Utovar nedeljom, 15. decembar

Bilo bi vreme za nekakve rekapitulacije, pogotovo što nam se bliži prilog broj 4000, ali vremena za to nema.

Radni deo sedmice mi beše solidno radna, a subota offline manje-više ceo dan, jer sam menjao jezgro svoje glavne mašine (četr i po godine jednog jezgra je dosta, zar ne?) i nisam imao kad da se posvetim laganom sklapanju utovara. Znajući za to, ovaj utovar je zaključen mnogo ranije nego što je to inače običaj, zbog čega je sadržaj morao malčice da pretrpi; moguć je efekat “zbrda, ergo zdola, šubara je kvari”. Zamerite slobodno: meni je svejedno. Ili mi nije svejedno, nego ne mogu ništa da uradim tim povodom, pa je svejedno? Umpgfh, tako nekako… Just kidding

No, bio sam vredan u drugim kontekstima. Pazi ovu sliku:

Šest samuraja Skoja! A ko je koji, pogađajte do mile volje, ako vam je baš stalo.

Dragi moji, pred vama se nalazi Šest samuraja Skoja; sedmi je bio opravdano odsutan u korpuskularnom obliku, ali smo ga priveli u elektromagnetnom, pa je i on bio tu. Okupili smo se kod jednog od nas ove srede, da preberemo teme za sledeće tri godine rada Suštine pasijansa; kako stoje stvari, <BIIIIIIIIIP!> ste, poprilično. Open-mouthed smile

Ko je koji, pogađajte do mile volje, ako vam je baš stalo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 15. decembar”

Vrag je Njegoš, krava ga ubila!

Bez obzira na 162 godine stabilno umrlog stanja, bio on upokojen u nekom od božanstava ili u prestanku rada životnih funkcija koja se događa svakom živom organizmu, Njegoša ostaviti na miru ne nameravaju.

No, džaba ga bilo: on je sve te godine mrtav, svidelo se to nekome ili ne. Mi živi smo tu da se nosimo sa životnim olujama, pomažući se u toj borbi svim sredstvima za koje pomislimo da nam mogu pomoći.

Nastavite sa čitanjem… “Vrag je Njegoš, krava ga ubila!”

Šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo

Gost-autor: otac mi Vukota

Bio je to srećan i svečan dan naše kulture kad je 1961. Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Svako spominjanje tog događaja trebalo bi inspiriše mlade da prvi put upoznaju značajno delo našeg nobelovca, a nas starije poziva na još jedno čitanje (iskusnom logikom u pozno doba). Ali:

Šta pročitati? Što više to bolje, no nije malo ni samo prelistati deo Andrićevih zapisa i beležaka. Na veliko zadovoljstvo, to sam i sam uradio. Izdvojiću tri citata koji su me bacila u posebnu brigu. Citati govore o tri defekta s nama u vezi. Decenije prolaze, a kvarovi se produbljuju, čini mi se. Pogledajmo:

Nastavite sa čitanjem… “Šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo”

Utovar nedeljom, 8. decembar

Da li je teško najpre odbrojati do deset? Proveriti informaciju? Priznajem, meni ponekad jeste.

Scenario nestrpljenja: 1. Ja kažem da sam ovo uslikao u jednom dečijem vrtiću. 2. Vi počnete da psujete vaspitačicu. 3. Neko od vas otkrije da je ovo ipak ukradena fotka ko zna kog deteta. 4. Vi se pravite kao da nikad niste reagovali. 5. Ja se ućutim k'o govno u travi i nikom ništa.  Retoričko pitanje: ko je sve ispao glup?Toliko nam se gorčine nakupilo svih ovih godina da smo postali kratkih živaca. Posledice tog nepopravljivog oštećenja su razne. Nestrpljenje je samo jedno od njih, naizgled bezazleno. A zapravo je strašno. U kriznim vremenima, zbog nestrpljenja lete glave nevinih. U svetu dominacije vulgarnih medija, nestrpljenje se ogleda u žustroj reakciji na vesti koje nisu uvek baš onakve kakvim ih predstavljaju naslovi. Spremni smo da ocrnimo neko dešavanje iako tog dešavanja nema.

