TT: Pun krug, puna brzina

Ostrvo Man je, kažu, mirno mesto. Tamo odlaze da žive oni kojima je pun kufer užurbanosti i stresa, nego biraju život polako. I sve je sporo i spokojno.

Osim jednom godišnje, kada sa održava najbrža ulična moto-trka na svetu: TT. Evo, baš ove godine će biti 100 godina od prve trke. Tim ludijanjem smo se već bavili na Suštini pasijansa pre petnaestak meseci, kad smo utvrdili da trkačima treba oko 17 minuta da naprave krug od 60 km. Dakle, prosečna brzina je oko 210 km/h.

Ako volite takve egzibicije, a vi se smestite udobno, turite sliku preko celog ekrana i pokrenite ovaj video zapis: pred vama je pun krug. Svih 60 km.

Nastavite sa čitanjem… “TT: Pun krug, puna brzina”

Zamajac, ergo žiroskop. Nauka, ergo čudo.

S obzirom na to da smo dugo čekali da objavimo ovaj prilog, postoji realna mogućnost da ste ovo već videli na nekom drugom mestu. Ne mari: za čuda koja postoje, na Suštini pasijansa uvek ima mesta. Pa da su sto puta ponovljena.

Dragi moji, čudo zamajca: obrtni moment u akciji.

Nastavite sa čitanjem… “Zamajac, ergo žiroskop. Nauka, ergo čudo.”

Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten. I to na struju. U zemlji koja svojata Teslu kao svog.

Kako se trijumf duha pretvara u jad?

Vrlo lako: doselite se u Srbiju. Potom smislite neku sjajnu ideju i uložite svoje znanje, vreme i novac da je realizujete. Tek kada se pokaže da ste uspešni, nastupa pravi čas da budete kažnjeni za svoju samovolju. Pazi sad.

Dečko, ko ti je dozvolio da prelaziš kolima 100 km sa samo 14 dinara?

Nastavite sa čitanjem… “Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten. I to na struju. U zemlji koja svojata Teslu kao svog.”

Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Nastavite sa čitanjem… “Izbori”

ona druga, bre

e, ajde, objasnider ti meni, derane, kako oni u dućanu znaju koja je prva čarapa a koja druga? pazi, ne pokušavaj da me zbuniš, jeste to obuća al bre nema đon, ne ide kod ortopeda na tehnički, ne zna se koja je leva koja je desna kao što kod svake krštene cipele mora da se zna. dobro, važi i za cipele druge vere, obrezane ili ne ili šta im već rade. nego, gdesamonostao, da, čarape. jel znaš ti koja je leva koja je desna, pre nego što ih obuješ? ne znaš, dabome, to ti je ko sa onom sekačevom mačkom. kog sekača? ma onog iz crtaća što su ga posle otpreveli kao šredera. nije imao mačku u crtaću, imao je kod kuće i nije je vodio na snimanje. to ti je to načelo… ne tebi na čelo, nego načelo, princip bre, ko onaj gavrilo… e to, načelo da ne znaš da li je mačka gladna ili nije, dok joj ne daš da jede, i tek kad joj daš onda vidiš da li će da jede ili se snašla kod komšije i njavrče reda radi. tako čarapa postaje leva tim što se tebi navrne da je nazuješ na levu nogu. zamisli da nosiš dva para čarapa, pritisne ciča, i od jednog para obe na desnu – šta to znači, da je taj par imao dve desne čarape? naravno da nije.

koji je vlada a koji je bajka?a što te zamajavam? pa zbog misterije. paj sad: pošto čarape nisu leva i desna, one su prva i druga. po čemu se razlikuju? po tome što se prva nikad neće izgubiti. kogod zaturi čarapu, koju traži? drugu. gde mi je druga čarapa, gde mi je druga čarapa… koliko imaš godina, ispisniče? e, još toliko da da doživiš, u njakanje da se kladimo da neće da kaže gde mi je prva čarapa. nikad bre, to se nikad ne događa. nikad, ali nikad se ne gubi prva čarapa, uvek druga.

i šta sam ja smislio? jednostavan štos sa tim čarapama… uzmem dva para istih ako nađem, ne nisam mislio dva para istih nego dva para istih čarapa, ajde jebo te engrpski, dva para istih istih, i iz svakog para uzmem po prvu, a ima tih čarapa i u računarima, čuo sam da i nekakvi prozori imaju svojea one druge ćušnem u budžak fijoke, pa tamo nek se gube koliko im volja. i da znaš, otkako obuvam po dve prve čarape, nemam problema, ne gube se.

da patentiram? si lud, bre, ovo je toliko prosto, pasulj da mu pozavidi. kako da patentiram nešto tako? nego bi ti proizvođači čarapa mogli da prestanu da proizvode te druge čarape i pakuju po dve prve, ono napišu na omot da su unutra garantovano samo prve, dignu cenu nešto razumno i svi na dobitku – čak i ja, eto, ne bih morao da kupujem po dva para. al’ nema ti kod nas sluha za izumitelje. tjah.

Iz jednog balona u drugi, tamo gore…

Ponedeljak, pravi dan da overimo neke nove ludake u oblasti ekstremnih sportova, kaskaderskih akrobacija i ostalih blesavih i neobičnih pokušaja koje nisu za svakoga, a koje neka luda glava može da smisli. Ovog puta, pratimo pokušaj prelaska između dva balona pogonjena toplim vazduhom, na visini od koje zastaje knedla…

Nikad ne reci nikad, kaže filmska poslovica. Uvek može i ponovo, kažu ovi ludaci. Šta god mi dopisali, neće biti legitimno, pa zato mašemo i otpozdravljamo ovim hrabrim zamlatama.