U jednoj zemlji daleko, daleko, živeo je narod koji nije poznavao vreme bez vetra…
Meni ovo liči na… Uh. Bolje da ćutim.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
U jednoj zemlji daleko, daleko, živeo je narod koji nije poznavao vreme bez vetra…
Meni ovo liči na… Uh. Bolje da ćutim.
Ovaj tekst je svojevrsni produžetak prethodne balade o železničkim bogazama
Železnička infrastruktura predstavlja ukupnost svega što je neophodno za efikasno i korisnicima udobno obavljanje železničkog saobraćaja. Osnovni elementi železničke infrastrukture su pruga i upravljanje saobraćajem. Upravljanje saobraćajem podrazumeva stanično osoblje i/ili telekomandu, signalizaciju, telekomunikacije i snabdevanje električnom energijom. Stoga je železnička infrastruktura organizaciono podeljena na sektore koji se bave svakim od navedenih poslova. Sektor za građevinske poslove (popularno: ZOP) održava prugu sa građevinske tačke gledišta, sektor za saobraćajne poslove (popularno: SP) upravlja saobraćajem u stanicama i na međustaničnim odsecima, dok je sektor za elektrotehničke poslove (popularno: ETP) zadužen za bezbedno i redovno odvijanje saobraćaja. Konačno, sektor za tehničko-kolske poslove (popularno: TKP) obavlja poslove provere ispravnosti vozila (lokomotiva, vagona) koja se kreću prugom (u budućem povlačenju države iz vlasništva nad voznim sredstvima oni će postati veza između države, vlasnika infrastrukture i operatera, vlasnika voznih sredstava).

Krovna institucija svim ovim sektorima se naziva Direkcija za infrastrukturu, i ona će od 1. januara 2014. godine okupljati pomoćne delatnosti: nabavku, finansije, komercijalu, informacione tehnologije, kadrovske poslove, planiranje, zaštitu životne sredine, kontrolu kvaliteta, energetsku efikasnost.
U slučaju da ste ostali poslednji koji još ne zna, Suština pasijansa je tu da vas obavesti. Elem, Amazon ima svrab od viška para, pa je uspostavio razvojno odeljenje koje oblikuje budućnost. I tako, osmisliše prototip veoma brze isporuke koji je već u fazi testiranja.
Neće to baš tako skoro dostići komercijalnu fazu, ali svejedno: naši unuci će viđati ta sokoćala kako lete na sve strane. Biće to veoma važno za spas njihovog vremena, jer oni će biti veoma, veoma zauzeti gledanjem EPP na televiziji, gde će biti obaveštavati šta sledeće treba tako da kupe.
I tada, bude li iko imao vremena, možda će primetiti da je socijalni perpetuum mobile najzad uspostavljen.
Где је један, увек има места и за другог… јануара 1971 се задесим на другом концерту за који мрежа не зна.
Овог пута логистике није ни било… отишао пешке, купио карту на билетарници, погледао, отпешачио кући. Некако скроз нормално, осим што се Зрењанину представе овог значаја догађају ретко. Буфало Бил није навраћао од, кад оно, 1906… а баш бих се могао навићи на ово.
Гугао и даље нема појма, те и на овом списку зјапи поприлична рупа између 2-II-1971 и 15-III-1971. По мом сећању, био је зимски распуст, који се те зиме протезао све до осмог фебруара. Добро, де, мрежа то спомиње двапут, на неким форумима, али једно сам написао ја, а други се сећа отприлике године и то је све. Nastavite sa čitanjem… “Стање као пре – ни овај не постоји”
Verujem da ste već bili u prilici da vidite montaže raznih kratkih detalja iz milion filmova ili epizoda raznih TV serija, gde se neka replika ponavlja do besvesti. Ja sam ih video mnogo, sve češće prekidajući pre kraja. Poput video-zapisa mačića i kučića, bila je to tema koju sam izbegavao da ostavljam na ovom mestu, međutim ovog puta sam odustao od tog principa, jer ovo je…
…jer ovo je fascinantno. ![]()
Ma, mogu da se opkladim da ste barem jednom do sada čuli poneku bajku o sestriću pašenoga od zeta vaše kume koji je otišao u pustu Ameriku, zaposlio se kao perač prozora i postao miliJoner. Da li je to baš tako?…
Što se mene tiče, hvala lepo. Ne bih izašao na sims ni za 200 dolara po prozoru, a ne za 20.
