Suština pasijansa se oprašta od velikog glumca.
Imao je toliko srce da je znao kad da kaže “dosta”. Samo taj gest je vredan dubokog poštovanja. A pružio je mnogo.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Suština pasijansa se oprašta od velikog glumca.
Imao je toliko srce da je znao kad da kaže “dosta”. Samo taj gest je vredan dubokog poštovanja. A pružio je mnogo.
On je trčao, a oni su ga pitali zašto trči. I nisu hteli da prihvate da trči bez razloga.
Ah, ti odvratni ljudi: stalno traže neke razloge.
Nastavite sa čitanjem… “Kad sam već do ovde dotrčao, mogao bih i…”
Svemir je oduvek postojao biva neprihvaćeno kao opravdani odgovor na pitanje Šta je postojalo pre početka? Ali za mnoge religiozne ljude, odgovor Bog je oduvek postojao jeste i očigledan i prijatan odgovor na pitanje Šta je postojalo pre Boga?
Fizika opisuje ponašanje materije, energije, prostora i vremena, kao i njihove međusobne odnose u svemiru. Na osnovu činjenica koje su naučnici uspeli da odrede, sve biološke i hemijske pojave se upravljaju onime što ove četiri karakteristike kosmičke drame međusobno čine. Stoga sve suštinsko i nama Zemljanima poznato počinje zakonima fizike.
U praktično svakoj oblasti naučnog istraživanja, ali posebno u fizici, granica otkrića živi u ekstremima merenja. Na ekstremima materije, kakav je komšiluk crne rupe, nalazimo gravitaciju koja žestoko savija okružujući prostorvremenski kontinuum. Na ekstremima energije, trpite termonuklearnu fuziju u deset miliona stepeni vrelim jezgrima sunaca. A u svakom zamislivom ekstremu, imate zastrašujuće vrele, zastrašujuće guste uslove koji su preovlađivali tokom prvi par trenutaka svemira.

Je l’ neko zna koliko dnevno košta zakup bilborda? Mis’im, ima se para za bilbord, a nema se za svratišta, trudnice, porodilje, vantelesne oplodnje,…
Zlobnici bi rekli da nemamo šta drugo, pa eto slavimo Beograd. Makar po bilbordima širom Srbije.
Šablon je odavno poznat. Tamo maši slikom na bilbordu, ‘vamo pričaj o doušnicima u policiji, banani, papaji, mangu i ostalom južnom voću, a usput najavljuj povratak onog koji je dobrovoljno otišao, a ne želi dobrovoljno da se vrati. Za to vreme ispod radara promeni zakone o radu i stečaju, povećaj porez malim privrednicima, povećaj cene osiguranja automobila i zaposli još neki politički podoban kadar (sa ili bez lažnog doktorata). A nesposobnost kadrova da rade posao za koji su izabrani i plaćeni pokrij pričom o troškovima post-poplavnih aktivnosti.
Jedu i plaču, druže kapetane!
Za većinu nas ovo pitanje je retoričke prirode, jer nema smisla raspravljati. Svi znamo da je dobro, zdravo i potrebno, što nas uvodi u raspravu o hrani kao elementu zdravlja.
Međutim, šta ćemo sa crnim lukom? Jeste li ikad videli nekog ovoliko upornog?
Brate, ta će cepati halapenjo pre nego što krene u školu.
Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove.
— Snežana Radojičić
Bratijo Suštine pasijansa, imam jedan predlog za vas: pomozite Snežani Radojičić da, kako ona to sama reče u nedavnom intervjuu, nastavi ne da sanja, nego da živi svoje snove. Za to postoji jednostavan, dostojanstven i, zašto da ne, zabavan način: naručite njenu knjigu u pretplati.

Hajde sad, da vam polako objasnim o čemu je reč.
Koncept aftamacke vožnje na autoputevima nije novog datuma. Razne kompanije isprobavaju koncept, implementacije su već uspešne, a pridružuju se i oni koji planiraju da ostanu na tržištu bar još dvadeset godina. Da vidimo kako se sprema Hyundai.
Jes’ reklama, ali dobra.
Budućnost je počela, sadašnjost je precenjena, a prošlost smo ionako propustili, pa nije važno. Pravo je pitanje: kako se ovi automobili nose sa rupama na putu između Bašaida i Kikinde?
Četvrti jul. Ovde smo zaboravili na nekadašnji državni praznik, kao da je bitno. Ameri će danas da se izubijaju od pregorelog roštilja i kiselog piva, a uveče, zna se: vatromet. Petljajući po svojim standardnim izvorima, pronašao sam nešto zanimljvo: priču o hemiji vatrometa.
Da vas podsetim ako ste zaboravili: sodium je natrijum, potassium je kalijum, copper je bakar, a ostalo ćete prepoznati lako.
Sasvim je moguće da ćete ovu ekstravagancu pogledati dvaput. To je sasvim u redu: ovaj snimak to i zaslužuje.
Ne pamtim vreme kada je fudbal bio plemenita igra u kojoj su se ljudi nadigravali, kada nije bilo izmena, žutih i crvenih kartona. Nemam sećanja na Šekularčeve petoparce i Džajino bavljenje raznim levim bekovima.
Fudbal je oduvek bio igra u kojoj pobeđuju Nemci, naši umiru u lepoti a gledaoci smatraju da je potrebno i dovoljno na kraju utakmice videti srce na terenu ostavljeno kako još uvek kuca. Što se mene tiče, vidim da je to igra u kojoj je sve dozvoljeno ukoliko sudija ne vidi: dati gol rukom, psovati familiju u svim oblicima, udarati i lomiti sve oko sebe – naravno pod uslovom da prvo, makar i ovlaš, dodirnete loptu. Sve je u fudbalu dozvoljeno – osim da ugrizete čoveka.
Nastavite sa čitanjem… “Svi zverovi Svetskog prvenstva u fudbalu”