Ulaze Duško Korać, Nedeljko Kovinjalo i Aca Stojanović u bar. Kad za šankom – Šarenac.
Nastavite sa čitanjem… “Vic dana (bez veze, kao što je red)”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo elemente socijalnog folklora.
Ulaze Duško Korać, Nedeljko Kovinjalo i Aca Stojanović u bar. Kad za šankom – Šarenac.
Nastavite sa čitanjem… “Vic dana (bez veze, kao što je red)”
Za razliku od onih vadikala/radikala/koji li su već koji su pokušali da se popnu, ovaj je makar dovoljno samokritičan pa pokušava da siđe.
Vrlo slikovit detalj: susret sa drugim ljudskim bićem kao način da se unazade rezultati.
Znam da je u srpskom zakoniku starosna granica za apsolutnu zabranu dobrovoljne obljube
(ono što se nekada zvalo “zavođenje maloletnica”) 14 godina. Isto tako mi je jasno da je svet pun napaljenih adolescenata kojima je (donekle opravdano, shodno njihovom uzrastu) devojčica koja ima toliko godina seksualno privlačna (kao i baba od 60 godina, bitno im je samo da ima sve anatomske predispozicije da se kvalifikuje kao žensko). Pun je i pedofila. I jasno mi je da i jedni i drugi koriste Internet kako bi lečili svoje frustracije (prvi što ne mogu da kresnu, a drugi što ne mogu da kresnu a da posle ne kresnu njih u zatvoru).
Od svega mi samo nije jasno kako najpopularniji portal za vesti u Srbiji podržava to.
Letnje doba, većina voli da boravi u vodi. Neki vole da zadovolje svoje kaskaderske aktivnosti spram vode, a nekima od njih to ide malo teže.
Što se mene tiče, sačekaću da mi izniknu plovne kožice, pa ću tek onda pokušati.
Ovaj svet je čudesno šarolik i to ga čini zanimljivim mestom. Jedino…
…Jedino što bi bilo pametno: ponekad stvarno ne treba postavljati suvišna pitanja.
Negde polovinom devedesetih sedimo moj (na žalost sada pokojni) drug Čupa i ja na
njegovoj gajbi, i utom zvoni telefon. Sa druge strane je naš poznanik Adil, crna… pardon, Afroafrikanac iz Sudana, nesvrstani student i statista za bubnjevima iz spota “Bonito” od Madam Piano:
– Ćupa, većeras je žurka na Dedinju, da dođeš!
– Pa dobro, ko je pravi, jel’ naši?
– Naši, naši!
Čupa spušta slušalicu, pali lagano cigaretu, zagleda se u mene i reče: “E izem ga, šta li njemu znači ‘naši’?”.
To pitanje sam i ja sebi postavio sinoć, kada me je legitimisala patrola narodne milicije negde na rubu beogradskog atara.
Gledajte onoliko koliko izdržite. Ako izdržite do kraja, slobodno objavite taj uspeh u komentaru.
Uglavnom, u Pjongjangu je otvoren novi zabavni centar. Otvorio ga je, ko bi drugi, nego On.
Nekoliko opaski:
Nastavite sa čitanjem… “Planeta Zemlja: dvadeset prvi vek, dokumentarno”
Vežite se. Ne polećemo, ali za svaki slučaj: vežite se.
Upozoreni ste. Čak i pored činjenice da su najvredniji među vama videli ovaj link juče, pa su sami kliknuli i već videli ovo.
Muka živa: posle Rusije i Indije, kuda sada?…
Vežite se. Ne polećemo, ali za svaki slučaj: vežite se.
Upozoreni ste.
Komentarisao bih, ali šta vredi.
Pazi sad: novi sport!
Preduslovi: 1) nešto malo uobičajene opreme; 2) štogod dobre kondicije u zoni impulsivne snage; 3) nedostatak sklonosti ka racionalnom rasuđivanju. A onda, trening:
Kad je neko lud, onda tu nema pomoći. Mada, postoji realna šansa da posle petsto-šesto hiljada pokušaja pretrčite celo jezero.
Ili da pokušaju u januaru…