A zašto ova numera još uvek traje?

– Znaš li šta aktuelno rade Allmani? – upita me Efi dok sam lagano srkao kafu u njegovom hardverskom kabinetu. Bilo je proleće 2003.

– Iskreno, pojma nemam – odgovorih mu – znam da su nedavno nešto svirali uživo, zajedno sa ostacima grupe Grateful Dead, ali dokle se pružaju ovih dana… Ne, ne znam.

– He, he, he – reče Efi onim tonom koji izvlači u retkim prilikama kad odluči da iskoristi skrivenog keca u rukavu; dobro je znao da me ima ovog puta. – Slušaj onda ovo – reče i pusti ovo.

Auh, sunce ti žareno!

Nastavite sa čitanjem… “A zašto ova numera još uvek traje?”

Lovačke priče vozača S.: Dico, a ča će nama ostat?

…mtimajkublesavu, kako to voziš! A, vidi budalu, jebote!… Kako to misliš “dugo u levoj traci”? Pa, nisam ja… Nego, ako hoćeš da odete negde van Pule kad stignemo, nema problema, samo reci, znam ja da ima tu tih vinarija, ono vino, belo, kako beše… Evo ga opet, pa gde ćeš, čoveče!…. Kako kažeš? Da, malvazija, ej, pa bio sam ja tuda ko zna koliko puta, gde sve nisam bio, i tamo ono mesto što si pominjao, da, to što si rekao da si bio, Medulin… Kako, Motovun? Ne zn… Da, ma naravno da znam… Nego da ti ispričam kako sam donosio vino sa Hvara u Beograd… I crno i belo!

Pazi ovako.

Pazi ovako.

Nastavite sa čitanjem… “Lovačke priče vozača S.: Dico, a ča će nama ostat?”

Desetobojac

Nismo odavno proveravali šta rade dežurne budale ovog sveta. A pošto niko od ovih današnjih nije mnogo inspirativan, morali smo da posegnemo u arhivu. A tamo nađosmo ovog atletičara i gimnastičara renesansnog tipa…

Nismo odavno proveravali šta rade dežurni pajaci ovog sveta. Pošto niko od ovih današnjih nije mnogo inspirativan, nije bilo drugog izbora nego da posegnemo u arhivu. A tamo nađosmo ovog desetobojca.

A, pa nije to sve. Čovek je univerzalni sportista renesansnog tipa.

Nastavite sa čitanjem… “Desetobojac”

Lovačke priče vozača S.: Ja i Stiv, nokat i meso

I šta veliš, idete na koncert? Kako se taj zove? Da, čuo sam, kako da nisam, eh, kad sam ja vozio gitariste… I u kojoj sali svira? Ma, obišao sam ja to sve po Evropi… A, u Areni svira! Pa kako, je l’ ima tamo struje? I kažem, ej, kad sam ja vozio sve te muzičare po Evropi! Ima jedan, taj je, kažu, treći najbolji gitarista ne svetu, njega sam vozio, ej, pa gde sve nismo bili, ne znam da li znaš, zove se Stiv Vej, kažu da je on… Vidi, vidi ovog idiota kako vozi, gde ćeš majku ti je…. I kažem, vozio sam ih sve! A kako kažeš da se zove taj tvoj gde vi sad idete? Ma da, znam ga, Amerikanac!… A, Englez!

Pazi ovako.

Pazi ovako.