Priča iz NY Timesa je ovde.
Evo snega. Jeb’o njega! (Bora Đorđević, pesnik)
I dok se okreneš, on okopni. Zaista, pa ovde ni vremenska neprilika
ne može da opstane…
Decembar, suncetižreno! Pa kad pre? Definitivno sam omatorio, jer vreme mi protiče brže, što je (kažu neurofiziolozi) posledica starenja neurona, koji ferceraju sporije nego pre, pa nam se ne čini da smo sporiji nego pre, iako jesmo.
Bez obzira na to, stvari se doista dešavaju brzo. Eto, brže-bolje smo zapalili baraku da se ne bi u nju slučajno neki nesrećnik sklonio od zime. Da je neki naš, pa još ajde-de, a ovako… Uostalom, koga briga za to što se kometa raspala u perihelu kad _urir dobro zna kakvu ujdurmu su napravili roditelji umrle devojčice (a prvi su znali i da se kometa nije raspala). Ali, pošto to nije više toliko pikantno, daj da vidimo hoće li onaj čuveni fudbaler prihvatiti da preuzme kormilo fudbalskog saveza… Nije važno koliko nešto košta dok god ima da se kupi, poručuje nam država pretećim tonom, znajući da pamtimo 1993. godinu, te nam ga na kvarnjaka zavuče povećanjem akciza na dizel za 4 dinara i PDV-a na računare i opremu sa vašljivih 8% na evropskih 20%.
A ima toga još! Evropa, bato! Nema da nema!
(Zapravo, seća li se ko od vas te angažovane TV produkcije?)
Uglavnom, preduzimljivi ugostitelj iz zabačenog kraja doneo je odluku da malčice osveži ponudu večernjih programa…
Međutim, pravi obrt se dešava posle oko sedam i po minuta, kad jedan od upitanika odluči da objasni Kamenku Katiću svoje jade. Ne zna taj ni šta je offtopic ni šta je trolovanje ni ko su to hejteri… Uostalom, to tada nije ni postojalo, a engrpski nije bio na zavidnim visinama kao danas.
Prava nedeljna šema. Pa to ti je.
Ne želim da samo uzmem pare i pobegnem. Ne želim, iako bi tako bilo najpametnije.
Negde oko ovogodišnjeg Sajma knjiga svetlost dana je dočekala knjiga Teorija relativnosti, zbirka naučnih, naučno-popularnih i esejističkih radova Alberta Ajnštajna. Knjigu je objavila Akademska knjiga iz Novog Sada, u ediciji Physis. Prevod sa nemačkog i engleskog obavili su pok. dr Božidar Aničin, dr Vukota Babović, Ljiljana Matić… i ja. Prikazati kompilaciju nije lako, pa taj posao ostavljam za kasnije. Ovom prilikom pričam o mojim prevodilačkim utiscima.
U neobičnoj sam poziciji: prvi put u životu sam prevodio, a prevodio sam misli najbriljantnijeg fizičara ikada rođenog. Voleo bih da ono što želim da kažem o prevođenju ima opšte značenje, a opet znam da je moje iskustvo i preusko i previsoko da bi apriori moglo da pomogne, recimo, prevodiocima trenutno-popularne ženske erotske literature. No, svejedno: nelopovska škola za prevodioce ne postoji, jer ne može da postoji. Stoga je svako iskustvo dragoceno, koliko god posebno bilo. A moje je bilo baš posebno.
Pre nego što se bacimo na moja zapažanja, želim da se zahvalim ekipi Pasijansa na pomoći koju mi je pružila tokom prevođenja. Služili su verno i bez roptanja i kao stručna teorijsko-praktična pomoć i kao rame za plakanje. Posebno, želim da zahvalim Komšiji jer njegovi uporni i lucidni komentari, koliko god ponekad bili naporni, zaista pomažu da se čovek trgne i pripazi šta govori i piše. Hvala, narode! ![]()
Ima već tri dana otkad sam otkrio ovo čudo, ali i dalje ne znam šta da mislim o tome. Da li čovek oseća kompulsivni nagon za radom ili je genije, ja ovog časa ne mogu da kažem.
Evo o čemu je reč.
Da, dobro vidite: polučasovna verzija filma Blade Runner (1982), jednog od najznačajnijih u žanru naučne fantastike, rekonstruisana posredstvom 12.597 minijaturnih akvarela složenih u niz koji čini animirani zapis.
Presudite sami.