Primera ima mnogo. Protekle nedelje se baš desio onaj slučaj o “registru abortusa”. Vest je glasila da se pravi nacionalni registar žena koje su bile podvrgnute abortusu, te da svaki abortus mora da se prijavi tom registru.

Auh brate, ala se podigla kuka i motika… A kako, a zašto, a šta oni misle…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 8. decembar”

Koliko košta nekultura?

Ovaj tekst je svojevrsni produžetak prethodne balade o železničkim bogazama

Železnička infrastruktura predstavlja ukupnost svega što je neophodno za efikasno i korisnicima udobno obavljanje železničkog saobraćaja. Osnovni elementi železničke infrastrukture su pruga i upravljanje saobraćajem. Upravljanje saobraćajem podrazumeva stanično osoblje i/ili telekomandu, signalizaciju, telekomunikacije i snabdevanje električnom energijom. Stoga je železnička infrastruktura organizaciono podeljena na sektore koji se bave svakim od navedenih poslova. Sektor za građevinske poslove (popularno: ZOP) održava prugu sa građevinske tačke gledišta, sektor za saobraćajne poslove (popularno: SP) upravlja saobraćajem u stanicama i na međustaničnim odsecima, dok je sektor za elektrotehničke poslove (popularno: ETP) zadužen za bezbedno i redovno odvijanje saobraćaja. Konačno, sektor za tehničko-kolske poslove (popularno: TKP) obavlja poslove provere ispravnosti vozila (lokomotiva, vagona) koja se kreću prugom (u budućem povlačenju države iz vlasništva nad voznim sredstvima oni će postati veza između države, vlasnika infrastrukture i operatera, vlasnika voznih sredstava).

Waiting for the Sun: Železnička stanica Novi Beograd

Krovna institucija svim ovim sektorima se naziva Direkcija za infrastrukturu, i ona će od 1. januara 2014. godine okupljati pomoćne delatnosti: nabavku, finansije, komercijalu, informacione tehnologije, kadrovske poslove, planiranje, zaštitu životne sredine, kontrolu kvaliteta, energetsku efikasnost.

Nastavite sa čitanjem… “Koliko košta nekultura?”

Fascinantno

Verujem da ste već bili u prilici da vidite montaže raznih kratkih detalja iz milion filmova ili epizoda raznih TV serija, gde se neka replika ponavlja do besvesti. Ja sam ih video mnogo, sve češće prekidajući pre kraja. Poput video-zapisa mačića i kučića, bila je to tema koju sam izbegavao da ostavljam na ovom mestu, međutim ovog puta sam odustao od tog principa, jer ovo je…

…jer ovo je fascinantno. Hot smile

Utovar nedeljom, 1. decembar

Evo snega. Jeb’o njega! (Bora Đorđević, pesnik)
I dok se okreneš, on okopni. Zaista, pa ovde ni vremenska neprilika
ne može da opstane…

Decembar, suncetižreno! Pa kad pre? Definitivno sam omatorio, jer vreme mi protiče brže, što je (kažu neurofiziolozi) posledica starenja neurona, koji ferceraju sporije nego pre, pa nam se ne čini da smo sporiji nego pre, iako jesmo.