Nastavite sa čitanjem… “Lovačke priče vozača S.: Ja i Stiv, nokat i meso”

Ajde da se fejZbučimo, da nam oči sjaje…

“Šefe, zašto si se ućutao? Reci i ti nešto!”, rekoše mi.
Odgovor je izrečen i neki su ga čuli, ali sam ga se i ja uplašio, pa sam odlučio da ga ne prenosim ovde. Najzad, valja da pazim u slučaju da vaša deca ponekad pogledaju u pravcu ekrana…

Dragi naši,

Evo, došao je i taj dan, konačno, da se rastanemo od zdrave pam…. (uh, pobrkao sam papire, jebote…. aha!) …je i taj dan… kad s…mo najzad učinili taj ključni korak u praz… taj korak u bolje sutra, koje i vama želimo a kako ste vi jeste li svi zdravo je li strina najzad zdek…. (uh, opet! pa rekao sam ti da staviš u fasciklu!)… …lje sutra, koje nam daje nove mnogu…. mogućnosti da vam budemo bliže i vi nama budete bliže, je li tako, da. K-hm…. Eeee…

fejZbuk

Ovako nećemo stići daleko. Hajde da pokušamo ispočetka.

– * –

Dakle, dragi naši, eno nas i na fejZbuku. Ali ne više gerilski, kao do sada, već zvanično, čak smo i aplikaciju angažovali.

Nastavite sa čitanjem… “Ajde da se fejZbučimo, da nam oči sjaje…”

Muškarci ne rađaju

Da li ste gledali Home Improvement? Niste? Glavni muški lik, Tim the Toolman Taylor, replikom iz naslova odgovara na pitanje svoje gospođe zašto stalno u garaži mora da bude auto koji se restaurira ili od kojeg se pravi hotrod.

Restauracija automobila jeste stvaranje nečega iz ničega, uskrsnuće mašine koja je videla bolje dane, i za koju neko misli da zaslužuje da ponovo jezdi, i pruža svom vozaču zadovoljstvo destilovane vožnje. Kao manijakalni bubadžija, i sam sam radio restauraciju svoje bube u jesen 1998. i zimu 1999. Momenat? Zatvorio firmu jer niko nije plaćao, posao kapne tu i tamo, para nema, delovi se ajd’ nekako i nađu. Dakle, idealan!

BelkaJutro pošto je restauracija “završena” (restauracija NIKAD nije završena!), buba je bila registrovana, a sledećeg jutra smo Sonja i ja bili u bubi na putu za Budimpeštu, gde su me čekali detalji za novi posao koji sam dobio u Dubaiju.

Ali, ovog puta ne pričamo o tome Winking smile Ovo je priča o Belki, bubi iz 1961, koja je pomenuta na kraju teksta “Moj VW nema kompjuter“.

Nastavite sa čitanjem… “Muškarci ne rađaju”

Moj VW nema kompjuter

Naravno da nema, kad je napravljen pre još malo pa 50 godina, 11. januara 1966. I baš mi je milo da ga nema.

Čitam ovih dana da VW povlači 11 miliona, ej, MILIONA !!!!, automobila sa dizel motorima jerbo su eto malo štimali softver koji kaže tim motorima šta da rade e da bi se umilili bogovima kontrole zagađenja, jer bez toga nema ni prodaje. Akcije proporcionalno padaju, juče beše minus 20 posto, koliko je danas, ne smem da mislim. Ne, nemam akcije VW-a, ali ako jedan VW ili Tojota ili bilo ko od velikih sebi može nešto ovako da dozvoli, onda… Onda sa automobilskom industrijom nešto ozbiljno nije u redu.

Kao što možda znate, vikende ovog leta u Srbiji sam proveo po oldtajmer i VW skupovima. Prvo Zlatibor, pa Aranđelovac, pa Šabac. Setio sam se kako je to uživati u vožnji, da nije neophodna ni klima, ni više od 40KS, ni kožna sedišta, čak ni sedišta koja se nisu rašila od godina, da se vozi i uživa u otvorenom putu. A išlo se i 120 autoputem, i preticalo se uzbrdo. Jeste, bilo je 30 i kusur u hladu, mnogo više na putu. I? Ponese se voda… i otvore leptiri, koji su takođe deo automobilske istorije. I, stvarno, da li vam za to treba suvozač u obliku kompjutera, koji je verovatno jači od onoga što je imala NASA kad je slala ekipe na Mesec?

Brzinomer

Nastavite sa čitanjem… “Moj VW nema kompjuter”