(ispod fotke se nalazi važna objava)

Nastavite sa čitanjem… “Kupite fotku za pet SMS-ova na 1003!”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Neko je bio veoma vredan, pa iskopao snimak poslednjeg izdanja emisije “Beograde, dobro jutro“, koja je emitovana kada je Duško Radović već znao da neće biti više.
Nastavite sa čitanjem… “Laku noć emisije "Beograde, dobro jutro"”
Pratite li seriju “Cosmos: A Spacetime Oddysey“? Mala je verovatnoća da ćete u dometu televizije koja može paušalno da se gleda na kablovskim kanalima pronaći išta pametnije i bolje spremljeno. Pričali smo već o toj seriji, nema potrebe da se ponavljamo. Danas opet skrećemo pažnju na sporednu, ali hvale vrednu dimenziju potpunog angažovanja resursa najmodernije zamislive video tehnike u funkciji ilustrovanja priče koju mirne duše možemo nazvati besprekorno ispričanom.
U nedavno emitovanoj, jedanaestoj epizodi pod naslovom “Besmrtnici”, Neil deGrasse Tyson je, ni manje ni više, prošetao pored jednog kratera na Marsu. Pogledajte.
Kapa dole autorima. Kapa dole.
E, a zašto se simpatični voditelj tamo zatekao i o čemu je tada pričao? Moraćete malčice da se potrudite da biste to saznali. Blago onima koji to već znaju.
Ovih dana, Gugao je obeležio 40 godina od nastanka Rubikove kocke.
Zastao sam na minut ispred TV-a kad sam video da govori Jovan Memedović. I uhvatih zrelu misao: deder da je parafraziram pre nego što mi iščili…
Ako postoji jedno dobro iz ove nesreće koja nas je snašla, to je saznanje da smo mali i nemoćni pred prirodom i da se ne može protiv poretka koji je priroda zamislila. Pogotovo: mi smo ovde imali mnogo sreće kada je reč o prirodnim katastrofama: nemamo ciklone, nemamo zemljotrese i cunamije, nema vulkana…
Kako to negde u svetu izgleda, kako je moguće da “superćelija” postane predmet pukog interesovanja ljudi, a ne predmet straha jer je prečesta pojava, a svi već imaju skloništa ispod kuće i preostalo im je još samo da se zajebavaju, predmet je ovog video sadržaja.

U Beranama (selu Budimlja, zapravo) je 2. maja 2014. godine održano međunarodno takmičenje paraglajdera u preciznom sletanju.
Pet ili šest sati pre nego što je voda sa provaljenog nasipa reke Kolubare stigla do Obrenovca, opštinske vlasti su odlučile da nema potrebe širiti paniku sirenama za uzbunjivanje. Zahvaljujući toj mudroj i premudroj odluci, građani su bili u prilici da iskuse jedinstveno zadovoljstvo vožnje čamcem ulicama svog gradića.
Ovaj film nema ni početak ni kraj. To je simbolično, To je vrlo simbolično.
Pomozite unesrećenima ako imate načina. Što pre, ako možete. Ne zaboravite ni to da će pomoć ljudima biti potrebna i kad ova nesreća prestane da bude medijski atraktivna, jer ovaj medijski blesak će poroći kroz nedelju dana, a muka onih koji su izgubili sve trajaće još dugo.
Gamadima koja su se u ovoj nevolji pokazala kako su se pokazala bavićemo se posle.
Kada je Petrovac na Mlavi postao Petrovac pod Mlavom mnogi su konačno shvatili da se nešto događa i van Beograda…
Naravno, javili su se oni koji objašnjavaju da je ova kiša nad Srbijom božja kazna zbog najavljenih sankcija pravoslavnoj braći. Bliski su im oni koji tumače da nas onaj odozgo unapred kažnjava za najavljenu povorku. Nisu daleko ni misli da je sve ovo posledica HAARP-a ili nečeg još goreg…
Možda neko pomisli da bi posledice bile blaže da nismo krali građevinski materijal prilikom betoniranja rečnih obala i prilikom izgradnje bedema, ne bi li napravili dodatne stepenice za treći sprat kuće, kojoj još ni prvu ploču nismo postavili.
A decu u školama valja na vreme naučiti kako se pravilno krsti, jer samo molitva može da spase ljude u ovakvim situacijama. Panika, opšta neorganizovanost i nezainteresovanost tu nemaju nikakvog udela. I Civilna zaštita je ionako nepotrebna…
Nadležni kažu “zovite na taj-i-taj broj, pa ćemo doći da vas spasimo”. Zamišljam ljude na krovovima stambenih zgrada, kojima je fiksni telefon ostao nekih deset metara nizvodno, a na mobilnom se ispraznila baterija (“androidi” su je baš gladni).
Možda će da nam pomogne budući veliki investitor iz inostranstva? Dotle se držite. I ljubite bližnje svoje. I kad vas ponekad naljute.
Zagađenje bukom je jedno od najgorih: shvatio sam odavno da je to možda glavni razlog mog animoziteta prema većim gradovima. Nedavno sam naišao na prikaz (zasad konceptualnog) uređaja po imenu Sono, koji bi mogao da pomogne barem u delimičnom rešavanju tog problema.
Ne znam dokle je stiglo u postizanju rezultata. Pogledajte ovde ako vas više zanima: tu se priča o nekakvom navodno uspešnom prototipu. Humano življenje bi trebalo da podrazumeva poštedu od buke sa ulice. Nadajmo se da Sono nije daleko od nas.