Šta bi bilo kad bi auto imao interfejs ka Cevki?… Naravno: CarTube.
A tek što bi bilo dobro da toga ima po autobusima, trolejbusima, tramvajima i ostalim oblicima gradskog prevoza, ko ima.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Šta bi bilo kad bi auto imao interfejs ka Cevki?… Naravno: CarTube.
A tek što bi bilo dobro da toga ima po autobusima, trolejbusima, tramvajima i ostalim oblicima gradskog prevoza, ko ima.
Luka Bursać, 10 godina°
Bio jednom jedan car. Taj car je jako voleo sebe, a nikog drugog. Jednog dana je od slugu zatražio da mu naprave mašinu koja će da učini da on poleti.
Sluge su se svaki dan trudile, ali nisu uspevale. Jednog dana se jedno dete setilo kako mogu da naprave mašinu. U početku su mu se svi smejali, ali su kasnije počeli da shvataju. I uspeli su da naprave mašinu za letenje. Ali je nisu hteli dati caru zato što je car mislio samo na sebe. Napravili su mnogo takvih mašina i odleteli kod drugog cara koji nije mislio samo na sebe.
A stari car više nije bio car, nego običan čovek.
KRAJ

________
° Pažljivi čitalac koji se sa Suštinom pasijansa druži od početka svakako može da se seti Luke, koji je imao samo pet godina kad je svom kumu Grbi začepio usta u raspravi replikom “Ja hoću da vidim svet, a ti mi ne daš!”
…govorio je drug Virag svom pulenu, Jožefu Pelikanu. Život je niz otkrića koje nepobitno i neodložno treba saopštiti svetu.
Ne znam na čemu je, ali ‘oću i ja malo toga.
NASA nas obaveštava da će magnetni polovi Sunca da se obrnu u roku od nekoliko meseci. Evo kako.
Nije prvi put, stoga se ne brinite.
Ako ti smeta komentarisanje u pozadini, utišaj. Ali gledaj pažljivo. Pravi cirkus počinje na 1:16.
Bemti: mislio sam da sam sve video. A sad sam video orla kako pliva leptir-stilom.
E, svašta.
Skoncenrišeš se da uradiš posao i pritom koristiš tehnologije koje su ti date kao tehnička potpora. Nemaš kad da misliš. I dok se ti baviš nečim, tvoja podsvest se bavi nečim sasvim drugim. I onda…
“I onda – šta? I – gotovo!”, što bi rekao drug Raja.
Ako niste videli, da vidite ovo.
I što kažu, istina je: genijalna rešenja su uglavnom jednostavna.
Leto, godišnje doba za radost… Zato danas nećemo o politici.
Zapravo, nikad da vas priupitam: verujete li vi u stereotipe°? A koji su to stereotipi? Možda oni koji su vam se usadili u poimanje sveta dok ste bili sasvim mala deca? Ili oni koje su vam sistematski usadili u glavu u školi? Možda je to nekakva vaša projekcija mudrosti življenja, potekla ko zna odakle? Ili ste se pomirili sa okolinom, sudbinom i čovečanstvom, pa na svet gledate onim očima kao kad puštate vodu za, k-hm, minulim radom?
Koji je vaš omiljeni stereotip? Samo ne recite da je to onaj “ne mogu oni mene tako malo da plate koliko… (znate nastavak)”. I nikako, ama ni slučajno nemojte citirati nešto ukaljano upotrebom u reklamama (neko negde napisa “wrecklama” – dopada mi se, pasuje, mada je to derivat engrpskog).
Ako baš želite da znate (ne želite, nego vas saterujem u stereotipno poimanje banalne ideje), ja verujem u stereotipe baš zato što silnu energiju trošim da se iz njih iskobeljam. Primećujem da su moji omiljeni stereotipi već uokvireni u poslovice, pa mi je lako da ih izreknem.
Racionalno. Emotivno. Racionalno, emotivno, eh… Kako svetu ugoditi? Kojom taktikom biste danas, kad biste morali, pokušali da osvojite trofej …uh, neko čeljade?
Sve se svodi na pitanje mere. A sklad… Desiće se. Ili neće. Ama, neće… ![]()
Moraju li se ispunjavati tuđa očekivanja? Da li je sudbina baš tako jaka? Postoji li izlaz?
U svakoj prilici su moguća velika dela. Ali nekim superherojima je suđeno da svoja herojstva učine samo jednom.