Glava 7: Vuk

Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
– Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!

Vuk, po običaju, misli da je veoma pametan...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 5: Rastanak

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al’ mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al’ jež tvrdoglav, osta pri svom
– Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
– Kućico moja, najljepši raju!

Ostaće nejasno: kakve su bile lijine STVARNE namere?

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 4: Noć

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
– Drž’te se, ptice, počinje lov!

Kod lije se baš dobro dernečilo. I omrkoše za trpezom...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 3: Kod lijine kuće

Sunčani krug se u zenit dig’o
kad je Ježurka do lije stig’o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
– Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k’o bubanj ratni.

Lisica dočekuje dragog gosta...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 2: Lijino pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa
Na kraju gaja”.
U pismu piše:
“Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica”
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
– Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

Stiže pozivnica od lisice Mice...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 1: Slavni lovac

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

Slavni lovac se odmara.

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Reči su čudo

Da, reči su čudo – i predstavljaju ogledalo vremena u kome nastaju. Evo jednog primera.

Moram najpre da se izvinim onima koji ne poznaju engleski, jer ovaj članak se tiče tog jezika… Eto, ilustrativna je i sama činjenica da je takvih sve manje oko nas; među čitaocima ovog bloga, mogu realno da pretpostavim, svi ili skoro svi poznaju engleski dovoljno da bi barem pročitali neki kraći tekst.

Kako reči postaju legitimne? Pitajte Saru Palin...Elem, pitanje za vas: da li znate šta povezuje sledeće reči i pojmove?

activist, airplane, bootleg, diesel engine, jazz, movie, nucleus, sleeping bag, windshield, yuan

Ne trudite se da nađete temu, osim ako ste pomislili na rečnik, u kom slučaju ste na tragu tačnog odgovora.

Naime, to su neke reči sa spiska novih odrednica u novom izdanju Websterovog rečnika engleskog jezika za 1927. godinu. Dakako, nisu te reči nastale te godine, ali artikulisane su i prepoznate kao stalne u upotrebi u periodu između dva izdanja rečnika, dakle između 1909. i 1927. godine. I pogledajte samo: to je period kada je industrijska revolucija završila svoj krug, kada se desio Veliki svetski rat, kada je fundamentalna nauka procvetala, liberalna politika postala legitimna, popularna kultura počela da se pruža u svim pravcima, Kina krenula u stogodišnje osvajanje sveta đubretom robom za široku potrošnju, a SAD napravile sebi medveđu uslugu uvođenjem prohibicije.

Reči otkrivaju kako svet raste.

Knjiški moljci su otišli i dalje: zahvaljujući online pretragama rečnika, ekipa Merriam-Webstera ponekad izlazi sa top-listama reči kojima oslikavaju razne trendove u društvu. Recimo, zahvaljujući onoj drombulji za Aljaske koju je onaj Robokap predložio za svog potpredsednika tokom prošlih izbora za predsednika SAD, 2010 se prvi put desilo da je najtraženija bila reč koja ne postoji: ona je na Ćijukalici odvalila reč refudiate i ostala živa.

(Via)

Gršeite li u kucnaju?

Kada biste videli kako kucam sve ovo (i ne samo ovo), s pravom biste me zapitali zašto se nisam potrudio da naučim pravilno kucanje.

Ostajem kralj grešaka u kucanju (iliti typo grešaka, kako je žargon preneo iz engleskog jezika). Prilično sam lenj, brljav i nedosledan po tom pitanju. Činim sebi medveđu uslugu zbog toga, jer po prirodi nisam sklon takvoj vrsti javašluka. Dosta vremena izgubim ispravljajući svoje kucanje i to je najgore od svega. Često mi i promakne, što ste sigurno već primetili.

Nije da nisu, upućivali su me na neke programe za vežbanje pravilnog kucanja, ali nisam bio sklon takvom vidu učenja jer su ti programi radili na engleskom. Moj dominantni jezik je ipak srpski sa svim svojim posebnostima, a ne engleski bez dijakritičkih znakova. Kucam k’o lud sa dva do četiri prsta i nekoliko ljudi mi je već reklo da ih zanima koliko bih brz tek bio kad bih kucao pravilno… Eh, kažem ja i odmahnem rukom. Kasno je, jer ako za ovih dvadeset i kusur godina nisam ništa preduzeo, slaba je nada da ću ikada i preduzeti.

U slučaju da ne znate, ja sam autor ove fotografije. Kao dokaz mogu da vas uputim na podatak o tome da nije objavljena cela fotografija, a ja je imam. Pitanje za dokaz: šta se nalazi na stalaži ispod ove etikete?

Uto mi je drugar skrenuo pažnju na to da nije sve tako crno, čak i kad mi promaknu greške (a pažljivi čitaoci SP su to sigurno već primetili). S obzirom na to da većina nas prepoznaje reči pri čitanju, a ne pojedinačna slova, često se desi da čak ni čitalac ne prepozna grešku.

Nastavite sa čitanjem… “Gršeite li u kucnaju?”

Nije mi jasno

Ima mnogih govornih figura koje nemaju tačno značenje, ali su prihvatljive kao običaj. Ali, sa ovom ne znam kako bih izašao na kraj. Lepo naša serbski jezika.

Kaže jedan moj stari prijatelj u potpisu nekih slika na fejsbuku:

Манастирски комплекс Пећке Патријаршије састоји се од четири цркве које су саграђене у периоду између 13. и 14. века.

cirilicaNe kontam taj period koji se nalazi između 13. i 14. veka. S obzirom na to da je posle 13. veka i pre 14. veka bilo dovoljno vremena da se izgrade četiri crkve, to znači da bi taj međuperiod bilo lako prepoznati.

Bio sam ubeđen da između 13. i 14. veka ne postoji nijedan trenutak, nego da se oni oslanjaju jedan o drugi u kontinuitetu trajanja.

Baš čudno.