Taman čovek završi posao, pa pomisli da se odmori uz cigaretu, kad…
Pušenje ubija, kažu na reklamama. Naravno, kad rokaju šećer u duvan da brže fermentiše. Kad sam to skontao, bilo mi je lakše da prestanem da pušim pre par godina.
A hrčak? E, hrčak…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Taman čovek završi posao, pa pomisli da se odmori uz cigaretu, kad…
Pušenje ubija, kažu na reklamama. Naravno, kad rokaju šećer u duvan da brže fermentiše. Kad sam to skontao, bilo mi je lakše da prestanem da pušim pre par godina.
A hrčak? E, hrčak…
Ovo ne sluti na dobro.
Imaš, bre, sto godina i zaljubljuješ se! Sad si naš’o!? Šta si radio k’o klinac? Ne interesuje me! To pitam samo onako, ali tad je trebalo da se zaljubljuješ, a ne sad! U koga sad? Šta, bre!? Ti definitivno nisi normalan. Ko se, bre, još zaljubljuje u sopstvenu ženu, bre, ej!? Ne interesuje me. I to sam pitao samo onako. ‘Ajde, bre, beži od mene, d’ te ne gledam više, nerviraš me!
Teško je u ovom trenutku biti dovoljno slep da se ne vidi mogućnost horoskopa prvog dana posle (najpopularnijeg) smaka sveta.
Sozercirajući cinizam proslave najlicemernijeg svetskog praznika, ekipa Suštine pasijansa je iznenađeno odskočila pola metra u vis, iako je dotle čvrsto sedela na šarenom sagu, ispijala domaće crveno vino i jela punomasni sir istog porekla. Činjenica je opšte poznata da svet ovakav kakav je zaslužuje jedan hitni smak sveta, ali ono što nas je iznenadilo – i naterali da odskočimo – jeste postojanje horoskopa za prvi dan posle smaka sveta.
– * –
Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za dan posle 21.12.2012.”
Citat dana dolazi od čoveka koji je čuo bolje nego što je hteo, video dublje nego što su drugi mogli, a svojata ga nacija kojoj je pripadao samo po poreklu. Čak i danas, u vremenu kad bi ta nacija najzad mogla mu pruži školovanje, ne bi mogla da iskoristi njegov kapacitet i on bi opet otišao u Ameriku.

Da je Edison morao da nađe uglu u plastu sena, bez oklevanja bi navalio, marljivo kao pčela, istražujući jednu po jednu slamku dok ne bi našao objekat svoje potrage… Bio sam tužni svedok takvog načina rada, znajući da bi malo teorije i proračuna moglo da ga poštedi od devedeset procenata napora.
Nikola Tesla
u intervjuu za New York Times, 1931
Prisetićemo se još dve stvari koje je Tesla džentlmenski prećutao. Najpre, Edison nije žuljao sopstvene prste, nego je angažovao druge da to rade za njegov račun. A drugo, mnogo strašnije: Edison je kupovao pametne radnike i dajući im mršavu platu preuzimao njihove ideje i potpisivao ih kao svoje. U nezvaničnim i nikad autentično priznatim svedočenjima, ostalo je zabeleženo mnogo takvih slučajeva i prošlo je toliko vremena da je verovatno nemoguće saznati pravu istinu. A istorija je već napisana, Edison je američki heroj i to niko nije smeo da dira – kako onda, tako i danas. Pravi kreatori ideja nisu smeli da se bune: naljutiti Edisona je značilo završiti karijeru u struci. Ili trpeti kao što je Tesla trpeo.
Jednom ću vam ispričati kako je Žorž Melijes prošao u Americi zbog Tomasa Alve Edisona.
Šta bi bilo kad bi bilo? Zamislite pametan televizor.
Nadam se da niko nije baš toliko naivan da poveruje da su glasovne komande najbolji način da se rukuje uređajima. Međutim, iako je ovo samo video-skeč, hvatam sebe kako nemam sažaljenja za bilo koga ko bi pomislio da su televizori inteligentne sprave (na kojima se prikazuju inteligentni programi koje kreiraju inteligentni stvaraoci). U svetu u kome ambicije dopiru samo do raznih oblika izliva potrošačkih strasti inteligencija nema šta da traži.
Hleba i igara! Dve i po hiljade godina stari recept i dalje opstaje kao najbolje sredstvo za kanalisanje i održavanje stanovništva u režimu marve.
Ovih dana su osvanule raznorazne informacije o izborima predstavnika raznih zemalja na ovogodišnjoj Pesmi Evrovizije. Srbija angažuje svog najbolje dokazanog pastuva, Rusija se bavi ikonografskom klasikom, Engleska šalje Engelberta Humperdincka (zaboravljeni crooner sa Ostrva iz doba šezdesetih), Italijani su još uvek kolebljivi nakon nastupa koji je prošle godine usledio nakon četrnaest godina apstinencije, Jermeni se plaše da dođu u Azerbejdžan i po treći put menjaju odluku, a i Maroko bi opet da nastupi.
