog carnem levare ili carnelevarium, što znači “bez mesa”, “odbaci meso”. To ima smisla u perspektivi početka Velikog posta, pogotovo po jednom od etnoloških tumačenja posta, koje povezuje uzdržavanje od hrane sa krajem zime i suočavanjem sa nedostatnim zalihama pre nego što dospe prva sledeća sezona sveže hrane.

Svako je mogao da radi i kaže šta hoće, ne trpeći nikakve posledice koje bi inače trpeo ako bi narušio ograničenja svog staleža.

Mada se zvanično smatra da je tradicija otpočela dosta kasnije (pogotovo zbog čuvenih umetnički obrađenih maski, koje se koriste tek od 15. veka), karneval je još u 12. veku  zamišljen kao period “kontrolisanog ludila” kojim su vlasti kanalisale ponašanje podanika Mletačke države, tad već veoma jakog trgovačkog entiteta u Mediteranu i Evropi. Ideja karnevala je bila prilično plemenita: hodajući pod maskom i krijući svoj identitet kao legitimni izraz u toku perioda karnevala, svako je mogao da radi i kaže šta hoće, ne trpeći nikakve posledice koje bi inače trpeo ako bi narušio ograničenja svog staleža.

Nastavite sa čitanjem… “Počeo je karneval u Veneciji”

Upoznavanje sveta, godina CXXIV (3)

Časopis uokviren žutim je jedinstvena enciklopedija
najveće i najuzbudljivije avanture – života

"Katkadnik" je skoro deceniju bolovao od dečjih bolesti, da bi postao jedan od najdugovečnijih mesečnika.

U prethodna dva teksta, ovde i ovde, mogli ste da saznate kako je osnovano Društvo i da naslutite o čemu će dalje biti reči. Naravno, među svim medijskim platformama nastalim pod krovom Društva National Geographic, časopis kao zvanično glasilo se izdvaja.

Skoro čitavu deceniju od izlaska prvog broja, u oktobru 1888. godine, časopis je bio “katkadnik”, izlazeći neredovno, sa čestim promenama urednika, odnosno članova Društva koji su se sa manje ili više uspeha prihvatali vođenja magazina.

Najznačajniji trenutak za budući život časopisa dogodio se kada je Aleksander Bel zaposlio Gilberta Grovenora, svog budućeg zeta, kao prvog stalnog urednika, kojeg mnogi doživljavaju kao oca foto-žurnalizma. Grovenor (Grosvenor se piše, ali se u izgovoru ne čuje “s”, uverio sam se lično, na izvoru Smile ). Tada je i časopis stekao svoj profil po kome je i danas poznat.

O značaju i istoriji fotografije u National Geographicu nekom drugom prilikom, nadam se uskoro.

Nastaviće se…

Google u slavu Čarlsa Dikensa

Pre tačno dva veka rođen je najveći engleski romanopisac i Google je priredio prikladni doodle. Suština pasijansa se pridružuje obeležavanju značajnog jubileja.

Google doodle u slavu Čarlsa Dikensa

Charles John Huffam Dickens je rođen 7. februara 1812. godine u Landportu u Engleskoj. Nije dočekao ni šezdesetu – umro je 1870. godine, pa njegovi hroničari jako vole da kažu da je on sa sobom odneo mnogo dela u grob.

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Čarlsa Dikensa”

Evolucija malog ekrana

Pre tačno 86 godina, otvorena je Pandorina TV kutija.

John Logie Baird, škotski pronalazač, demonstrirao je svoj patent članovima Kraljevske institucije i reporteru časopisa The Times u svojoj laboratoriji u Sohou. I tada je sve počelo…

Fotografija prvog TV prenosaBaird do tada nije imao mnogo sreće sa pronalascima. U svojim dvadesetim godinama pokušavao je da napravi dijamant grejući grafit, što je jednom dovelo do gadnog kratkog spoja i nestanka struje u celom Glazgovu. Bio je tu i pokušaj plasiranja brijača od stakla, koji je, doduše, bio otporan na rđu, ali se prečesto lomio da bi mogao da dosegne komercijalni uspeh. Izgledalo je da će se ista stvar desiti i sa televizijom kada je pre pomenute demonstracije pokušao da dobije malo publiciteta – urednik vesti Daily Expressa je rekao jednom svom službeniku: “Zaboga, siđi na prijemno odeljenje i otarasi se ludaka koji je tamo. Tvrdi da ima mašinu koja omogućava bežično gledanje na daljinu! Pripazi se, moguće je da ima nož sa sobom!”.

Slika koju je Baird demonstrirao bila je daleko od prihvatljive za današnje pojmove – 30 vertikalnih linija, sa 12,5 sličica u sekundi. No, čovečanstvo do tada nije videlo ništa slično…

Nastavite sa čitanjem… “Evolucija malog ekrana”

Sećam se…

Juče je bio rođendan velikog reditelja, a ja nisam stigao da to obeležim. Nadoknađujem sada i ovde.

Federico Fellini je premeravan uzduž i popreko, ali i dalje je bilo nemoguće reći kakva je njegova veličina, jer nismo umeli da ga poredimo ni sa kim, a njegova dela ni sa čim. Posle nekog vremena, čovek shvati da nema ništa od toga da zna je li Fellini najveći ili najmanji, najvažniji ili najmanje važan. Prosto, treba gledati njegove filmove i to je dovoljno da život postane bogatiji.

Ja nisam pogledao ni sve značajne, a kamoli sve Fellinijeve filmove. I mučno mi je zbog toga. Ti filmovi su najbolja poezija koju mogu da zamislim… Hajde da se setimo tih naslova kroz malu foto-retrospektivu.

A muzička tema je čisti bonus… Naravno, Amarcord (1973). Znate li priču o toj melodiji? Fellini je došao u posetu Ninu Roti i mrtav ‘ladan mu zatražio veselu pesmicu sa tužnom atmosferom za potrebe filma. Otprilike kao da mu je tražio vrelu kafu koja je toliko hladna da trnu zubi. Potrajalo je dok Rota nije pronašao šta je Fellini tražio.

Sve ostalo je legenda.