Косе још имам, доста ми је

…и оволико. Наносило се, поштено се офуцало, нема лажи  нема преваре. А и плоча је још увек у добром стању. С тим што више не марим да знам напамет не само текст, него ни шта пише на омоту. Јер, ипак лажу.

А лажу по више питања. Редом.

Плочу сам набавио у лето 1970… након неколико синглица, цео албум! Могао сам урадити стотинак фотки за те паре. Представа се већ играла у тетка Мирином позоришту већ другу-трећу сезону, и постала феномен. Остаће записано да је играна 250 пута, раме у раме са потоњим легендама о Зорану Радмиловићу. Набавио сам оригинал! Истина, пише да је отиснута у некаквом месту званом Дум Дум у Индији, ал’ све је иначе стварно оригинал.

Осим што није.

Nastavite sa čitanjem… “Косе још имам, доста ми је”

Amazon, bespilotno

U slučaju da ste ostali poslednji koji još ne zna, Suština pasijansa je tu da vas obavesti. Elem, Amazon ima svrab od viška para, pa je uspostavio razvojno odeljenje koje oblikuje budućnost. I tako, osmisliše prototip veoma brze isporuke koji je već u fazi testiranja.

Neće to baš tako skoro dostići komercijalnu fazu, ali svejedno: naši unuci će viđati ta sokoćala kako lete na sve strane. Biće to veoma važno za spas njihovog vremena, jer oni će biti veoma, veoma zauzeti gledanjem EPP na televiziji, gde će biti obaveštavati šta sledeće treba tako da kupe.

I tada, bude li iko imao vremena, možda će primetiti da je socijalni perpetuum mobile najzad uspostavljen.

Blade Runner u akvarelu!

Ima već tri dana otkad sam otkrio ovo čudo, ali i dalje ne znam šta da mislim o tome. Da li čovek oseća kompulsivni nagon za radom ili je genije, ja ovog časa ne mogu da kažem.

Evo o čemu je reč.

Da, dobro vidite: polučasovna verzija filma Blade Runner (1982), jednog od najznačajnijih u žanru naučne fantastike, rekonstruisana posredstvom 12.597 minijaturnih akvarela složenih u niz koji čini animirani zapis.

Presudite sami.

Hvatanje beleški na času (tradicionalni pristup)

Ne znam za vas, ali moj rukopis je katastrofalan. Često mi je trebalo toliko vremena da rastumačim šta sam napisao da sam morao prvo da naučim lekciju ne bih znao šta bi bilo moguće da sam napisao. U tom pogledu, beleške su zadovoljile svrhu. Ali, šta kad same beleške služe kao jedina građa?… Jedan se dosetio.

Izgleda da im se nije svidelo. Prvo su se smejali, doduše, bar se tako čini. Ali ne znam koliko dugo bi to opstalo…

Nastavite sa čitanjem… “Hvatanje beleški na času (tradicionalni pristup)”

Фото синемаскрп за по кући (3)

Кад се једном пређе оно “тако се то ради“, црв не да мира и прелазимо на “а шта ако пробам овако”. И ту почиње да се догађа.

Ћерка на студијама, узели јој некакав станчић, купатило клаустрофобично мало… што треба некако и приказати. Одвалим једну вертикалну серију и добијем… овај крш.

Хм… нисам баш задовољан. Фотокрп се баш није нешто показао, терао сам га преко 200 на сат и скрљала се, канда, сказаљка на брзиномеру. Да видимо да ли то може боље, шта каже Гугао…

Nastavite sa čitanjem… “Фото синемаскрп за по кући (3)”