Još nema saznanja o najgoroj pesmi, što je važan preduslov za pobedu; ruski megakič može da uspe. Znam samo da ću se opet potruditi da izbegnem sve, a da će do mene ionako doći mnogo više nego što sam hteo da čujem. Još uvek sam besan što se jedna od najboljih pesama koje su se ikad pojavile na Eurosongu nije plasirala ni u finale, a kamoli da je imala visok rejting; od onda bojkotujem. Nema to veze sa muzikom, znamo svi; ali svejedno. Mogu makar da simuliraju da je muzika bitna, kao što su nekad činili. I kao što čine ovi majmuni koji se po svlačionicama zagrevaju za nastupajuće izbore.
– * –
Apokalipsa za početnike – Pazi ovako, stvar je jednostavna. Već se desilo. Nabrajamo činjenice:
1. Sveštenici Maja nisu u onom kalendaru navodili prestupne godine. Nisu ni znali za instituciju ispravke u kalendaru. Takve stvari su rešavali ediktima “dugog računanja”, dok je “kratko računanje” bilo dovoljno precizno za prosečni ljudski život, u kome se greška u kalendaru ne primećuje.
2. Istina, Julije Cezar je uveo prestupne godine u kalendar još 45. godine pre nove ere, a taj kalendar Maja je napravljen kasnije, pa je retroaktivno pokrio period od nekih 3500-3600 godina unazad. Kako su bili tako precizni a da nisu znali za točak, ostaće da se pitamo.
3. Od doba Cezara, bilo je 514 prestupnih godina. Da nije bilo tako, danas bi bio 7. avgust 2013.
4. Žao mi je, ali smak sveta se već desio pre osam meseci. Samo što su to zaboravili da jave na televizor. A vi, kako te? Kako ste? Majke mi?
Strip “Daleka sutrašnjica” (The Long Tomorrow) nastao je 1975. godine po scenariju Dana O’Bannona i u likovnoj izvedbi Moebiusa, juče preminule legende svetskog stripa. Po rečima samoga Williama Gibsona, autora romana Neuromancer koji se danas smatra kamenom temeljcem sajberpanka u SF-u, ovo delo zaslužuje da se nazove pretečom tog podžanra.
Na jutjubu je upriličeno prelistavanje tog stripa. Opustite se deset minuta uz fantastične slike i Tangerine Dream u pozadini. Nije HD, ali prebacite na režim punog ekrana.
Dok gledamo u ove slike, postaje jasno zašto su mnogi reditelji utemeljili vizuelnu ikonografiju svojih SF filmova na principima koje im je pružio Moebius. Ridley Scott ne krije da mu je predložak “Daleke sutrašnjice” dobro poslužio za gradnju slike u filmu Blade Runner.
(Tnx Milan via FB)
Kažu da je juče umro, ali da se već danas oseća bolje.
Čovek koji jedini može da lobuje u stonom tenisu, jedini koji je u stanju da viljuškom izbaci svu vodu iz olimpijskog bazena (i to dok pada kiša), jedini koji nije morao da prevari smrt, jer ju je pobedio u fer utakmici, jedini koji kiklopa može da udari “među oči”, jedini koji može vodu da popije “na eks” direktno iz česme, jedini koji “pire za minut” može da spremi za pola minuta, jedini koji spava sa jastukom ispod pištolja, jedini može da kine

otvorenih očiju, jedini kojem se šalterske službenice ljubazno smeše, jedini koji se ne izuva u gostima, jedini koji pre skoka može da kaže “hop”, jedini koji može da napravi distorziju na akustari, jedini koji je uspeo da se napije prilikom rođenja svoga oca, jedini… Rođen je pre tačno 72 godine. Na žalost, nemam hrabrosti da napišem njegovo ime. Čak i slavni Brus Li je stvarno umro misterioznom smrću nakon što ga je na filmu pretukao. Pa čak ni Google ne (želi da) zna gde se nalazi slavljenik. I što sad ja da izazivam sudbinu pominjući njegovo ime…
Rakukin mljacne usnama i, s gnevom se okrenuvši na svojoj pokretnoj fotelji, poče da gleda na drugu stranu. Pakin zabubnja prstima po kolenu.
– * –
– Hej ti, nemoj toliko da frkćeš! – reče Pakin Rakukinu.
Rakukin nabora nos i neprijateljski pogleda Pakina.
– Šta gledaš? Nisi me prepoznao? – upita Pakin.
Rakukin mljacne usnama i, s gnevom se okrenuvši na svojoj pokretnoj fotelji, poče da gleda na drugu stranu. Pakin zabubnja prstima po kolenu i reče:
– Gle budale! Bilo bi dobro lupiti ga motkom po potiljku.
Rakukin ustade i pođe iz sobe, ali Pakin brzo skoči, sustiže Rakukina i reče:
– Stani! Kud si pojurio? Bolje sedi, a ja ću ti nešto pokazati.
Rakukin zastade i podozrivo pogleda Pakina.
