Vredi da vidite kako izgleda vožnja kolima atlantskom magistralom u Norveškoj.
Priroda je prelepa, silna i strašna. Ovakve scene me podsećaju da smo mi ovde ipak samo stanari, a ne vladari. Međutim, slaba vajda od tog saznanja.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Iskopavamo stare informacijepo netu i slažemo ih u posebnu fasciklu.
Vredi da vidite kako izgleda vožnja kolima atlantskom magistralom u Norveškoj.
Priroda je prelepa, silna i strašna. Ovakve scene me podsećaju da smo mi ovde ipak samo stanari, a ne vladari. Međutim, slaba vajda od tog saznanja.
No, dobro… Ako niste videli šta su kiše uradile u zoni Tekije i kakve su ono bujice bile, onda ste propustili da ukapirate koliko je voda snažna. Brzina one vode je bila velika, pa nikoga ne čudi snaga bujice da ponese auto sa sobom.
Ta sila je, zapravo, mnogo veća nego što snimak može da predstavi. Pogledajte ovaj snimak mnogo sporije bujice koja se valja rečnim koritom i budite strpljivi da primetite detalj na oko 2:50.
Da, bila je to stena za koju nismo sasvim sigurni da li bi imenjak The Rock mogao da je iskoristi u nekoj filmskoj sceni.
Voda: najveća sila u prirodi.
’Twas in another lifetime, one of toil and blood
When blackness was a virtue and the road was full of mud
Ovaj ponedeljak je običan, kao i svaki drugi. Možda da mu damo dodatni plus zbog toplog vremena. Ali, aj’ da ne pravimo sveЦko pitanje od toga. Nekome i mnogo manja uživanja čine dan. Pazi ovog.
Kad bi moglo da se šeta vazduhom…
Zapravo, ima jedan koji to ume. Ime mu je Jean-Baptiste Chandelier, specijalista je za paraglajding. O kakvom velemajstoru je reč, znaćete kada vam se tokom gledanja sledećeg video-snimka bude učinilo kako da biste i vi mogli to da učinite, onako iz cuga, na prvi pokušaj.
Šta god ja sad komentarisao, pokvariću ugođaj. Zato prekidam pisanje.
Istorija se, kažu, ponavlja.
Pogotovo onima koji od nje ništa nisu naučili.
Ponedeljak bi trebalo da bude rezervisan za razne ekstremiste, sa idejom da nas malo rastresu i pripreme za nove radne pobede juriš ove radne nedelje. E, pa da vidimo šta se desilo kad su se sreli parkurc… parkurat… stručnjaci i stručnjakinje za parkur sa bmx-… beemiks… bebimiksa… eeee, stručnjaci i stručnjakinje za vožnju bicikala klase BMX.
Ispostaviće se da, kad zaviriš po Africi, oni naši mravinjaci su detinje igračke. Zamisli kako izgleda ne kad očas naliješ mravinjak kantom aluminijuma, nego potrošiš deset tona cementa da napraviš beton za koji ti treba tri dana da ga uspeš… E, zapravo ne moraš da zamišljaš, nego pogledaj.
E, to je već nešto.
Znaš ono kad te pitaju zašto prvo vidiš munju, pa tek posle čuješ grmljavinu? Odgovor je, naravno, zato što se uši nalaze iza očiju. No, da li ste ikada osetili baš jak zvuk? Jeste li bili spremni za njega?
Da li biste umeli da se snađete u ovakvoj prilici.
Jeste li se ikad raspravljali sa nekim saputnikom u avionu o sedištu do prozora? Volite li uopšte da gledate kroz prozor dok letite? Stanari Međunarodne svemirske stanice kažu da vreme provedeno u kupoli, vidikovcu stanice, ne može da se uporedi ni sa čim. Viđali smo već mnoge sjajne video snimke sa tog prozora, nego hajde da se na čas zabavimo idejom o doživljaju gledalaca.
Šta biste dali da možete da doživite ovakvo iskustvo?