Uuuu, jebote!Bez obzira na to, stvari se doista dešavaju brzo. Eto, brže-bolje smo zapalili baraku da se ne bi u nju slučajno neki nesrećnik sklonio od zime. Da je neki naš, pa još ajde-de, a ovako… Uostalom, koga briga za to što se kometa raspala u perihelu kad _urir dobro zna kakvu ujdurmu su napravili roditelji umrle devojčice (a prvi su znali i da se kometa nije raspala). Ali, pošto to nije više toliko pikantno, daj da vidimo hoće li onaj čuveni fudbaler prihvatiti da preuzme kormilo fudbalskog saveza… Nije važno koliko nešto košta dok god ima da se kupi, poručuje nam država pretećim tonom, znajući da pamtimo 1993. godinu, te nam ga na kvarnjaka zavuče povećanjem akciza na dizel za 4 dinara i PDV-a na računare i opremu sa vašljivih 8% na evropskih 20%.

A ima toga još! Evropa, bato! Nema da nema!

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 1. decembar”

Još malo, pa "Znanje imanje"

(Zapravo, seća li se ko od vas te angažovane TV produkcije?)

Uglavnom, preduzimljivi ugostitelj iz zabačenog kraja doneo je odluku da malčice osveži ponudu večernjih programa…

Međutim, pravi obrt se dešava posle oko sedam i po minuta, kad jedan od upitanika odluči da objasni Kamenku Katiću svoje jade. Ne zna taj ni šta je offtopic ni šta je trolovanje ni ko su to hejteri… Uostalom, to tada nije ni postojalo, a engrpski nije bio na zavidnim visinama kao danas.

Prava nedeljna šema. Pa to ti je.

Ekstremofili među nama

Postoji jedna stara reč: rodoljublje. Priznajte da je odavno niste čuli.

Dnevni list Politika je u Kulturnom dodatku za subotu, 23. novembra 2013. objavio divan tekst dr Vladimira Glišina o živim bićima koja sasvim uspešno funkcionišu pod (sa naše tačke gledišta) neverovatnim uslovima. Dr Glišin, ponosni nosilac Zdravog Razuma, sa setnom svesnošću da – na žalost – neće još dugo biti, čitaocima predstavlja fascinantan svet bića (od bakterija pa čak i do insekata) koje vole temperature i iznad 120 stepeni celzijusa, izuzetno veliki pritisak, ogromnu slanoću okoline, veliku baznost ili kiselost sredine, pa i stanja bez praktično imalo hrane ili vode.

Vodeni međed uživa okružem mahovinom

Najefektniji su ipak poliekstremofili, organizmi koji su u stanju da prežive čak i u uslovima koji predstavljaju razne kombinacije navedenih, ljudskom iskustvu preopasnih, situacija. Nama (možda) najčudniji primer poliekstremofila predstavljaju tardigrade, poznate i kao vodeni međedi ili mahovinasti prasići, kakvih smo, od 1773. godine kada su prvi put primećene, pronašli preko hiljadu vrsta. To su fantastična vodena bića veličine oko jednog milimetra – dakle ne uboge prokariote, već punokrvne eukariote – sposobna da izdrže temperature od svemirskih (par kelvina) do ključanja vode (stotinu stepeni celzijusa), pritiske i šest puta veće od teških okeanskih dubina, radijacione doze stotinama puta veće od smrtonosnih po čoveka. Bez problema izdržavaju vakuum, a bez hrane i vode mogu duže od deset godina.

Nastavite sa čitanjem… “Ekstremofili među nama”

Utovar nedeljom, 24. novembar

Bilo je tvrdo, naporno i nadasve monotono. Toliko da je sama monotonija izazvala dodatni umor i počeo sam da grešim. Zatražio sam milost, milost su mi i dali, a sad – šta mi drugo ostaje nego da uživam u plodovima te milosti.

Teško je da se objasni kako to izgleda kad si u Danu mrmota. Ili da se poslužim demagogijom: ako niste osetili, nadam se da nikad ni nećete, a ako jeste, ne treba vam objašnjavati. Meni je u Danu mrmota bilo svejedno, jer posao je na kraju urađen, kao što uvek bude, a o Suštini pasijansa su se brinuli dobri ljudi koje sam pozvao na paljbu.

drugovipali

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. novembar”