Svako ima svoju ideju o idealnom društvu. I tu nema ničeg lošeg.
Jedino ti galebovi…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Svako ima svoju ideju o idealnom društvu. I tu nema ničeg lošeg.
Jedino ti galebovi…
Navališ u pokušaju da ostvariš monopol, pojavi se neko drugi, kreneš da trošiš snagu na borbu sa njim i na kraju svi izgubite.
Rešenja nema. Osim da se prikladno namestiš da budeš onaj treći koji omasti, hm, brkove.
Ponekad je potrebno učiniti veliki napor da bi se doseglo svetlo.
Muka je u tome što se na odredištu često nalaze neka saznanja koja bi bilo bolje ostaviti neotkrivenim. Tada u pomoć priskače moć iluzije.
Nikad nije bilo više sredstava za komunikaciju nego danas. I nikad nije bilo više samoće.
Možda, ako bi se neki dobri ljudi sreli sa nekim, život bi mogao opet da bude lep za njih. Tužno je biti sam.
Uticaj (bliskih) rođaka na mladi muzički ukus…
– Deko, pusti mi muziku sa ljačunalja!
– Ma, šta puštaš to! Ja sam ljokelj. Pusti mi nešto dljugo.
– Šta drugo?
– Mama, šta si mi ti juče puštala sa dekinog ljačunalja?
– Bon Jovi.
– E, to! Deko, pusti mi vonžon vi!
![]()
Jedna akciona drama u opciji animiranog filma…
To su ti heroji: njima je do slave, a ne do rezultata.
Demagogija je postala temeljni princip društva: kao da nismo već dovoljno jadni i bez takvog gledanja na svet.
Koliko me sećanje služi, kad god se desi neki potpuno nebitan, ali globalno objavljen događaj, desi se cunami-talas demagoških rasprava. Evo, kraljica Elizabeta II je dobila praunuče, medijski spektakl na Ostrvu je bio primeren, a onda je počelo… Najpre se prokljuvilo u Americi, koja već frtalj milenijuma ne može da se otrgne od podsvesnog osećanja inferiornosti prema najvećim kolonistima u istoriji: hiljadu idiota je kojekuda po Mreži objavilo kako postoje važnije teme od grickanja noktiju dok novopečeni roditelji objave ime deteta. Pritom, dakako, niko se nije tim važnijim temama bavio nedelju dana pre, dok vesti još nije bilo.
A onda, samo sam čekao kad će da počnu, i fejZbuk spameri su krenuli da objašnjavaju kako je ovaj svet pomahnitao kad je važnija vest o “ovom detetu” (pritom vidimo fotografiju nekog nepoznatog klinca starog 6-8 meseci, sve sa krunom na glavi i crvenim plaštom) od “ovog deteta” (i vidimo sliku nekog ispijenog, očigledno gladnog crnčeta Afroafrikanca). Poruka bi trebalo da bude jasna: jeste da je bolje biti zdrav i bogat nego siromašan i bolestan, ali pošiljalac poruke očekuje da mi makar saosećamo sa onima kakvi ne želimo i sami da budemo. Ili tako nekako.
Strpite se koji sat, da dođem sebi od sinoćnjeg derneka.

Aiiiijjjj.
Nekada su domine služile kao rekviziti za društvenu igru. Danas služe da se neki ludaci upišu u Ginisovu knjgu rekorda.
Eto zabave.